Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4062/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Jasenke Grgić, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te članice vijeće Renate Đaković Vranković, u parničnom predmetu tužitelja GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanela Kontin Mikin, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić u Križevcima, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-390/2023-17 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P -390/2023-17 od 17. lipnja 2024. pod točkom I. izreke.
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika kao osnovana u preostalom dijelu ukida se navedena presuda.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] od dana 20.10.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika SOCIETE GENERALE SPLITSKA BANKA d.d. sa sjedištem u Splitu, Ruđera Boškovića 16 a koja je pripojena tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu (Grad Split), [adresa], OIB: 52508873833, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 54130/06 od dana 20.10.2006. godine, a koji Ugovor je sklopljen između tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika SOCIETE GENERALE SPLITSKA BANKA d.d. sa sjedištem u Splitu, Ruđera Boškovića 16 a koja je pripojena tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u dijelu u kojemu je u članku 5. Ugovora o kreditu ugovoreno: „ NAKNADA ZA OBRADU KREDITNOG ZAHTJEVA, 3,00 % (slovima: triposto) od iznosa odobrenog kredita, minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“
III Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 4.382,45 EUR/33.020,21 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:
-na iznos od 4,88 EUR/ 36,74 kn od dana 14.12.2006 godine do potpune isplate;
-na iznos od 2,20 EUR/ 16,61 kn od dana 17.01.2007. godine do potpune isplate;
-na iznos od 1,52 EUR/ 11,47 kn od dana 16.02.2007. godine do potpune isplate;
-na iznos od 0,84 EUR/ 6,33 kn od dana 16.03.2007. godine do potpune isplate;
-na iznos od 1,51 EUR/ 11,40 kn od dana 15.02.2008.godine do potpune isplate;
-na iznos od 5,80 EUR/ 43,67 kn od dana 18.03.2008.godine do potpune isplate;
-na iznos od 2,09 EUR/ 15,76 kn od dana 16.04.2008. godine do potpune isplate;
-na iznos od 4,60 EUR/ 34,68 kn od dana 16.10.2008. godine do potpune isplate;
-na iznos od 10,20 EUR/76,88 kn od dana 17.11.2008.godine do potpune isplate;
-na iznos od 8,12 EUR/ 61,18 kn od dana 17.12.2008.godine do potpune isplate;
-na iznos od 20,02 EUR/150,82 kn od dana 16.01.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 24,55 EUR/185,00 kn od dana 18.02.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 30,11 EUR/226,90 kn od dana 17.03.2009. godine do potpune isplate
-na iznos od 20,35EUR/ 153,34 kn od dana 16.04.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 18,61 EUR/140,24 kn od dana 13.05.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 17,63 EUR/ 132,87 kn od dana 16.06.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 19,60 EUR/147,69 kn od dana 16.07.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 15,67EUR/ 118,09 kn od dana 18.08.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 17,46 EUR/131,53 kn od dana 15.09.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 14,40 EUR/108,47 kn od dana 15.10.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 17,12 EUR/128,97 kn od dana 16.11.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 15,56 EUR/117,21 kn od dana 16.12.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 22,52 EUR/169,67 kn od dana 15.01.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 26,80 EUR/201,92 kn od dana 15.02.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 25,89 EUR/195,09 kn od dana 15.03.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 29,53 EUR/222,51 kn od dana 15.04.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 34,77 EUR/261,95 kn od dana 04.05.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 39,43 EUR/297,11 kn od dana 16.06.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 48,38 EUR/364,53 kn od dana 16.07.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 39,63 EUR/298,61 kn od dana 16.08.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 61,86 EUR/466,08 kn od dana 16.09.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 50,20 EUR/378,20 kn od dana 15.10.2009. godine do potpune isplate;
-na iznos od 52,45 EUR/ 395,21 kn od dana 16.11.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 62,12 EUR/468,08 kn od dana 15.12.2010. godine do potpune isplate;
-na iznos od 74,91 EUR/564,41 kn od dana 14.01.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,53 EUR/456,10 kn od dana 17.02.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 65,00 EUR/ 489,73 kn od dana 16.03.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,68 EUR/442,15 kn od dana 14.04.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 72,97 EUR/549,79 kn od dana 13.05.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 82,76 EUR/623,57 kn od dana 15.06.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 87,20 EUR/657,04 kn od dana 15.07.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 136,58EUR/1.029,07 kn od dana 16.08.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 89,75 EUR/676,21 kn od dana 15.09.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 82,76 EUR/623,57 kn od dana 14.10.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 84,48 EUR/636,53 kn od dana 14.11.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 83,85 EUR/631,74 kn od dana 15.12.2011. godine do potpune isplate;
-na iznos od 51,27 EUR/386,33 kn od dana 16.01.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,77 EUR/450,32 kn od dana 16.02.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,60 EUR/456,60 kn od dana 16.03.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,64 EUR/441,80 kn od dana 16.04.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,69 EUR/ 449,70 kn od dana 16.05.2012. godine do potpune isplate
-na iznos od 60,77 EUR/457,85 kn od dana 15.06.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,15 EUR/445,63 kn od dana 16.07.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,99 EUR/ 444,49 kn od dana 16.08.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,94 EUR/421,48 kn od dana 17.09.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 56,98 EUR/429,33 kn od dana 16.10.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,25 EUR/446,43 kn od dana 15.11.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,53 EUR/ 441,00 kn od dana 17.12.2012. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,57 EUR/448,85 kn od dana 16.01.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 56,61 EUR/ 426,54 kn od dana 15.02.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,47 EUR/417,92 kn od dana 18.03.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,73 EUR/442,52 kn od dana 16.04.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,54 EUR/418,44 kn od dana 16.05.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 53,85 EUR/405,75 kn od dana 14.06.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 51,95 EUR/391,45 kn od dana 15.07.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 54,28 EUR/408,97 kn od dana 16.08.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 55,55 EUR/ 418,57 kn od dana 13.09.2013 godine do potpune isplate;
-na iznos od 56,76 EUR/427,69 kn od dana 15.10.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 57,03 EUR/429,71 kn od dana 14.11.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,63 EUR/ 441,77 kn od dana 16.12.2013. godine do potpune isplate;
-na iznos od 56,50 EUR/ 425,67 kn od dana 15.01.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 58,79 EUR/442,99 kn od dana 24.02.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,80 EUR/450,54 kn od dana 13.03.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,61 EUR/ 449,15 kn od dana 15.04.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 57,99 EUR/436,96 kn od dana 14.05.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 57,76 EUR/435,19 kn od dana 13.06.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,16 EUR/445,76 kn od dana 15.07.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,59 EUR/ 456,50 kn od dana 14.08.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 61,33 EUR/ 462,08 kn od dana 15.09.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 61,41 EUR/462,73 kn od dana 15.10.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 62,78 EUR/473,00 kn od dana 13.11.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 63,20 EUR/ 476,19 kn od dana 15.12.2014. godine do potpune isplate;
-na iznos od 63,75 EUR/ 480,35 kn od dana 14.01.2015. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,06 EUR/452,55 kn od dana 13.02.2015. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,06EUR/ 452,55 kn od dana 13.03.2015. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,06 EUR/452,55 kn od dana 15.04.2015. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,06 EUR/ 452,55 kn od dana 14.05.2015. godine do potpune isplate;
-na iznos od 60,06 EUR/452,55 kn od dana 15.06.2015. godine do potpune isplate
-na iznos od 60,06 EUR/452,55 kn od dana 15.07.2015. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,99 EUR/451,97 kn od dana 13.08.2015. godine do potpune isplate;
-na iznos od 59,99 EUR/451,97 kn od dana 15.09.2015. godine do potpune isplate; a sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 433,97 EUR/3.269,74 kn na ime uplate naknade za obradu kredita zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od dana 24.10.2006. godine do dana 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, te iznos od 29,52 EUR/222,42 kn na ime uplate naknade za obradu kredita zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od dana 15.12.2006. godine do dana 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO -a sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu (Grad Split), Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.004,96 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 17. 6. 2024. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu dana 20. 10. 2006., a koji je ovjeren kod javnog bilježnika, a isto je nesporno da je sklopljen i Dodatak tom ugovoru o kreditu pod br. 54130/06, odnosno da je izvršena konverzija 10. U pogledu nepoštenih ugovornih odredbi vezano za valutne klauzule potrebno je istaknuti presudu koju je donio Vrhovni sud RH 9. travnja 2015. godine broj Revt-249/14 kojom je odbijena između ostalog i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a vezano za povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nadalje, donesena je presuda na Visokom trgovačkom sudu RH 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P -1401/12 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Citiranim odlukama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u kojem razdoblju je i sklopljen ugovor koji je predmet ove pravne stvari, a koji je nesporno sklopljen 20. 10. 2006., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uključujući i tužitelja sklapajući ugovore o kreditima te koristeći nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita. Dakle, sklapajući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valutne klauzule, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga-potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
Pored iznesenih utvrđenja u odlukama Visokog trgovačkog suda RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i odluke Vrhovnog suda RH potrebno je naglasiti da je ovakav način ugovaranja u suprotnosti s osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, a posebno u suprotnosti sa čl. 3. i čl. 4. istog Zakona, odnosno suprotan je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i načelu savjesnosti i poštenja, a što je imalo za posljedicu utvrđenje ništetnosti u smislu čl. 322. ZOO -a (Narodne novine 35/05). Sukladno tome nastale su i posljedice te ništetnosti koje propisuje čl. 323. i 324. citiranog Zakona.
S obzirom na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502c. Zakona o parničnom postupku sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Takovim ugovaranjem korisnici kredita dovedeni su u neravnopravni položaj kao strane koje su pregovarale o sklopljenim ugovorima, a činjenica je da je banka kao davatelj kredita unaprijed pripremila i obrasce ugovora tako da korisnik kredita potrošač nije mogao o istima pregovarati. Jedino o čemu je mogao prigovarati je visina kredita i rok otplate ukoliko je ispunjavao uvjete vezano za jamstva i garancije u pogledu otplate kredita. Prema tome banka kao ugovorna strana višestruko se zaštitila od bilo kakovog rizika, dok je na strani korisnika kredita pored toga što je dao sve garancije za otplatu kredita, prebačen rizik i promjene valute i promjene kamatne stope jer je istu odluku u pogledu promjene kamatne stope mogao davatelj kredita mijenjati samovoljno bez bilo kakovih unaprijed zadanih parametara i pravila i time izložio korisnike kredita velikom riziku. Ocjenjujući sve ove okolnosti sud je utvrdio da je riječ o ništetnim odredbama ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj dužan platiti kredit vezano za tečaj u CHF. U odnosu na izvršenu konverziju utvrđeno je da konverzijom tužitelj nije obeštećen, odnosno nije mu vraćen iznos više preplaćenog zbog ništetne odredbe ugovora kojim je vezana otplata glavnice za tečaj CHF. Naime, vještačenjem je utvrđeno da je prema Dodatku ugovora o kreditu od 12. 12. 2011. zadnji anuitet dospijevao 10. 12. 2015., a koji je i plaćen 14. 12. 2015. što je vidljivo iz prometa po kreditu, tužitelj je prihvatio ponudu i izračun konverzije i banka je provela konverziju kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, uslijed čega je na strani tužitelja utvrđena preplata u iznosu od 22.913,17 HRK, a koji iznos je tužitelju na temelju navedenog sporazuma o korištenju preplate po konverziji isplaćen. Dakle, s obzirom na to da je zadnji anuitet plaćen 14. 12. 2015. tužitelj i banka nisu sklapali Dodatak ugovoru o kreditu kojim bi regulirali daljnju otplatu kredita, visinu preostale EUR glavnice i sredstva osiguranje nego su sklopili Sporazum na temelju kojeg je tužitelju isplaćen iznos od 22.913,17 kn na ime preplate utvrđene pri konverziji kredita.
Dalje se u zaključnom mišljenju vještaka konstatira da je iz analitičkog prikaza potraživanja tužitelja po predmetnom kreditu, a sve prema čl. 172. ZOO -a vidljivo da je izvršenom konverzijom (sklapanjem sporazuma o korištenju preplate po konverziji kredita od 14. 1. 2016.) tužitelj nije u cijelosti obeštećen.
Preplatom priznatom u konverziji prebija se zakonska zatezna kamata izračunata na preplaćene iznose zaključno do 30. rujna 2015. – dana kada je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i tek djelomično potraživanje tužitelja za preplaćene anuitete po osnovi valutne klauzule u CHF."
5. Nije u pravu tuženika kada pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I izreke u dijelu gdje je utvrđena ništetnim odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz prvostupanjske presude.
6. Ipak, na navode žalbe treba reći da odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete – isplate koja mu je uzrokovanja postupanjem tuženika a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP.
7. Drugačije tumačenja bilo bi u suprotnosti s obvezujućim "direktnim učinkom presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava koja je propisana čl. 502.c ZPP i stoga bi lišila to pravno sredstvo kolektivne zaštite potrošača svake svrhe.
8. Odgovara da banka u ovakvom sporu može dokazivati da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuću obavijest o spornim odredbama te da je potrošač unatoč punoj obav iještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, međutim, u navodima žalbe na to tužena ne ukazuje.
9. Prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti u odnosu na točke II i točku IV izreke prvostupanjske presude koja se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva te posljedično tome i u odnosu na restitucijski zahtjev na temelju takve ništetne odredbe jer, a kako to pravilno ističe tuženik u žalbi, izostali su bilo kakvi razlozi o tim dijelovima usvojenog tužbenog zahtjeva.
10. U odnosu na između stranaka neprijeporno dodatak ugovora o kreditu prema odredbama ZID ZPK/15 (list 175 spisa) valja reći da (list 177 spisa) spisu prileži i sporazum o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu iz kojeg je razvidno da postoji pretplata u iznosu od 22.913,17 kn te da će se taj iznos isplatiti ovdje tužitelju, ali valja reći da je takva mogućnost propisana odredbom čl. 19.c st. 5 alineja 2. ZID ZPK/15 po kojoj ako iznos pretplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u eur i valutnoj klauzuli u eur preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke III tog stavka, vraća se potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od dana prihvata konverzije od strane potrošača. Iako u obrazloženju prvostupanjski sud to direktno ne ističe, iz nalaza i mišljenja vještaka koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari (list 320) proizlazi da je sud tužitelju dosudio iznos od 4 .382,45 eura a odnosi se na razliku između iznosa anuiteta koji bi tužitelj platio da se je predmijenjivao tečaj CHF prema HRK koji je vrijedio na dan isplate i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF prema HRK na dan plaćanja pojedinačnog anuiteta.
11. Glede utjecaja izvršene konverzije na obveza stranaka iz ugovora o kreditu valja reći slijedeće.
12. Naime sklapanjem Anexa ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren između strankama, predstavlja obvezu tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, i jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaju tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Anexa ugovora proučiti njegove odredbe.
13. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćane na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Pri tom ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojega je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključeni Anex ugovora o kreditu koji zaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specijalis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji. Dakle, tužitelju pripadaju od danas sklapanja ugovora o kreditu a do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita zatezne kamate na pretplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Pri tom je potrebno reći da tužiteljici te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve pretplate utvrđene dodatkom ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15. (tako VSRH poslovni broj Rev -457/2025 od 27. svibnja 2026.).
14. Također, o nastavku postupka treba voditi i računa o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024. da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) a što ovdje jeste, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
15. Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.
16. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. , čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci s tim da će u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud sačiniti presudu u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP vodeći računa o pravnom stajalištu ovog suda po identično pravnom stajalištu iz odluke VSRH poslovni broj Rev -457/2025-21 od 27. svibnja 2026.
17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Jasenka Grgić
