Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1527/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice FA /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Jurica Kvartuč, odvjetnik iz Zadra, protiv tuženika TA /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Karlo Surić, odvjetnik u Odvjetničkom društva Surić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u Zadru, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-772/2022-38 od 17. siječnja 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-772/2022-38 od 17. siječnja 2025. pod stavkom I. izreke, dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.700,00 eura sa zateznim kamatama i stavku III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-772/2022-38 od 17. siječnja 2025. u dijelu stavka II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 30.700,00 eura (preko iznosa od 30.700,00 eura do iznosa od 61.400,00 eura) sa zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke naloženo tuženiku predati u suposjed tužiteljici putnički brod Arbiana upisan u luci [adresa], u ulošku broj [broj ZK uloška] glavne knjige upisnika brodova ..., bruto tonaže 101, duljine 27,87 metara, širine 6,17 metara, visine 3,29 metara, MMSI broj 238315340, pozivni znak: 9A2497, godina gradnje: 1953. (u daljnjem tekstu: putnički brod Arbiana).

Pod stavkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.700,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 15.350,00 eura od 1. siječnja 2023. i na iznos od 15.350,00 eura od 1. siječnja 2024., sve do isplate, a za daljnji iznos od 30.700,00 eura (preko iznosa od 30.700,00 eura do 61.400,00 eura) sa zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.

Pod stavkom III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.047,33 eura sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. do isplate.

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke, dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.700,00 eura sa zateznim kamatama i pod stavkom III. izreke, žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP- a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 4.561,43 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po tuženiku. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u vrijednosti 500 bodova sa porezom na dodanu vrijednost.

4. Protiv presude u dijelu stavka II. izreke, u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 30.700,00 eura sa zateznim kamatama (preko iznosa od 30.700,00 eura do 61.400,00 eura) žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbi u vrijednosti 500 bodova sa porezom na dodanu vrijednost i sudskim pristojbama.

5. Odgovor na žalbe tužiteljice nije podnesen.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Žalba tužiteljice je neosnovana.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Odlučeno je o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska, niti s njom izjednačena nagodba.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

9. To što stranke činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nisu zadovoljne i što smatraju da je istinito ono što one tvrdi nema značaj bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

10. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da konačno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu novčanog potraživanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. rujna 2024. (nakon izvedenog dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za pomorski promet i procjenu vrijednosti plovila /Damir Višić, ing. pom. prometa/ na prijedlog tužiteljice uz suglasnost tuženika, izvođenje koje je tužiteljica predložila u tužbi) nije u činjeničnoj i pravnoj vezi s prvotno postavljenim zahtjevom (da predstavlja potpuno novu tužbu) , odnosno da je po prvostupanjskom sudu počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i 3. ZPP-a, a što da je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne meritorne odluke po zahtjevu za isplatu, u pobijanom dijelu (točka II.3. obrazloženja žalbe).

11. To stoga, što prema činjeničnim navodima iz tužbe vezano za zahtjev za isplatu, predmet spora (materijalno-pravna pretpostavka tužbe) nije naplata zakupnine, kako to tvrdi tuženik, već koristi koje je tuženik imao za vrijeme posjedovanja putničkog broda Arbiana kao nepošteni posjednik (zakupnina je navedena samo kao kriterija za određivanje visine ostvarene koristi po tuženiku i na te okolnosti predloženo izvođenje dokaza vještačenjem) i što zahtjev za isplatu u odnosu na prvotno postavljen u tužbi nije povećan, nego smanjen (sa iznosa od 165.903,51 eura / 1.250.000,00 kuna na iznos od 61.400,00 eura), a što se prema odredbi članka 191. stavku 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe.

12. Osim toga, ako se ima u vidu načelo razmjernosti, izvor kojeg je odredba članka 16. stavka 2. Ustava[2] , prema kojem svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenje u svakom pojedinom slučaju, i pod pretpostavkom održivosti razloga o preinaci tužbe navedenih pod točkom 6.1. obrazloženja prvostupanjske presude, s kojima drugostupanjski sud nije suglasan iz naprijed navedenih razloga, pravna pozicija tuženika bi bila ista, s obzirom da je i do zaključenja prethodnog postupka (25. listopada 2022.) prema činjeničnoj osnovi tužbi, navodima iz odgovora na tužbu, dokazima koje su stranke priložile i čije su izvođenje predlagale, bio izgledan uspjeh tužiteljice u predmetnoj parnici i da vještačenjem kojem se tuženik nije protivio nisu utvrđivanje nove činjenice, već činjenice koje su tuženiku bile poznate, a koje je osporavao prije i tijekom predmetne parnice, smatrajući se poštenim i isključivim posjednik putničkog brod Arbiana od 2014. godine, odnosno da bi svako drugačije postupanje prvostupanjskog suda, u okolnostima kao što su predmetne i pod pretpostavkom da se radi o preinaci tužbe, bilo protivno naravi potrebe za ograničavanjem iz odredbe članka 190. ZPP-a, na koje se poziva tuženik, u smislu navedenog ustavnog načela.

