Poslovni broj: K-1203/2026-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gabrijele Jelak, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JR, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO- 793/2026 od 07. svibnja 2026. godine, izmijenjene 21. kolovoza 2026. godine, nakon javne rasprave 10. kolovoza 2026. godine, 19. kolovoza 2026. godine i 25. kolovoza 2026. godine, u prisutnosti zamjenice OKDO-a Zagreb LR, optuženog JR i branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Stjepana Babića, dana 26. kolovoza 2026. godine objavio je, a dana 25. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi TR, zvan " J", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i T rođene G, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju elektrotehničar i bolničar, sa završenom SSS, nezaposlen, do trenutka uhićenja bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, nije dobivao naknadu, bez imovine u vlasništvu, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, nema vojni čin niti odlikovanje, kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

- 7. ožujka 2026. u 15,15 sati u [adresa], u [adresa], dok se GR nalazio kod samog ulaza u trgovinu „Trgocentar“, prišao istome te mu se obratio, no GR mu nije odgovorio, nakon čega je u nakani da ga teško tjelesno povrijedi otvorenim dlanom svoje desne ruke udario GR u predjelu lijeve strane lica od kojeg udarca je GR pao na tlo, a kad se GR pridigao, nogom u nekoliko navrata zamahnuo prema GR te ga udario u predjelu glave i trbuha, uslijed čega je GR izgubio ravnotežu, u kojem trenutku je s obje ruke primio GR u predjelu gornjeg dijela tijela te ga srušio na tlo, nakon čega je sjeo na njega, a za koje vrijeme ga je više puta šakom ruke udario u predjelu glave i pritiskao za vrat te su se tako kratak period on i GR hrvali da bi ga u njegovoj daljnjoj namjeri i napadu spriječio nailazak građanina uslijed čega se maknuo s tijela GR, a u kojem događaju je GR zadobio ozljede u vidu kontuzijskog biljega desne strane čela promjera oko 2 cm i prednje iščašenje zgloba desnog ramena, a koje ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

- dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25; u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 optuženi TR se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 6 (ŠEST)

MJESECI.

III. Temeljem članka 58. stavak 1. KZ/11 optuženom JR se

o p o z i v a

uvjetna osuda izrečena presudom ovog suda broj K-428/2025-20 od 15. rujna 2025. godine, pravomoćna 10. listopada 2025. godine, te se po članku 51. stavak 1. KZ/11 iz navedene presude uzima kao

u t v r đ e n a

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

IV. Temeljem članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi TR se tako

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE i 4

(ČETIRI) MJESECA.

V. Temeljem članka 57. KZ/11 optuženom JR se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ne krši obveze određene mu izrečenom sigurnosnom mjerom, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

VI. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom JR se u neuvjetovani dio jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2024. godine do 03. listopada 2024. godine, te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. ožujka 2026. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; u daljnjem tekstu: ZKP/08).

VII. Temeljem članka 69. KZ/11 optuženom JR se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati najdulje 3 (tri) godine.

VIII. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.

IX. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 optuženi TR se u cijelosti oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom optužnicom OKDO Zagreb optužilo je optuženog JR za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, koja optužnica je izmijenjena podneskom od 21. kolovoza 2026. godine .

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženi TR je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret optužnicom, a sukladno članku 416. ZKP/08 naveo je kako nije istina da je policija došla kad je on bio tamo jer je on bio u dućanu i onda je nakon što je izašao iz dućana, dok je stajao vani ispred dućana, vidio policijski auto u šikari, udaljen dvjesto metara od njega i njegovog brata, te da su policajci razgovarali sa oštećenim i nekom djevojkom. Nakon izmjene optužnice, optuženi je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret izmijenjenom optužnicom, dok je sukladno članku 416. ZKP/08 branitelj po službenoj dužnosti naveo da optuženi u potpunosti osporava činjenične navode optužnice budući se događaj nije odvio na taj način.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stanaka pročitana je i pregledana službena zabilješka o dojavi Policijske postaje Sveti Ivan Zelina s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 07. ožujka 2026. godine, osim dijelova koji sadrže obavijesti građana policiji (list 10-12 spisa), bolnička prijava KB Dubrava od 07. ožujka 2026. godine na ime GR (list 13 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 10. ožujka 2026. godine (list 14 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Sveti Ivan Zelina broj 00261247 od 10. ožujka 2026. godine s pripadajućom snimkom video nadzora (list 15 spisa), izvješće Policijske postaje Sveti Ivan Zelina o pregledu video nadzora od 11. ožujka 2026. godine (list 16 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za optuženog broj 02528036 od 23. ožujka 2026. godine (list 30 spisa), medicinska dokumentacija za optuženog (list 111-148 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Miroslava Bojića od 02. svibnja 2026. godine (list 166-176 spisa), zapisnik o prepoznavanju osobe od 06. svibnja 2026. godine s fotodokumentacijom (list 189-195 spisa), te nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. Petra Škavića od 05. svibnja 2026. godine (list 196-204 spisa), zatim su na raspravi ispitani oštećeni GR u svojstvu svjedoka (list 282-285 spisa) i svjedok AR (list 285-288 spisa), potom je reproducirana na raspravi snimka video nadzora (list 305-308 spisa), izvršen je uvid u priklopljeni ovosudni spis K-428/2025, pročitani su izvaci iz kaznene evidencije (list 259-260 spisa) i iz prekršajne evidencije (list 58-59 spisa) za optuženog, te je optuženi na kraju dokaznog postupka iznio obranu.

4. Odbijen je kao odugovlačeći i nevažan dokazni prijedlog obrane da se pribavi podatak da li je postupljeno po bolničkoj prijavi vezano za napad na optuženog o kojem je isti govorio u svojoj obrani, budući navedeno nije odlučno u odnosu na inkriminirani događaj jer se radi o događaju za kojeg i sam optuženi navodi da se dogodio satima nakon inkriminiranog događaja, a vezano za inkriminirani događaj su izvođenjem prihvaćenih dokaznih prijedloga utvrđene sve relevantne činjenice, slijedom čega se navedeni prijedlog obrane ukazuje odugovlačećim i nevažnim.

5. U svojoj obrani optuženi TR je naveo da bi se prvo htio ispričati svima na svemu što se dogodilo i da moli za milost i da mu se pruži druga prilika, da vrijeme ne može vratiti, ali da su svi živi i da moli za drugu šansu da ne trune u zatvoru, već da mu se da neka mjera liječenja, koju će sigurno provoditi jer sad ne pije, niti više koristi tablete. Potom je naveo da mu je oštećeni s kojim je sada došao u sukob poznat jer je bio u skupini osoba koje su ga napale sa bejzbol palicom, s time da je on skinuo fantomku pa je vidio njegovo lice, a da ga je oštećeni potom jedne zgode kasnije u istom lokalu, gdje je sjedio sa svojim društvom, pitao da li ga on (optuženi) može preko nekih svojih poznanika dovesti u vezu s nekim tko bi mu prodao kokain. Nadalje je optuženi naveo da ima saznanja da on (oštećeni) koristi marihuanu. Potom je naveo da je tog dana išao u dućan kupiti ribu, te da nije išao s namjerom da oštećenog tuče, već da kad ga je vidio i prepoznao, da je onda došao do njega i pozdravio ga te ga pitao da gdje je, i da zašto bježi, a da se oštećeni počeo vrpoljiti. Potom je optuženi istaknuo da oštećeni nije imao namjeru njega lupiti, da onda ne bi iz svojih ruku ispustio pive na pod i digao se prema njemu (optuženom), prema njegovom licu, već da bi otišao, ali da kako oštećeni nije otišao te je potegnuo ruku u džep i krenuo iz džepa nešto vaditi prema njemu (optuženom), da je on (optuženi) njemu (oštećenom) opalio šamar jer da on (optuženi) nije oštećenog prvi udario, da bi oštećeni sigurno njega udario. Potom je naveo da oštećeni tada nije alkotestiran i da oštećeni nije zvao hitnu taj tren kada se to dogodilo, da oštećeni nije zvao policiju na mjestu događaja, već da se našao sa svojim poznanikom, policijskim službenikom, koji živi pored njega, te da su se našli u obližnjoj šikari, gdje je bio parkiran policijski auto i da mu je očito taj policajac davao upute i da mu je očito rekao da je on (optuženi) na uvjetnoj i što on (oštećeni) treba reći, a da je policajac pogriješio jer nije alkotestirao oštećenog, što je standardna procedura kad netko prijavi neku vrstu napada, kao i da je potom došla druga patrola na uviđaj, ili možda čak i ista, ali da on to ne zna jer je i dalje bio u dućanu, a da je uhićen tek tri tjedna poslije. Nadalje je naveo da je taj isti dan, nakon dva ili tri sata od tog događaja, dobio upozorenje od nepoznatih osoba na način da je isprebijan u ime oštećenog, da ga je netko napao s leđa u glavu te se primio i da su njegovi prsti propali u tjeme te da su ga njih četvorica ili petorica doslovno gazili do smrti i bacili ga u šikaru, te su ga ostavili u toj šumi, šikari, i uzeli mu ključeve od automobila te mobitel, a da se on pravio da je mrtav te je u jednom trenutku jedan od njih rekao: "gotovo, bježite, gotov je", nakon čega da su isti otišli, ali da je on imao rezervni ključ od svog auta u torbici pa da je onda kroz sat vremena uspio dopuzati na jedvite jade do svog auta, dok je krv okolo "liptala" iz njegove glave te da se uspio dovesti autom do ambulante u [adresa], nakon čega je izgubio svijest, da se samo sjeća da je ležao na ulazu ispred ambulante, primili su ga i grijali ga s dekom te ga pod rotirkama odveli do Vojne bolnice u Dubravi i nisu mu dali da zaspi, a da se ničeg više ne sjeća nakon toga, a da je u bolnici bio četiri ili pet dana te da je potom potpisao vlastoručno izjavu da traži da ga se pusti na kućnu njegu, ali da je dobio uputnice za daljnje pretrage. Istaknuo je da dok je stajao da se dobro osjećao, ali da čim je bio u ležećem položaju, da mu nije mi bilo dobro i da je padao u nesvijest, a da mu je tako bilo i tijekom prva dva mjeseca u zatvoru, da mu policija nije pružila liječničku pomoć i da nisu htjeli uzeti tu liječničku dokumentaciju, da mu je rana na glavi krvarila sigurno negdje do petog mjeseca, da je imao prijelom očne kosti i prijelom lubanje, odnosno, da je imao frakturu lubanje, da je ista bila zasiječena, ali da u konačnici nije pukla.

5.1. Budući da je optuženi na raspravi nešto drugačije iskazivao nego ranije, predočeno mu je što je rekao u ranijoj obrani, u kojoj je u bitnome naveo da je 07. ožujka 2026. godine sreo GR, te da ga je prepoznao jer da ga je isti prije pet godina napao s bejzbolskim palicama. Nadalje je naveo da ga je pitao da li je on onaj koji je došao s fantomkom, a da mu je on (oštećeni) rekao da nije te da su se počeli naguravati. Potom je naveo da mu je oštećeni stavio ključ u oko, da mu je počeo kopati desno oko ključem od auta, zbog čega je išao kod liječnika. Također je naveo da inače uzima terapiju, antidepresive, zbog čega ne smije piti alkohol, ali da smije popiti pivo, kao i da ga je liječio dr. HR, a da se trenutno sukladno sudskoj odluci liječi u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Nakon što mu je navedeno predočeno, optuženi je naveo da se danas nije mogao prisjetiti odmah svih detalja, ali da je točno to što je ranije rekao, da jedino misli da se ovaj napad sa bejzbolskim palicama dogodio prije četiri godine, a oštećeni i mladići koji su bili s njim prilikom tog napada, da su bili u dobi od sedamnaest do osamnaest godina, kao i da ovo što je govorio da mu je oštećeni stavio ključ u oko, da se to dogodilo dok su bili na podu, te da mu je oštećeni kopao oči s tim ključem.

