Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1409/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupan po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3907/2023-7 od 04. srpnja 2025., dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3907/2023-7 od 04. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod I se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Jukić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1107/2023 od 27. listopada 2023. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 96,02 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2023. do isplate dok se pod II odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.

2. Protiv iste odluke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

5. Tužitelj je podneskom od 29. lipnja 2024. povukao tužbeni zahtjev za glavnicu za koju tvrdi kako je ista plaćena, no tuženik nije pristao na povlačenje navodeći kako on ništa nije platio pa je sud temeljem čl. 193. ZPP meritorno odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u kojem je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 96,02 eur na ime isporučene električne energije za kućanstvo u [adresa], koji tužitelj vodi pod šifrom krajnjeg kupca: 0118932479.

6. U žalbi se navodi kako je osnova tužiteljevog potraživanja trošak usluge opskrbe električne energije na dijelu nekretnine kojeg je vlasnik ovdje tuženik, a koju činjenicu tuženik nije osporio tijekom postupka, već da je potvrdio vlasništvo nad predmetnom nekretninom. Također, tužitelj je kao dokazni prijedlog predložio očevid na licu mjesta u smislu utvrđenja obračunskog mjernog mjesta na koje se odnosi potraživanje, a od kojeg dokaznog prijedloga nije odustao, niti je isti dokazni prijedlog prvostupanjski sud odbacio, niti je proveo glavnu raspravu, a koje neprovođenje glavne rasprave nije obrazložio. Pri tome nije uistinu sporno kako je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženika nedvojbeno priključena na mrežu tužitelja, a kupcem električne energije u smislu odredaba Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom smatra se pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju, odnosno za kojeg se električna energija dobavlja. Prema Općim uvjetima isporuke električne energije potrošačem električne energije smatraju se svi korisnici koji preuzimaju električnu energiju iz elektroenergetskog sustava HEP-a, a ista je isporučena potrošačima temeljem pisanog ugovora ili ugovora o pristupanju koji se smatra zaključenim kada isporučitelj priključi objekt potrošača na svoju mrežu (čl. 58.) s time da je Općim uvjetima koji su stupili na snagu 01. travnja 2006., u čl. 122. propisano da svi ugovori zaključeni s kupcima električne energije do dana početka primjene tih Općih uvjeta koji se odnose na korištenje mreže i opskrbu električnom energijom važe do roka na koji su zaključeni. Nadalje, odredba čl. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/1995, 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 26/2003., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 153/2009., 49/2011., 84/2011., 90/2011., 144/2012., 94/2013., 153/2013., 147/2014., 36/2015.), određuje da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 45/2008., 125/2011., 78/2015., dalje: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Nadalje, vlasnik nekretnine je svakako obveznik plaćanja isporučene električne energije ukoliko ovu obvezu ne izvrši korisnik nekretnine te kao vlasnik snosi sve javne obveze i terete u svezi nekretnine ako nije što drugo Zakonom određeno a kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine (naknada troška el. energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba (dakle, kada to nije korisnik već sam vlasnik), vlasnik posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga, a ukoliko je dužnik te obveze osoba koja taj dio nekretnine iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa vlasnikom posebnog dijela nekretnine, vlasnik tog posebnog dijela nekretnine jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze. Stoga je naknadu za isporučenu električnu energiju dužan je platiti vlasnik nekretnine koji čak i u slučaju da je ta obveza prenesena na korisnika nekretnine, te jamči za naplatu komunalnih usluga u vezi s uporabom posebnog dijela nekretnine-stana, uz tu osobu, zbog čega je činjenica da li je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa], odlučna činjenica, koju je prvostupanjski sud zanemario. Tuženik nije ničim dokazao da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da nije obveznik plaćanja za predmetnu nekretninu (niti se pozvao na predmetnu činjenicu) u smislu odredbe članka 73. Pravilnika za korištenje mreže i opskrbu električne energije (Narodne novine, broj 100/2022., dalje: Pravilnik) temeljem koje je tuženik mogao pisanim putem tužitelju osporiti djelomično ili u cijelosti račune, u roku 15 dana od dana izdavanja računa, kako je to navedeno i na svakom računu. Pri tome se po važećim normama obveznog prava ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Dakle, tuženik je kod tužitelja evidentiran kao krajnji kupac električne energije, prema čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj 111/2021.) pa postoji obveza tuženika na podmirenje utuženog dugovanja. Prema odredbi čl. 3. st. 2. toč. 17. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, iznos mjesečne obveze krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo određen je na temelju predviđene mjesečne potrošnje električne energije krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem, dok se račun električne energije sukladno odredbi čl. 3. st. 2. toč. 10. sastoji od troška opskrbe električnom energijom, naknade za korištenje prijenosne mreže i naknade za korištenje distribucijske mreže, koja može sadržavati i ostale naknade i davanja određena posebnim propisima. S tim u vezi se procijenjena vrijednost potrošnje električne energije vrši sukladno čl. 63. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i to u slučajevima kada nije moguće očitati stanje brojila, kada krajnji kupac ne dostavi operateru sustava očitanje stanja brojila sukladno čl. 62. st. 5. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

7. No, pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da s tuženikom ima zaključen ugovor o isporuci električne energije za predmetno mjerno mjesto što bi predstavljalo temelj za zasnivanje obveznog odnosa među strankama. Tužitelj uopće niti ne tvrdi kako je takav ugovor sklopljen niti predlaže izvođenje odgovarajućih dokaza na navedenu okolnost , a dokumentacija tužitelja ne može biti temelj zasnivanja obveznog odnosa među strankama niti isti može nadomjestiti pisani ugovor o pružanje usluge jer pravilno sud primjenjuje čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, broj: 22/2013., 95/2015., 102/2015., 68/2018. i 52/2019., dalje: ZTE) prema kojemu je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje a prema 61. stavkom 2. ZTE krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu s člankom 62. stavak 1. ZTE uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca dok prema čl. 62. stavak 1. ZTE sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama toga zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor.

8. Stoga pravilno sud primjenjuje čl. 10. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, broj 85/2015.) prema kojima se ugovorom uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca. Taj ugovor u skladu s člankom 12. sadrži, među ostalim, podatke o ugovornim stranama, podatke o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu te podatke o kategoriji potrošnje odnosno tarifnom modelu za korištenje mreže i upravo na temelju tog ugovora krajnji kupac dužan je plaćati cijenu za isporučenu električnu energiju. Dakle, krajnji kupac električne energije može biti vlasnik nekretnine, ali i primjerice najmoprimac odnosno osoba koja nekretninu koristi po drugoj osnovi te je kao temelj pružanja usluge tužitelja određeno sklapanje ugovora o opskrbi tarifnog kupca kao pretpostavku nastanka obveze kupca za plaćanje naknade za isporučenu električnu energiju pri čemu iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi stvarna potrošnja električne energije u utuženom razdoblju pa tužitelj nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja usluge opskrbom električne energije za mjerno mjesto broj 0118932479 na adresi [adresa] u utuženom razdoblju niti visinu svoje tražbine te je stoga pravilno temeljem čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao u pobijanoj odluci.

9. Iz opisanog je razloga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi pobijanu odluku i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Sudac:

Josip Grubišić