13. Neosnovano tuženik ustrajava na prigovorima vezano za procesnu i materijalno- pravnu legitimacije stranaka i s tim u vezi formalnoj pravilnosti tužbenog zahtjeva u subjektivnom smislu na predaju u suposjed putničkog brod Arbiana, a koje veže uz stav da je on posredni, a ne neposredni posjednik putničkog broda Arbiana i da je

2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)

tužiteljica od njega kao posrednog posjednika mogla tražiti samo takvo očitovanje volje kakvim se prenosi posredan posjed, ali ne i neposrednu predaju (činidbu tjelesne predaje), odnosno da je tužbom na pasivnoj strani trebalo biti naznačeno i njegovo trgovačko društvo i da tužiteljica nije vlasnica broda.

14. Naime, s obzirom da je tužiteljica izjavom od 1. travnja 2014. godine svoj idealni dio putničkog brod Arbiana (1/4 dijela) predala u posjed tuženiku kao fizičkoj osobi da on kao fizička osoba ostvaruje ekonomsku korist do opoziva, da je tužiteljica tu izjavu opozvala (najranije 2020., a najkasnije podnošenjem predmetne tužbe 2022.), da je prema iskazu tuženika on kao fizička osoba ulagao sredstva u putnički brod Arbiana (cca 150.000,00 eura svojih sredstava), nudio tužiteljici isplatu njezinog suvlasničkog dijela u nekoliko navrata, radio s brodom Arbiana i svojim brodom od kojih je ostvarivao prihode (svoj brod je prodao i vratio dugove vezano za brod Arbiana), da je tuženik kao fizička osoba upisan u Upisniku brodova suvlasnikom u ¾ dijela, a tužiteljica u ¼ dijela (što nije sporno), kao jedini objektivni zaključak ostaje da tužiteljica svoj suvlasnički dio broda do opoziva nije predala pravnoj osobi, nego isključivo tuženiku kao fizičkoj osobi, da je tuženik kao fizička osoba zadržao za sebe putnički brod Arbiana i cijelo vrijeme odlučuje o načinu njegovog korištenja (posjeduje ga kao da je on vlasnik), odnosno da je neposredni posjednik putničkog brod Arbiana tuženik kao fizička osoba, a ne pravna osoba, trgovačko društvo SUN SAILING d.o.o. čiji je jedini osnivač i zastupnik tuženik, koji je bez suglasnosti ostalih suvlasnika, među kojima je i tužiteljica sklapao ugovore o zakupu broda, s ciljem prikazivanja svog trgovačkog društva kao formalnog nositelja prava na posjed i da takva postupanja tuženika ne mogu biti pravna osnova za zadržavanje isključivog posjeda putničkog brod Arbiana po tuženiku kao fizičkoj osobi, a niti za zaključak da bi neposredni posjednik broda isključivo bilo tuženikovo trgovačko društvo, kako tu isti neargumentirano (time i neosnovano) tvrdi.

15. Tužiteljici kao suvlasnici u ¼ dijela, pripada pravo na suposjed putničkog broda Arbiana i s tim u vezi pravom u subjektivno – materijalnom smislu, ovlaštenje na traženje zaštite protiv tuženika kao posjednika i njezinog suvlasničkog dijela istog broda (članak 46. stavak 1. u vezi s člankom 10. stavkom 4. i 6., člankom 11. stavkom 1/2. ZVDSP-a[3] ).