5.2. Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženi je odgovorio da policija nije postupala povodom ovog događaja što su ga poslije napali sjekirom po glavi, da misli da se radilo o sjekiri ili lopati, da se svakako radilo o oštrom željeznom predmetu, a da ne zna točno o kojem, da se poslije nije čuo sa svojim bratom.

5.3. Na pitanje zastupnice optužbe što je mislio pod time kada je na početku svoje obrane rekao da moli oprost i da mu je žao, odgovorio je da je mislio na to da mu je žao što je do svega ovoga uopće došlo i da mu je žao što se, evo, ovo sve događa i što se vodi ovaj postupak. Nadalje je istaknuo da on nije došao tamo s namjerom da napadne oštećenog, već da je išao kupiti ribu za roštilj i na kraju se dogodilo to što se dogodilo pa da moli oprost i za ono za što je kriv i za ono za što ga se tereti, da mu je otac bolestan i da mu je brat bolestan, da nema smisla da trune u zatvoru, da bi samo htio normalno živjeti i osnovati obitelj pa da moli milost od suda. Istaknuo je da se ovo slučajno dogodilo, ali da oštećeni njega prethodno nije slučajno napao, a da su se sad slučajno sreli. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe na kojoj adresi živi, odgovorio je da živi na selu sa svojim roditeljima, ali da jedno vrijeme nije tamo živio jer je imao problema sa svojim ocem, koji inače pije, da je priznao krivnju da se njega ne osudi bolesnog, da je tri mjeseca spavao u šumi u kolibi, a da se onda javio socijalnoj radnici koja ga je uputila na smještaj u Zagrebačkoj nadbiskupiji u Sesvetama, gdje je bio dok se taj drugi postupak nije završio. Potom je optuženi naveo da ne želi odgovarati na daljnja pitanja optužbe. Na pitanje suca odgovorio je da on nije podnio policiji prijavu za ovaj napad na njega tog istog dana, već da je bolnica podnijela prijavu i hitna pomoć.

5.4. Optuženi je odlučio obranu iznositi na kraju dokaznog postupka, te je isti u smislu članka 418. stavak 3. ZKP/08 upozoren da može sudjelovati u izvođenju pojedinih dokaza i prije ispitivanja, te da će se sve što kaže prilikom provođenja dokaza smatrati njegovom obranom, pa je tako optuženi prilikom ispitivanja oštećenog u svojstvu svjedoka naveo, a nakon što je oštećeni na njegovo pitanje odgovorio da ga policija tom prilikom nije testirala na drogu, da je to jako bitno jer da ga je isti tražio prije godinu i pol dana da mu nabavi drogu pa da je sad kad ga je vidio, pitao oštećenog da li je on taj, da je oštećeni to porekao te da se počeo vrpoljiti i nešto rukama tražiti i da ga je onda on (optuženi) ošamario, da je oštećeni pao te se onda digao i pokušao njega baciti na pod, da su bili u "zagrljaju", nakon čega da je oštećeni ponovno pao i da mu je on pridržao glavu da ne udari o beton, a da mu je oštećeni uslijed toga "kopao" oči pa da ga je onda on (optuženi) dva, tri puta ošamario i maknuo se. Ovdje se napominje da navodi koje je optuženi naveo prilikom reprodukcije snimke video nadzora nisu iznijeti ovdje, već su iznijeti u dijelu obrazloženja presude gdje se navode utvrđenja prilikom reproduciranja snimke video nadzora na raspravi, a radi bolje preglednosti i jasnoće sadržaja.

6. Iz službene zabilješke o dojavi Policijske postaje Sveti Ivan Zelina od 07. ožujka 2026. godine, razvidno je da je u 15,15 sati od strane OKCP PUZ-a dojavljeno da u Zelini, kod trgovine Trgocentar, NN muškarac tuče i davi mlađu mušku osobu, kao i da su prilikom dolaska policijskih službenika zatečeni oštećeni GR te ŽR i AR.

6.1. U izvješću Policijske postaje Sveti Ivan Zelina o pregledanoj snimci video nadzora u bitnome je navedeno da je na snimci vidljivo kako je oštećeni u 15,15 sati zajedno sa svojom djevojkom ŽR, izašao iz trgovine Trgocentar na adresi u [adresa], te da su se zadržali kod ulaza u trgovinu, da bi zatim do njih sa prostora parkirališta trgovine za nekih dvadesetak sekundi stigao optuženi, koji se obratio oštećenom, koji je tada zajedno sa svojom djevojkom krenuo prema parkirališnom prostoru trgovine, da bi u jednom trenutku zastao i porazgovarao sa optuženim. Nadalje se navodi da je daljnjim pregledom snimke video nadzora vidljivo kako u jednom trenutku optuženi otvorenim dlanom desne ruke u predjelu lijeve strane lica udara oštećenog, uslijed čega je isti pao na pod, da bi ga zatim optuženi lijevom nogom udario u predjelu trbuha, na što se oštećeni pridiže i pokušava se obraniti, ali da ga optuženi svojom desnom rukom prima oko vrata te da se hrvaju, da bi ga potom optuženi srušio na pod, gdje da ga desnom rukom i dalje drži u predjelu vrata te da ga više puta šakom lijeve ruke udara u predjelu glave, dok da se oštećeni cijelo vrijeme pokušava osloboditi od hvata i podići s poda, te da ga u jednom trenutku optuženi okreće na leđa te da sjeda na njegova prsa i zatvorenim šakama obiju ruka više puta udara u predjelu glave, da bi ga zatim sa obje ruke primio za vrat i počeo gušiti, na što daljnji napad sprečavaju građani koji u 15,17 sati optuženog miču sa oštećenog, te se tada optuženi diže sa oštećenog. Potom se navodi da je daljnjim pregledom video nadzora vidljivo kako tada oštećeni zajedno sa svojom djevojkom ŽR odlazi pješice prema obližnjoj trgovini Pevex, dok optuženi kreće za istima te se obraća oštećenom, da bi u jednom trenutku torbicu koju je nosio oko vrata odložio na prednji poklopac motora osobnog automobila bijele boje i krenuo za oštećenim, želeći nastaviti sukob s istim, ali da ga oštećeni izbjegava, mičući se od istog. Nadalje se navodi da u 15,18 sati do bijelog automobila, na koji je prethodno optuženi odložio torbicu na prednji poklopac motora, dolazi NN mlađa muška osoba te kreće vožnjom, da bi u jednom trenutku stao, izašao van iz vozila i torbicu bacio na pod te ponovno ušao u osobni automobil, nakon čega sa istim odlazi sa parkirališnog prostora trgovine Trgocentar. Zatim se navodi da odmah potom do mjesta gdje je isti bacio torbicu na pod, dolazi optuženi i podiže torbicu s poda i kreće prema ulazu u trgovinu Trgocentar, da bi zatim odustao od toga te ponovno krenuo prema trgovini Pevex , ispred koje se nalazio oštećeni te započeo komunikaciju s istim, nakon čega oštećeni odlazi zajedno sa svojom djevojkom ŽR u smjeru obližnjeg parka na ŠRC-u, dok optuženi odlazi do trgovine Trgocentar i ulazi u istu u 15,20 sati. Nadalje se navodi da se daljnjim pregledom snimke uočava kako u 15,26 sati na parkirališni prostor trgovine Trgocentar ponovno dolazi osobni automobil bijele boje na koji je optuženi ranije na prednji poklopac motora stavio svoju torbicu, te da iz njega izlazi ER, brat optuženog, nakon čega ulazi u prostor trgovine Trgocentar, te da u 15,28 sati iz trgovine Trgocentar izlazi optuženi i dolazi do osobnog automobila bijele boje, kojim je na parkirališni prostor prethodno došao njegov brat ER, nakon čega u 15,29 sati iz trgovine izlazi i njegov brat ER, nakon čega ER sjeda u osobni automobil na mjesto vozača, dok optuženi sjeda na mjesto suvozača te odlaze sa parkirališnog prostora trgovine Trgocentar.

6.2. Prilikom reproduciranja snimke video nadzora na raspravi, a koja je reproducirana u dijelu koji započinje u 15:14:54 sati, utvrđeno je da se na istoj vidi kako oštećeni zajedno sa svojom djevojkom izlazi iz trgovine te se zadržavaju kod ulaza u trgovinu, da bi zatim do njih sa prostora parkirališta ubrzanim hodom došao optuženi koji se obratio oštećenom, a koji je tada sa svojom djevojkom krenuo prema parkiralištu, da bi u jednom trenutku zastao i razgovarao s optuženim te se potom vidi kako optuženi otvorenim dlanom desne ruke u lice udara oštećenog, s time da neposredno pokraj oštećenog prolazi nepoznata ženska osoba s dvoje djece, a uslijed udarca oštećeni pada na pod, s time da se jedno od djece pomaklo jer je oštećeni padao u smjeru tog djeteta, a oštećeni je pao na stražnjicu te dok se pokušava pridići, optuženi ga udara lijevom nogom u trbuh te oštećeni zatetura, pa se pridiže te ga potom optuženi opet udara nogom u trbuh, za koji udarac je branitelj po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni naveo da bi se radilo o odgur ivanju, za razliku od onog prvog udarca nogom. Nadalje je utvrđeno da se potom vidi kako se nakon tog udarca nogom oštećeni polako uspravlja u stojeći položaj te pruža lijevu ruku, a potom da ga optuženi sa svojom lijevom rukom hvata te se isti nalaze u hvatu i međusobno se hrvaju. Branitelj po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni je naveo da se iz snimke vidi da u tom hrvanju oštećeni isto optuženog u predjelu vrata, dok zastupnica optužbe navodi da je svejedno optuženi potom prevrnuo oštećenog na pod i da je on imao kontrolu nad situacijom, a da se oštećeni branio, na što je optuženi komentirao da se on (oštećeni) nije pokušavao obraniti, nego da se vidi da kada se oštećeni pridigao, da je oštećeni njega (optuženog) rukom htio zahvatiti u području vrata, znači, da je oštećeni krenuo na njega (optuženog) i da ga je pokušao srušiti. Zatim je utvrđeno da se potom vidi da je optuženi srušio uslijed tog hrvanja oštećenog na pod te da je oštećeni pao na leđa, a da ga je optuženi držao dalje u predjelu vrata te se vidi na snimci kako u više navrata zamahuje rukom prema glavi oštećenog, koji se pokušava cijelo vrijeme osloboditi iz hvata i podići s poda, ali da ga u jednom trenutku optuženi okreće na leđa te sjeda na njegova prsa i šakama ga više puta udara u predjelu glave. Potom je optuženi komentirao da njega oštećeni nije puštao, držao je svoju ruku na njegovom licu i da je on (optuženi) samo zamahivao šakama kako bi održao distancu, a da je oštećeni taj koji je njega ozlijedio te da je bio u KB Dubrava pet dana jer mu je oštećeni ozlijedio oko, i to desno oko, a da su ga dva sata nakon ovog događaja u klijeti zaskočila dvojica zbog ovoga što se dogodilo te da su ga sa sjekirom napali i da je on zbog toga završio u komi u bolnici, pukla mu je lubanja i na glavi je imao šesnaest šavova, pet dana su ga učili hodati, dva tjedna je bio doma i nije uopće mogao normalno funkcionirati. Nadalje je optuženi naveo da je oštećeni mislio da će on njega (optuženog) oboriti, ali da je on (optuženi) preuzeo kontrolu i uspio ga je u tom spriječiti. Potom je optuženi istaknuo da je oštećeni mogao pobjeći, ali da se odlučio braniti, te da dok su bili na podu, da ga niti jednom nije udario, da ga je samo odgurivao sa rukama jer ga je oštećeni htio prebaciti na leđa. Nadalje je utvrđeno da se na snimci vidi kako optuženi sjedi na oštećenom te ga potom jedan građanin prima rukom i pokušava na neki način maknuti, dok optuženi i dalje sjedi na oštećenom koji se pokušava pridići, što se vidi po tome što miče svoje tijelo i pokušava podići noge, za koje vrijeme optuženi i dalje sjedi na oštećenom te se vidi kako svoje dvije ruke usmjerava u predjelu gornjeg djela tijela oštećenog, a ruke oštećenog se vide kako obuhvaćaju optuženog oko trbuha, nakon čega optuženi zamahuje u više navrata rukom prema go rnjem dijelu tijela oštećenog, te je pristigao još jedan građanin te isti pokušavaju pomoći oštećenom, dok optuženi i dalje sjedi na njemu, sve je snimano sa leđa, te se u jednom trenutku onda optuženi uz pomoć jednog građanina koji ga drži za ruku, pridiže i miče od oštećenog, koji i dalje leži na podu, pa se potom optuženi približava oštećenom. Potom je optuženi komentirao da je on pomagao oštećenom da se digne, da ga je htio dići sa poda. Nadalje je utvrđeno da se na snimci vidi da isti nešto međusobno komuniciraju, da oštećeni i dalje leži, da optuženi stoji ispred njega te da se oštećeni pridiže, tijelom zaobilazi optuženog, da se optuženi udaljava gledajući licem prema oštećenom i njegovoj djevojci, te da se udaljuju, te da optuženi podiže nešto sa poda te se udaljava iza oštećenog i njegove djevojke , te da su u jednom trenutku malo i zastali, odnosno, da se sporije udaljavaju, a da optuženi ide za njima. Optuženi navodi da mu je tu auto bio parkiran pa da je zato išao za oštećenim i tom curom, s time da je to bilo u 15:18:14 sati. Zastupnica optužbe je navela da se iz držanja tijela optuženog ne bi dalo zaključiti da je on htio pomoći oštećenom da se pridigne, nego upravo suprotno, jer da se vidjelo da oni o nečemu raspravljaju i da se na kraju oštećeni sam pridigao sa poda. Nadalje je navela da nije istina da je optuženi krenuo za oštećenim i njegovom djevojkom zato što je u tom smjeru bio parkiran njegov auto, a to iz razloga što se na snimci vidi da i nakon što je prošao svoj auto, da se i dalje nastavio kretati za oštećenim i njegovom djevojkom. Nadalje je navela da se u odnosu na prvi udarac, a kada je oštećeni pao, ne može točno iz snimke vidjeti budući je oštećeni leđima okrenut kameri, ali da je moguće da je isti bio usmjeren na područje lica, što bi onda odgovaralo onome što je oštećeni rekao u svojem iskazu. Optuženi je naveo da je on išao do auta gdje ga je čekao brat, da je zastao pored tog auta i da su on i oštećeni razmijenili još neke riječi, da se onda oštećeni udaljio, a da se on vratio u dućan, s time da je bratu predao neke papire koji su bili pali po podu gdje se dogodio događaj, i to iz svoje torbice, a koje je skupio s poda, s time da je oštećeni pokupio s poda 20 eura, ali da to su bili njegovi (optuženikovi) novci za dućan koji su mu ispali iz torbice pa da mu je oštećeni te novce i vratio jer su bili njegovi.

6.3. U pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za forenzičnu psihijatriju, dr. Miroslava Bojića (list 166-176 spisa) u bitnome je navedeno da je optuženi osoba kod koje je na prvom mjestu utvrđena dijagnoza ovisnosti o više različitih psihoaktivnih tvari (prvenstveno o alkoholu i sedativima), koja dominantno determinira njegovo psihosocijalno funkcioniranje, a da se druga glavna psihijatrijska dijagnoza, koja također utječe na njegovo ponašanje, odnosi na obilježja specifičnog poremećaja ličnosti F60 s emocionalno nestabilnim, narcističkim i dissocijalnim obilježjima, koja se u ukupnom funkcioniranju kombinira s problematikom ovisnosti, pa da uvažavajući djelovanje alkohola i drugih tvari u sklopu ovisnosti koja je postojala u inkriminiranom razdoblju, kao i karakteristike terećenog kaznenog djela, da su njegove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja, kao i mogućnost vladanja svojom voljom tempore crimins bile smanjene, ali ne bitno, te da se preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti budući je njegova ovisnost o alkoholu i drugim psihoaktivnim tvarima bila od odlučujućeg značaja u determinaciji njegovog ponašanja u vrijeme kritičnih događaja u inkriminiranom razdoblju pa da se uvažavajući cjelokupnu kliničku sliku njegove ovisnosti, kao i dosadašnje psihosocijalno funkcioniranje, koje je uz konzumaciju različitih tvari uključivalo evidentnu slabost kontrole nad vlastitim ponašanjem, ne može isključiti u njegovom slučaju rizik počinjenja nekog novog pa i težeg kaznenog djela u budućnosti, iz kojeg razloga je preporučeno izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.

6.4. U pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. Petra Škavića (list 196-204 spisa) je u bitnome navedeno da su pregledom i tijekom liječenja oštećenog utvrđene ozljede i postavljene sljedeće dijagnoze: kontuzijski biljeg desne strane čela promjera oko 2 cm, te prednje iščašenje zgloba desnog ramena. Nadalje se navodi da kontuzijski biljeg desne strane čela promjera oko 2 cm predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je nastala djelovanjem sile slabog intenziteta, udarcem nekog tupotvrdog sredstva, a da se u pravilu u okviru fizičkih sukoba viđa nastala udarcem šakom. Potom se navodi da se oštećeni u trenutku zadobivanja ove ozljede osobi koja mu nanosi ozljedu nalazio sučelice ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja, ali da o položajima tijela sudionika ozljeđivanja u prostoru, u trenutku ozljeđivanja, nije moguće zaključivati budući da bi ozljeda izgledala jednako u slučaju da je nanesena u uspravnom položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju, pri kojemu je desna strana čela oštećenog dostupna ozljeđivanju. Zatim se navodi da prednje iščašenje zgloba desnog ramena predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, te da je ta ozljeda tipična za nastanak mehanizmom pada, i to ili na ispruženu ruku, ili na stražnji dio nadlaktice, a za nastanak koje ozljede je dovoljno djelovanje težine vlastitog tijela. Nadalje se navodi da o uzroku pada, sa sudskomedicinskog stajališta, nije moguće zaključivati budući da bi ozljeda jednako izgledala u slučaju tzv. jednostavnog pada, odnosno, pada do kojeg dolazi bez djelovanja izvanjske sile, npr. uslijed poskliznuća, posrtanja, popikivanja, itd., ali isto tako i u slučaju pada koji je posljedica dje lovanja izvanjske sile, npr. uslijed zadobivanja udarca, odguravanja, povlačenja, itd. Zatim se navodi da udarac otvorenim dlanom u predio lijeve strane glave vidljiv na snimci video nadzora, a koji nije rezultirao nastankom izvana vidljive ozljede, predstavlja podesan uzrok destabilizacije osobe i posljedičnog pada, isto kao i "rušenje" preko boka druge osobe (optuženog), pri čemu da valja navesti kako se na snimci video nadzora vidi da se oštećeni oba puta – prigodom oba pada, prvo dočekao na desnu ruku, a što predstavlja ranije naveden mehanizam za nastanak utvrđene ozljede desnog ramena. Nadalje se navodi da je na snimci video nadzora vidljiv i veći broj zamaha šakom optuženog prema glavi/licu oštećenog, no da nije moguće točno navesti koliko je od tih zamaha doista udarilo i gdje oštećenog, kao i da je vidljiv i jedan zamah nogom optuženog prema oštećenom. Potom se navodi da izuzev jednog udarca u desnu stranu čela koji je bio potreban za nastanak utvrđene ozljede desne strane čela, preostali eventualni udarci u glavu/lice i tijelo oštećenog nisu rezultirali izvana vidljivom ozljedom te da valja navesti kako su isti, ako ih je doista bilo, bili zadani silom nedovoljnom za nastanak izvana vidljive ozljede, moguće i uslijed obrane od strane oštećenog. Zatim se navodi da sve utvrđene ozljede oštećenog predstavljaju u ukupnosti tešku tjelesnu ozljedu. Nadalje se navodi da uspoređujući utvrđene ozljede oštećenog, snimku video nadzora i iskaze sudionika ozljeđivanja, valja navesti kako se ozljede oštećenog uklapaju u dinamiku odigravanja događaja kako on to navodi, a ista dinamika koju navodi oštećeni je vrlo slična događaju prikazanom na snimci video nadzora. Potom se ističe da u liječničkoj dokumentaciji nema potvrde o navodu gušenja oštećenog od strane optuženog, no da isto nije moguće u potpunosti isključiti, već samo navesti da ako je toga doista bilo, da je isto pritiskom ruke(u) silom nedovoljnom za nastanak izvana vidljivih ozljeda vrata i gušenja. Potom se navodi da se mehanizmi nastanka ozljeda oštećenog ne navode u dinamici odigravanja događaja kako to navodi optuženi, dakle, da iste nisu mogle nastati samim naguravanjem, a i da njegova verzija dinamike odigravanja događaja ne odgovara događaju vidljivom na snimci video nadzora.

6.5. Iz zapisnika Policijske postaje Sveti Ivan Zelina o prepoznavanju od 06. svibnja 2026. godine, sa pripadajućim fotoelaboratom, razvidno je da je optuženom prije provođenja navedene dokazne radnje uručena Pouka o pravima, koju je isti vlastoručno potpisao. Nadalje je u zapisniku navedeno da je oštećeni naveo da mu predmet (osoba) prepoznavanja nije bila prije prepoznavanja pokazana na bilo koji način te da je isti naveo da od pokazanih osoba je prepoznao osobu pod rednim brojem 3 (optuženi) kao osobu koja ga je 07. ožu jka 2026. godine napala te mu nanijela teške tjelesne ozljede, te da je navedenu osobu prepoznao sa stopostotnom sigurnošću.

7. U ovom postupku nije sporno da je oštećeni GR dana 07. ožujka 2026. godine u 15,15 sati u [adresa], u [adresa], dok se nalazio kod samog ulaza u trgovinu Trgocentar, zadobio ozljede u vidu kontuzijskog biljega desne strane čela promjera oko 2 cm i prednje iščašenje zgloba desnog ramena, a koje ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a što proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, iz reproducirane snimke video nadzora, kao i iz iskaza oštećenog i svjedoka te obrane optuženog. Također nije sporno da je oštećeni te ozljede zadobio u fizičkom sukobu sa optuženim, što proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, iz reproducirane snimke video nadzora, kao i iz iskaza oštećenog i svjedoka te obrane optuženog. Također nije sporno da je optuženi prvo udario oštećenog otvorenim dlanom svoje desne ruke u predjelu lijeve strane lica, od kojeg udarca da je oštećeni pao na tlo, kao što nije niti sporno da su se isti jedan kratak period hrvali.

8. Sporno je da li je optuženi fizički napao oštećenog u namjeri da ga teško tjelesno povrijedi, odnosno, da li je u toj namjeri nakon što je oštećeni od udarca pao na tlo, kad se pridigao, nogom u nekoliko navrata zamahnuo prema oštećenom te ga udario u predjelu glave i trbuha, uslijed čega da je oštećeni izgubio ravnotežu, u kojem trenutku da ga je primio u predjelu gornjeg dijela tijela te ga srušio na tlo, nakon čega da je sjeo na njega, a za koje vrijeme da ga je više puta šakom udario u predjelu glave i pritiskao za vrat, da bi ga u daljnjoj namjeri i napadu spriječio nailazak građanina, uslijed čega da se isti maknuo sa tijela oštećenog, pa da je takvim svojim ponašanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, stavljenog mu na teret uvodno naznačenom optužnicom.

8.1. Naime, optuženi je u svojoj obrani na raspravi naveo da je on tog dana išao u dućan kupiti ribu, te da nije išao s namjerom da oštećenog tuče, već da kad ga je vidio i prepoznao, da je onda došao do njega i pozdravio ga te ga pitao da gdje je, i da zašto bježi, a da se oštećeni počeo vrpoljiti. Nadalje je optuženi istaknuo da oštećeni nije imao namjeru njega lupiti, da onda ne bi iz svojih ruku ispustio pive na pod i digao se prema njemu (optuženom), prema njegovom licu, već da bi otišao, ali da kako oštećeni nije otišao te je potegnuo ruku u džep i krenuo iz džepa nešto vaditi prema njemu (optuženom), da je on (optuženi) njemu (oštećenom) opalio šamar jer da on (optuženi) nije oštećenog prvi udario, da bi oštećeni sigurno njega udario. Nešto drugačije je naveo u ranijoj obrani, kada je naveo da je 07. ožujka 2026. godine sreo GR, te da ga je prepoznao jer da ga je isti prije pet godina napao s bejzbolskim palicama, te da ga je pitao da li je on onaj koji je došao s fantomkom, a da mu je on (oštećeni) rekao da nije te da su se počeli naguravati. Potom je naveo da mu je oštećeni stavio ključ u oko dok su bili na podu, te da mu je počeo kopati desno oko ključem od auta, dok je prilikom ispitivanja oštećenog u svojstvu svjedoka na raspravi optuženi naveo da kad je oštećeni pao nakon što ga je on ošamario, da se onda digao i pokušao njega (optuženog) baciti na pod, ali da su bili u "zagrljaju", da bi oštećeni ponovno pao i da mu je on tada pridržao glavu da ne udari o beton, a da mu je oštećeni uslijed toga "kopao" oči pa da ga je onda on (optuženi) još dva, tri puta ošamario. Međutim, sud cijeni obranu optuženog u tom dijelu neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, nije sporno da su se oštećeni i optuženi inkriminiranog dana slučajno sreli, ali sud nije ocijenio vjerodostojnim navode optuženog da je on napao oštećenog jer da je oštećeni namjeravao prvi napasti njega pa da ga je on preduhitrio. Oštećeni je vrlo jasno opisao u svom iskazu da su on i njegova djevojka ŽR izlazili iz trgovine Trgocentar, da je njegova djevojka otvarala sladoled kod koša za smeće, a da je on malo dalje stajao te da je u jednom trenutku vidio da optuženi JR dolazi prema njemu te mu je počeo govoriti: "šta je, šta je bre", nakon čega da je on optuženog pitao: "kaj je?", da bi on na to njega počeo ispitivati kako se zove i gdje živi, što da mu on (oštećeni) nije htio reći. Također je iz pregledane snimke video nadzora razvidno da se optuženi obratio oštećenom, što upućuje na nevjerodostojnost obrane optuženog jer je upravo vidljivo da je optuženi taj koji je inzistirao na kontaktu, tako da su nevjerodostojni navodi optuženog da je oštećeni njega namjeravao prvi udariti jer se upravo iz snimke video nadzora vidi intenzitet u ponašanju optuženog, te njegova nemogućnost da odustane i da se udalji, što je učinio tek nakon intervencije građana. Nadalje je oštećeni u svom iskazu naveo da je u jednom trenutku osjetio udarac rukom u glavu, te da se od siline tog udarca sagnuo, a nakon toga da ga je optuženi nogom (lijevim stopalom) udario u glavu (u predjelu lijeve strane lica) te da je pao na cestu i izgubio svijest na par sekundi, a da je sljedeće čega se sjeća da leži na cesti i da optuženi kleči na njemu te ga guši, stišćući ga palčevima u vrat, što je trajalo sigurno pola minute. Na pitanja obrane je oštećeni pojasnio da su optuženi i on stajali okrenuti licem jedan prema drugome, nakon čega se on počeo okretati prema ŽR i dok se okretao, da je dobio prvi udarac, a uslijed kojeg udarca se sagnuo i da je onda dobio udarac stopalom optuženikove noge, dok je na pitanje da pojasni kako je moguće da je dobio udarac lijevim stopalom u lijevu stranu lica, te u kojem je onda položaju bio, odgovorio da je bio uslijed prvog udarca u sagnutom položaju i da se više ne može sjetiti na koju stranu je imao okrenutu glavu kada je uslijedio udarac nogom, a da je pao na tlo na način da je leđima ležao na podu te je dobio ozljedu na zadnjem dijelu glave od udarca glave o beton, a uslijed tog pada.

8.2. U bitnome je tome suglasno iskazivao i svjedok AR, koji je naveo da kad je izašao iz trgovine, da je vidio kako ispred ulaza u trgovinu na tlu leži mlađa muška osoba, dok se iznad njega nalazio nepoznati stariji muškarac, koji ga je u više navrata pokušao udariti šakama u predjelu lica, ali da par puta nije uspio jer se mlađi muškarac izmicao, već da ga je samo jednom ili dva puta uspio šakom udariti u lice, te da je primijetio da mlađa osoba ima krvi oko usta, kao i da je optuženi držao mladog dečka sa obje ruke za vrat, s time da su mu ruke bile raširene i palčevi su bili više na ključnoj kosti, ali da to ne može reći sa stopostotnom sigurnošću. Također je svjedok odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe naveo da je optuženi prilikom tog događaja bio ljut, a da se ne može baš jasno izjasniti o emotivnom stanju mlađeg dečka, da se vidjelo da mu nije jasno što se događa, ali da to ne može sa sigurnošću reći, da mu se to učinilo, ali da ne može sa stopostotnom sigurnošću reći da je ta njegova procjena u potpunosti točna. Na pitanje obrane da li isključuje mogućnost da se radilo samo o zamasima rukama radi zastrašivanja, odgovorio je da može tu mogućnost isključiti jer se radilo o "produljenoj ruci".

