REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3132/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-60/2026- 2 od 10. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 793/2024-17 od 12. studenoga 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-60/2026-2 od 10. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-793/2024-17 od 12. studenoga 2025.

2. Tužiteljica nije dostavila odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja primjerice u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022. i Rev-308/2022 od 19. travnja 2022.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

5. Tuženica se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva i na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno na povredu temeljnih ljudskih prava koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Pritom tuženica smatra da su prvostupanjska i drugostupanjska odluka arbitrarne, odnosno da je arbitrarno primijenjeno pravo te da je na taj način tuženici povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

6. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP koje se odnosi na povredu prava na pravično suđenje iz razloga jer tuženica paušalno i općenito u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava navodi da je nižestupanjskim odlukama arbitrarno primijenjeno pravo i da joj je na taj način povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

7. Tuženica zapravo ističe svoje nezadovoljstvo pravnim shvaćanjem i odlukama sudova, a koje odluke su u potpunosti u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovoga suda i gdje se radi o ustaljenoj praksi u vezi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koje su se mijenjale jednostranom odlukom banaka. Isto se odnosi i na tzv. izlaznu naknadu kao i pitanja prava na zateznu kamatu kod nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora te pitanje zastare.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković