Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3955/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Jasenke Grgić, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te članice vijeće Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu. protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kojeg zastupa punomoćnik RZ, odvjetniiz u Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-242/2021 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-242/2021 od 18. travnja 2024. u točki I. izreke u dijelu gdje je utvrđeno da je nedopuštena, ništetna ili bez pravne važnosti odredba o odbijanju isplate troškova obrade 1,25% odobrenog kredita o ugovoru o kreditu te u točki III. Izreke.
r i j e š i o j e
I U preostalom dijelu ukida se navedena presuda te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da su nedopuštene, ništetne i bez pravne važnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o odbijanju isplate troškova obrade od 1,25 % odobrenog kredita, sve u Ugovoru o kreditu broj:
216-520/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 29.kolovoza 2006.g. koji je solemniziran pred javnim bilježnikom Zojom Puljiz u Splitu dana 31.kolovoza 2006.g. pod brojem OU- 730/06 i Aneksu uz Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je solemniziran pred javnim bilježnikom Zrinkom Milić-Štrkalj dana 27.siječnja 2016.g. pod brojem OV- 1179/16, koji su zaključeni između tužene s jedne strane kao banke i tužiteljice s druge strane kao korisnice kredita.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 147.644,57 kuna / 19.595,80 EUR sa zakonskom kamatom po stopi od 14% godišnje počev od 1.travnja 2007.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g.,po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi Hrvatska narodna banka s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na pojedine iznose od dana dospijeća pa sve do isplate kako slijedi:
- od 271,44 kn / 36,03 EUR koja teče od dana 1.travnja 2007.g.;
- od 269,46 kn / 35,76 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2007.g.;
- od 267,17 kn / 35,46 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2007.g.;
- od 265,61 kn / 35,25 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2007.g.;
- od 265,91 kn / 35,30 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2007.g.;
- od 266,57 kn / 35,38 EUR koja teče od dana 1.rujna 2007.g.;
- od 413,44 kn / 54,87 EUR koja teče od dana 1.listopada 2007.g.;
- od 413,21 kn / 54,84 EUR koja teče od dana 1.studenog 2007.g.;
- od 416,88 kn / 55,32 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2007.g.;
- od 417,37 kn / 55,39 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2008.g.;
- od 420,08 kn / 55,75 EUR koja teče od dana 1.veljače 2008.g.;
- od 427,37 kn / 56,72 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2008.g.;
- od 831,65 kn / 110,37 EUR koja teče od dana 1.travnja 2008.g.;
- od 802,77 kn / 106,55 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2008.g.;
- od 804,21 kn / 106,74 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2008.g.;
- od 810,84 kn / 107,62 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2008.g.;
- od 794,34 kn / 105,43 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2008.g.;
- od 796,31 kn / 105,68 EUR koja teče od dana 1.rujna 2008.g.;
- od 813,00 kn / 107,90 EUR koja teče od dana 1.listopada 2008.g.;
- od 939,16 kn / 124,65 EUR koja teče od dana 1.studenog 2008.g.;
- od 837,57 kn / 111,16 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2008.g.;
- od 1.168,30 kn / 155,06 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2009.g.;
- od 1.177,18 kn / 156,24 EUR koja teče od dana 1.veljače 2009.g.;
- od 1.223,06 kn / 162,32 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2009.g.;
- od 1.172,74 kn / 155,65 EUR koja teče od dana 1.travnja 2009.g.;
- od 1.161,40 kn / 154,14 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2009.g.;
- od 1.096,27 kn / 145,50 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2009.g.;
- od 1.015,36 kn / 134,76 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2009.g.;
- od 1.042,00 kn / 138,30 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2009.g.;
- od 1.066,67 kn / 141,57 EUR koja teče od dana 1.rujna 2009.g.;
- od 1.015,36 kn / 134,76 EUR koja teče od dana 1.listopada 2009.g.;
- od 1.040,03 kn / 138,04 EUR koja teče od dana 1.studenog 2009.g.;
- od 1.052,85 kn / 139,74 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2009.g.;
- od 1.148,57 kn / 152,44 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2010.g.;
- od 1.198,89 kn / 159,12 EUR koja teče od dana 1.veljače 2010.g.;
- od 1.200,86 kn / 159,38 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2010.g.;
- od 1.271,90 kn / 168,81 EUR koja teče od dana 1.travnja 2010.g.;
- od 1.350,84 kn / 179,29 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2010.g.;
- od 1.368,60 kn / 181,64 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2010.g.;
- od 1.634,03 kn / 216,87 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2010.g.;
- od 1.474,18 kn / 195,66 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2010.g.;
- od 1.834,33 kn / 243,46 EUR koja teče od dana 1.rujna 2010.g.;
- od 1.696,19 kn / 225,12 EUR koja teče od dana 1.listopada 2010.g.;
- od 1.581,74 kn / 209,93 EUR koja teče od dana 1.studenog 2010.g.;
- od 1.873,79 kn / 248,69 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2010.g.;
- od 2.012,83 kn / 267,15 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2011.g.;
- od 1.856,26 kn / 246,37 EUR koja teče od dana 1.veljače 2011.g.;
- od 1.817,60 kn / 241,24 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2011.g.;