16. Suprotan stav tuženika je odraz neosnovanih navoda da tužiteljica nije suvlasnica broda (to što su ostali suvlasnici svoje suvlasničke dijelove broda ustupile tuženiku kao fizičkoj osobi je bez utjecaja na tužiteljičina ovlaštenja po predmetnom traženju), da on kao fizička osoba nije neposredni, nego posredni posjednik putničkog broda (to što je tuženik kao fizička osoba / zakupodavac bez suglasnosti suvlasnika, među kojima je i tužiteljica, sklapao formalne ugovore o zakupu sa svojim trgovačkim društvom čije jedini osnivač i član, nije isključena njegova pasivna, a niti dovedena u pitanje aktivna legitimacija tužiteljice, s obzirom da je tuženik kao fizička osoba i dalje neposredno ostvarivao faktičnu vlast na brodu) i da tužbeni zahtjev u subjektivnom smislu nije bio podoban za raspravljanje samo zato što nije tuženo i njegovo trgovačko društvo.

3 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a)

17. Dakle, materijalno pravo vezano za odluku pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude je pravilno primijenjeno i s tim u vezi utvrđene odlučne činjenice, zbog čega je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u tom dijelu.

18. Nadalje, kako je izvedenim dokazom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Damiru Višiću, ing. pom. prometa utvrđena visina ostvarene koristi po tuženiku u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice za sezonu 2022. i 2023. godinu (pretpostavljena srednja vrijednost neto prihoda za putnički broda Arbiana iznosi od po 61.400,00 eura ili ukupno za obje sezone 122.800,00 eura /list 125. - 129./), a očitovanjem vještaka podneskom od 14. svibnja 2024. na prigovore tuženika (list 151. - 153.) i neposrednim saslušanjem vještaka na ročištu održanom 2. prosinca 2024. u nazočnosti stranaka (list 166. - 167.) argumentirano otklonjeni prigovori stranaka, nakon čega stranke nisu isticale daljnje prigovore, niti predlagale novo vještačenje, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud odluku o visini ostvarene koristi temeljio na "nezakonitom i nestručnom nalazu i mišljenju vještaka … i iskazu DA …", u prilog čemu ponavlja otklonjene prigovore, a niti navodi tužiteljice vezano za isti nalaz i mišljenje, da je korist samostalnog posjednika viša od tržišne vrijednost zakupa broda, odnosno da je tuženik kao samostalni i nepošten posjednik broda ostvarivao veću korist od one koju je ona zahtijevala tužbom, što da se moglo utvrditi knjigovodstveno financijskim vještačenjem, izvođenje kojeg je tuženik predložio u odgovoru na tužbu, a potom odustao od tog dokaza.

19. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo (članak 165. stavak 2. ZVDSP-a) i s tim u vezi utvrdio odlučne činjenice, kad je tužiteljici na ime koristi koje je tuženik u 2022. i 2023. godini ostvario posjedovanjem putnički broda Arbiana, a razmjerno njezinom suvlasničkom dijelu (1/4 dijela) dosudio ukupan iznos od 30.700,00 eura (1/4 od 122.800,00 eura eura), odnosno za svaku od sezone iznose od po 15.350,00 eura (1/4 od 61.400,00 eura) sa zateznim kamatama, a za daljnji iznos od 30.700,00 eura (preko iznosa od 30.700,00 eura do iznosa od 61.400,00 eura) sa zateznim kamatama odbio kao neosnovan zahtjev i za taj dio odluke dao jasne razloge koje se žalbenim navodima stranaka ne dovode u dvojbu.

20. Stoga su odbijene kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena pobijana presuda pod stavkom II. izreke u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu koristi koje je tuženik ostvario u 2022. i 2023. godini, posjedovanjem suvlasničkog dijela putničkog broda Arbiana tužiteljice (30.700,00 eura), a djelomično odbijen kao neosnovan (preko iznosa od 30.700,00 eura do iznosa od 61.400,00 eura) sa zateznim kamatama.

21. Kako tuženik u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev / djelomično povučenu tužbu (za isplatu preko iznosa od 61.400,00 eura) na ročištu održanom 12. rujna 2024. nije određeno postavio zahtjev za naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbe, to je izgubio pravo na taj trošak od tužiteljice (članak 158. stavak 1. u vezi s člankom 164. stavkom 1. i 2. ZPP-a).

22. Odluka o trošku pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena budući da tuženik ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu počinio prvostupanjski sud u toj odluci, već se samo poziva na zakonsku formulaciju razloga zbog kojih se ta odluka može pobijati , pobijajući je podredno osporavanju odluke o glavnim tužbenim zaht jevima, i da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

23. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

24. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a), a niti odgovora na žalbu tuženika jer ta radnja, u kojoj se tužiteljica priklanja stavu prvostupanjskog suda, nije bila potreban u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

25. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-772/2022- 38 od 17. siječnja 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po strankama, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III. i IV.).

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović