Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-188/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Stambeni ZG d.o.o., Zagreb, Savska cesta 183, OIB: 43118119983, zastupani po punomoćniku Tomislavu Spicijariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pradegan & Spicijarić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Barbariću, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda , odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-88/2022-25 od 12. lipnja 2024., dana 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-88/2022-25 od 12. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom pod I. se utvrđuje kako je tuženik PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelje, suvlasnike Stambene građevine u [adresa], u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time što je dana 7. srpnja 2022. na zajednički dio zgrade, jedno parkirno mjesto, odložio odnosno zbrinuo svoje neregistrirano kombi vozilo, a koji zajednički dio zgrade je u ranijem mirnom posjedu tužitelja za povremena parkiranje osobnih vozila te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično buduće smetanje. Pod II. se nalaže tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 964,29 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate .
2. Protiv iste odluke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje: ZPP) a u vezi s čl. 21. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., i 06/2024. – dalje: OZ) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se isto ukine i tužba odbaci, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. U žalbi se navodi kako tužitelj nije bio aktivno legitimiran na podnošenje tužbe u ovom predmetu, jer da upravitelj ne može biti stranka u postupku jer ista nema valjani ugovor o upravljanju zgradom, kao što i punomoćnik tužitelja nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje ove parnice, jer mu je to ovlaštenje dao upravitelj koji to nije mogao biti obzirom isti nije imao valjani ugovor o upravljanju zgradom a niti jedan od suvlasnika predmetne zgrade nije ovlastio niti upravitelja niti punomoćnika za vođenje ove parnice, te o tome ne postoji niti jedan dokaz u ovome spisu. Predstavnik suvlasnika može biti isključivo suvlasnik te predstavnik suvlasnika ne može biti treća osoba, izvan suvlasničke zajednice; te predstavnik koji nije suvlasnik nema aktivnu legitimaciju za zastupanje ostalih suvlasnika pa kako predstavnik suvlasnika CH nije suvlasnik u predmetnoj zgradi, što uopće tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno, on ne može biti predstavnik suvlasnika, Dalje, po žalbi među suvlasnicima nikada nije postojao dogovor da se ispred predmetne zgrade mogu isključivo parkirati „samo ispravna i registrirana vozila koja se koriste“ kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, te to ne proizlazi niti iz jednog dokaza tijekom prvostupanjskog postupka. Upravo suprotno svjedok TH u svom iskazu navodi da je na istom mjestu kao i tuženik držala automobil koji je naslijedila od svog oca, koje je također bio neregistriran. Štoviše, isti svjedok dalje navodi da je taj neregistrirani automobil tamo držala u dogovoru i suglasnosti s ostalim suvlasnicima, te da je među suvlasnicima bio dogovor da parkiralište koriste slobodno svi suvlasnici. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da su svi suvlasnici mogli slobodno koristiti parkiralište i da ako je postojao nekakav dogovor među suvlasnicima, onda je to dogovor da parkiralište koriste slobodno svi suvlasnici. Svjedok CH pak navodi da je u vrijeme smetanja posjeda imao prijavljeno prebivalište u [adresa], kao i da je svoje osobno vozilo [registarska oznaka] parkirao ispred predmetne zgrade, a što je vidljivo iz fotografija priloženih uz tužbu. Dakle, tvrdi žalitelj, to su parkiralište svi slobodno koristili, pa tako i nesuvlasnik CH. Iskazi navedenih svjedoka izravno pobijaju izneseni stav suda iz prvog odlomka ove točke, iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje , a na koje je onda pogrešno primijenio materijalno pravo i donio nezakonitu odluku. Iskazi navedenih svjedoka su u potpunoj suprotnosti sa utvrđenjima suda, te o tim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, čime je pobijano Rješenja zahvaćeno i žalbenim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Pravo tuženika na posjed, kao i samo izvršavanje prava na posjed na predmetnoj nekretnini, tuženiku nitko od tužitelja i svjedoka ne spori, niti je tijekom prvostupanjskog postupka to uopće bilo sporno. Niti jedan izvedeni dokaz ne govori da tuženik nije koristio jedno od parkirališnih mjesta tj. da nije vršio faktičnu vlast na istima, odnosno baš na predmetnom parkirališnom mjestu.
6. No, pravilno u pobijanoj odluci, što niti navodima žalbe tuženik nije uspio dovesti u pitanje, sud prvog stupnja utvrđuje kako prema ugovoru o upravljanju zgradom u [adresa] ([broj]) od 1. siječnja 2022. suvlasnici poslove upravljanja zgradom povjeravaju društvu Stambeni ZG d.o.o. Iz dostavljenog popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima proizlazi da je Međuvlasnički ugovor od 13. prosinca 2021. potpisala većina suvlasnika te da je za predstavnika suvlasnika postavljen CH. Pri tome treba napomenuti da su suvlasnici nekretnine ŽH i ČH opunomoćili CH da u njihovo ime i za njihov račun potpisuje sve isprave vezano za njihov stan na adresi [adresa], vezano za redovne i izvanredne poslove te da ih zastupa pred upraviteljem Stambeni ZG d.o.o. Stoga nije izrijekom zabranjeno da suvlasnici kao zajedničkog predstavnika odaberu osobu koja nije ujedno i suvlasnik pri čemu je Međuvlasnički ugovor potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Međuvlasničkim ugovorom je CH kao predstavnik suvlasnika ovlašten sklopiti Ugovor o upravljanju zgradom, a isti je sklopljen 1. siječnja 2022. te je stoga Stambeni ZG d.o.o. kao zajednički upravitelj ovlašten zastupati suvlasnike u ovom postupku. Time je otklonjen žalbeni prigovor istaknut u tom pravcu, a u pogledu prigovorene aktivne legitimacije upravitelja valja reći kako upravitelj zgrade niti nije tužitelj u ovom predmetu, već su to suvlasnici zgrade, pa je i taj prigovor neosnovan.
7. Dalje, pravilno sud iz provedenih dokaza utvrđuje kako su prije 7. srpnja 2022. stanari koristili slobodna vanjska parkirna mjesta za parkiranje svojih vozila te da ta mjesta nisu bila rezervirana za određenog korisnika već je svatko od stanara sukladno međusobnom dogovoru suvlasnika bio ovlašten koristiti predmetno parkirno mjesto, a što podrazumijeva parkiranje ispravnih i registriranih vozila koja se koriste. Pri tome su tužitelji dakle bili u posljednjem mirnom posjedu spornog vanjskog parkirališta te da je isto do dana 7. srpnja 2022. korišteno na način da su stanari zgrade [adresa] slobodno parkirali vozila, a i prije očevida je utvrđeno kako je sporno kombi vozilo uklonjeno s parkirnog mjesta koje pripada stambenoj zgradi [adresa] te da je isto premješteno ispred zgrade [adresa]. Ni sam tuženik ne osporava držanje vozila na parkirnom mjestu, pri čemu je komunalni redar prethodno naložio uklanjanje predmetnog vozila s javne površine te je predmetno kombi vozilo duže vrijeme bilo na vanjskom parkiralištu tako da isto tijekom tog razdoblja nije bilo korišteno. Time je pravilno utvrđeno kako je tuženik smetao ostale suvlasnike u njihovom suposjedu jer su bili onemogućeni u dotadašnjem načinu korištenja vanjskog parkirališta.
8. Pri tome je pravilno sud u ovom predmetu odbio raspravljati o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete, tako da činjenica kako je tuženik suvlasnik garaže u istoj zgradi nije relevantna za ovaj spor jer tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je prije opisanog čina smetanja koristio predmetno parkirališno mjesto, odnosno da je bio suposjednik dok tvrdnja da je kao suvlasnik imao pravo koristiti predmetno parkirališno mjesto ne znači da je prije počinjenog smetanja doista i izvršavao navedeno ovlaštenje (kao i okolnost da li su ostali suvlasnici svoja neregistrirana vozila tamo parkirali), te da je bio u suposjedu vanjskog parkirališta zajedno s ostalim stanarima čime bi stekao posljednji mirni suposjed, pa je osnovom čl. 21. i 22. ZVDSP pravilno tužbeni zahtjev na utvrđenje počinjenog smetanja i zabranu budućeg - usvojen.
9. Iz opisanog je razloga temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je potvrditi pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Sudac:
Josip Grubišić