- od 1.838,68 kn / 244,03 EUR koja teče od dana 1.travnja 2011.g.;
- od 1.994,99 kn / 264,78 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2011.g.;
- od 2.245,31 kn / 298,00 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2011.g.;
- od 2.485,09 kn / 329,83 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2011.g.;
- od 3.257,96 kn / 432,41 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2011.g.;
- od 2.865,24 kn / 380,28 EUR koja teče od dana 1.rujna 2011.g.;
- od 2.246,43 kn / 298,15 EUR koja teče od dana 1.listopada 2011.g.;
- od 2.003,59 kn / 265,92 EUR koja teče od dana 1.studenog 2011.g.;
- od 1.985,78 kn / 263,56 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2011.g.;
- od 2.063,35 kn / 273,85 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2012.g.;
- od 2.138,94 kn / 283,89 EUR koja teče od dana 1.veljače 2012.g.;
- od 2.149,07 kn / 285,23 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2012.g.;
- od 2.096,77 kn / 278,29 EUR koja teče od dana 1.travnja 2012.g.;
- od 2.132,08 kn / 282,98 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2012.g.;
- od 2.133,06 kn / 283,11 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2012.g.;
- od 2.086,09 kn / 276,87 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2012.g.;
- od 2.076,85 kn / 275,65 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2012.g.;
- od 1.982,56 kn / 263,13 EUR koja teče od dana 1.rujna 2012.g.;
- od 2.057,35 kn / 273,06 EUR koja teče od dana 1.listopada 2012.g.;
- od 2.110,37 kn / 280,09 EUR koja teče od dana 1.studenog 2012.g.;
- od 2.069,13 kn / 274,62 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2012.g.;
- od 1.980,04 kn / 262,80 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2013.g.;
- od 2.026,55 kn / 268,97 EUR koja teče od dana 1.veljače 2013.g.;
- od 2.058,36 kn / 273,19 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2013.g.;
- od 2.113,37 kn / 280,49 EUR koja teče od dana 1.travnja 2013.g.;
- od 1.939,17 kn / 257,37 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2013.g.;
- od 1.935,16 kn / 256,84 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2013.g.;
- od 1.936,19 kn / 256,98 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2013.g.;
- od 1.934,42 kn / 256,74 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2013.g.;
- od 1.992,33 kn / 264,43 EUR koja teče od dana 1.rujna 2013.g.;
- od 2.014,77 kn / 267,41 EUR koja teče od dana 1.listopada 2013.g.;
- od 2.047,14 kn / 271,70 EUR koja teče od dana 1.studenog 2013.g.;
- od 2.102,83 kn / 279,09 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2013.g.;
- od 2.032,63 kn / 269,78 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2014.g.;
- od 1.246,00 kn / 165,37 EUR koja teče od dana 1.veljače 2014.g.;
- od 1.275,80 kn / 169,33 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2014.g.;
- od 1.270,08 kn / 168,57 EUR koja teče od dana 1.travnja 2014.g.;
- od 1.231,77 kn / 163,48 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2014.g.;
- od 1.204,92 kn / 159,92 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2014.g.;
- od 1.225,03 kn / 162,59 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2014.g.;
- od 1.268,51 kn / 168,36 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2014.g.;
- od 1.305,13 kn / 173,22 EUR koja teče od dana 1.rujna 2014.g.;
- od 1.297,53 kn / 172,21 EUR koja teče od dana 1.listopada 2014.g.;
- od 1.329,19 kn / 176,41 EUR koja teče od dana 1.studenog 2014.g.;
- od 1.350,70 kn / 179,27 EUR koja teče od dana 1.prosinca 2014.g.;
- od 1.338,03 kn / 177,59 EUR koja teče od dana 1.siječnja 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.veljače 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.ožujka 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.travnja 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.svibnja 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.lipnja 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.srpnja 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.kolovoza 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.rujna 2015.g.;
- od 1.341,56 kn / 178,06 EUR koja teče od dana 1.listopada 2015.g.
III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici iznos od 8.875,83 kn/ 1.178,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2006.g. do 31.prosinca 2007.g. te sa zakonskom kamatom po stopi od 14% godišnje počev od1.siječnja 2008.g. te po stopi od 12% godišnje počev od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja2015.g., po stopi od 8,14 % počev od 1.kolovoza 2015.g. te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi Hrvatska narodna banka s uvećanjem za 3%-tna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, sve do isplate.
IV. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.460,15 eura sa zakonskom kamatom po stopi koju utvrdi Hrvatska narodna banka s uvećanjem za3%-tna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koja teče od dana objave prvostupanjske odluke 18. travnja 2024 do isplate."
2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi da su tužiteljica i prednik tuženika dana 29. kolovoza 2006. sklopili ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, te dana 22. siječnja 2016. Anex tog ugovora o kreditu, te prvostupanjski sud pozivom na pravomoćne presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu u odnosu na utvrđenje ništetnim i bez pravne važnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na primjenu valutne klauzule u CHF i promjenjivu kamatnu stopu te prihvaća u cijelosti po tužitelju postavljen restitucijski zahtjev temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.
5. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da je ništetna i odredba ugovora o odbijanju isplate troškova obrade od 1,25% odobrenog kredita te stoga pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu u odnosu na zatraženi restitucijski zahtjev kao pod točkom III. Izreke.
6. U odnosu na zatraženi restitucijski zahtjev kao pod točkom III. Izreke.
7. U odnosu na između stranaka sklopljen dodatak ugovora o kreditu, prvostupanjski sud smatra da tužitelj ima pravni interes za postavljenjem tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnih odredbi ugovora o kreditu bez obzira na konverziju kredita i to za iznos punog obeštećenja pri čemu prvostupanjski sud od dosuđenog iznosa ne oduzima iznos koji je tužiteljici isplaćen temeljem konverzije ugovora o kreditu.
8. Neosnovano tuženi osporava prvostupanjsku presudu u dijelu gdje je utvrđeno da je ne poštena i ništetna odredba ugovora o kreditu o odbijanju isplate troškova obrade od 1,25% odobrenoga kredita.
9. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali da iz njih potrošač može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti se ekonomske posljedice koje proizlaze za njega.
10. Dakle, i prema shvaćanju ovog suda, to ne traži nužno u ugovoru o kreditu specificirano navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita, međutim, kod provođenja testa poštenosti mora se ispitati tiče li se ta navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te za uzvrat pruženih usluga.
11. Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade ali nije bio informiran o svim razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji svi troškovi ulaze i u kojoj visini svaki od njih). Tužitelj je čitanjem ugovora o kreditu mogao razumno izvesti zaključak o njenoj visini, a jer je određena u postotku od iznosa kredita, ali ne i o njenoj krajnjoj svrsi.
12. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (dobre vjere) treba ocijeniti da li je tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošač prihvatio takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir zakonite interese potrošača pa je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na takvu spornu ugovornu odredbu.
13. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije moglo pregovarati kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).
14. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
15. Uz ostale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ukazuje se i na propust tuženice o postupanju u dobroj vjeri pri čemu ovaj sud ukazuje na presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu u kojem je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ugovaranjem promjenjive redovne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke a koje su i predmet ovog postupka.
16. To stoga jer se o odredbi za plaćanje naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, i jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade) te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te za uzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).
17. Pritom ovaj sud ukazuje da je bilo ugovoreno da će upravo tužiteljica snositi troškove u vezi s izradom ugovora, troškove solemnizacije, a povrh toga i troškove obrada kredita u iznosu od 1,25% od iznosa kredita, pri čemu onda proizlazi da na veći iznos kredita bi se i plaćali veći troškovi obrade u nominalnom iznosu, ovaj sud ne vidi razumnog razloga zbog čega bi ti troškovi onda trebali u nominalnom iznosu biti veći.
18. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP, a čime je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, kada nije prihvatio prijedlog tuženika za saslušanjem svog djelatnika Ustavni sud je u svojoj odluci poslovni broj U-III-482/2010 od 1. listopada 2015. godine naglasio da ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorima) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informativnog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.
19. Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuću obavijest o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda o direktnom učinku presude iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u ni jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.
20. Stoga, banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu je Ustavni sud primijetio da je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao, ali u takvim okolnostima ništa ne sprječava sudove da razmotre, s obzirom na poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaje te i takve informacije koje su potrošaču trebale biti dane, ocijeniti od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predložila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti.
21. Dakle, ukoliko postoje proturječni iskazi na sudu je da primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdi da li su takve obavijesti dane, te ako jesu da li su bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati (informiranim), a sve imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama.
22. Pri tom valja reći da je i pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda da u slučaju kada je sklopljen dodatak ugovoru da bi tužiteljica imala pravo na potpuno obeštećenje.
23. Naime sklapanjem Anexa ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren između strankama, predstavlja obvezu tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je odredbama čl. 19.d i čl. 19.e propisao detaljnu, i jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaju tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Anexa ugovora proučiti njegove odredbe.
24. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćane na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Pri tom ovaj sud napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojega je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, radilo se o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključeni Anex ugovora o kreditu koji zaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specijalis nije moguće primijeniti iz toga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji. Dakle, tužitelju pripadaju od danas sklapanja ugovora o kreditu a do dna prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita zatezne kamate na pretplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stoke. Pri tom je potrebno reći da tužiteljici te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve pretplate utvrđene dodatkom ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15. ( tako VSRH poslovni broj Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.).
25. Također, o nastavku postupka treba voditi i računa o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024. da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) a što ovdje jeste, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
26. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci s tim da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud saslušati djelatnika tuženika na one okolnosti na koje mu je ukazao ovaj sud, te ukoliko utvrdi ništetnost ugovornih odredbi koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na restitucijski zahtjev uzeti u obzir pravni stav izražen u ovoj odluci a koji je istovjetan stavu VSRH izraženom u odluci Rev-457/2025-21 (točka I. presude i točka I. rješenja).
27. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II rješenja).
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Jasenka Grgić