8.3. Također je sud cijenio nevjerodostojnim navod optuženog da je on udario oštećenog jer da je oštećeni namjeravao njega prvi udariti, i iz razloga njegovog daljnjeg ponašanja. Naime, oštećeni je u svom iskazu naveo da je onda jedan muškarac izašao iz dućana i došao do njih te je JR rekao da prestane, nakon čega da je on prestao te se digao, ali da je i dalje ostao tamo, pa da se onda on (oštećeni) digao, pokupio stvari s poda koje su mu pale, a da je on i dalje išao prema njemu, upućivao mu psovke, prijetio i pratio ga do drugog dućana, Pevex-a, prema kojem je on (oštećeni) krenuo, a da je ŽR bila cijelo vrijeme pored njega (oštećenog), te da ih je optuženi pratio otprilike minutu ili dvije, a da se nakon toga okrenuo i udaljio, s time da se dok je išao za njima derao da kako se oštećeni preziva, da gdje živi… te da ga je u jednom trenutku dok ih je pratio pitao: "jesi ti A", na što da mu je on (oštećeni) odgovorio: "ne, kakav A", da bi ga potom optuženi još jednom upitao: "Šta ti nisi A". Također je i svjedok AR suglasno tome naveo da je on došao do starije muške osobe, stavio ruku na njegovo lijevo rame i rekao mu: "pusti ga, kaj tučeš slabije od sebe", što da je ponovio više puta, ali da stariji muškarac nije prestajao s napadom, već da je s obje ruke primio za vrat mlađeg muškarca i gušio ga, što da je trajalo nekih tri do četiri sekunde , a da mu je mlađa muška osoba u više navrata rekla neka ga makne, ali da se on nije previše usudio starijeg muškarca dirati jer nije znao da li isti ima kod sebe nož, te nije znao što mu je u glavi, jer da je bio jako bijesan. Na pitanje obrane svjedok je odgovorio da nakon što se optuženi ustao i maknuo, da se onda taj mlađi muškarac ustao te su se on i ta cura počeli udaljavati prema dućanu Pevex-u, a da je optuženi išao za njima, odnosno, prema njima, na način da su bili onda okrenuti licima jedni prema drugima, ali da je postojala distanca između njih, s time da je optuženi prvo pokupio neke stvari s poda, a da je on (svjedok) otišao do praonice te da ih je onda poslije zajedno vidio, ali da je to bilo dalje na parkingu i da je optuženi bio ispred njih, udaljen od njih oko tri do četiri metra, a to je bilo nekih dvije do tri minute nakon ovog događaja, te da je to bilo neko "dobacivanje", ali da nakon toga on više ništa nije vidio. Ovdje valja napomenuti da je optuženi u konačnici priznao da je prvi udario oštećenog, pa iako isti navodi da je to učinio iz razloga što je oštećeni spustio pive na pod te ga je namjeravao napasti, pa da je on preduhitrio oštećenog, sud to njegovo promišljanje cijeni usmjerenim na umanjenje njegove kaznene odgovornosti i ukazuje da je isti potpuno nekritičan prema svojem ponašanju, s time da je oštećeni naveo da su mu limenke piva pale kad je on pao na pod, a da ih je pokupila njegova cura , što je životno logično jer kad čovjek izlazi iz trgovine i onda ga netko neočekivano fizički napadne, sasvim je logično da mu uslijed neočekivanog udarca od strane druge osobe ispadne iz ruku ono što je imao u rukama. Također su ocijenjeni nevjerodostojnima navodi optuženog da je on pomagao oštećenom da se digne sa poda i da mu je pridržavao glavu, a budući upravo suprotno proizlazi iz iskaza oštećenog i svjedoka, kao i iz snimke video nadzora, gdje se vidi kako optuženi napada oštećenog, a ne da bi mu pomagao na bilo koji način, već je sjedio na njemu i oštećeni se pokušavao pridići, ali nije uspio, da bi se u konačnici optuženi maknuo sa njega tek po reagiranju prolaznika.

8.4. Dakle, sud je zaključio da je očito podloga ponašanja optuženog u tome što je isti mislio da je oštećeni osoba sa kojom ima nerazriješene odnose, slijedom čega je odlučio iskoristiti priliku i fizički napasti oštećenog, u kojoj njegovoj namjeri ga ni na koji način nije spriječila činjenica da se radi o napadu uslijed "bijelog" dana, ispred trgovine, da su prolazili ljudi pa tako i žena sa dvoje maloljetne djece, od kojih se jedno maknula na stranu uslijed pada oštećenog na pod, a što jasno ukazuje na upornost optuženog u protupravnom ponašanju, kao i na potpuni izostanak samokritičnosti, uz naglasak da u bilo kojoj situaciji nije opravdano tako se nasilno ponašati prema bilo kojoj osobi, neovisno o pobudama i motivima.

9. Dakle, oštećeni je detaljno opisao fizički napad optuženog na njega, koji je rezultirao teškom tjelesnom ozljedom opisanom u činjeničnom opisu, koji njegov iskaz je sud u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, istinitim i životno logičnim, te je isti potvrđen drugim izvedenim dokazima, posebice reproduciranom snimkom video nadzora, kao i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka. Manje razlike u iskazu oštećenog na raspravi u odnosu na iskaz kod policijskog istražitelja nisu dovele u pitanje njegovu vjerodostojnost, te je životno i logično da se isti sada sjeća manje pojedinosti i detalja, što je razvidno i iz njegovog iskaza na raspravi, kada je na pitanje zastupnice optužbe, a nakon što mu je predočeno što je ranije iskazivao, zašto je iskazivao da je primio udarac u desnu stranu lica, dok je ranije govorio o lijevoj strani lica, odgovorio da je to zato što je prošlo puno vremena i više se ne sjeća takvih detalja, te da je točno ono što je rekao u svojem ranijem iskazu jer mu je tada sjećanje bilo svježe i bio je ispitivan ubrzo nakon tog događaja. Također je naveo da je točno ono što je rekao kod policije da ga je optuženi udario lijevim stopalom, ali da se danas zbog proteka vremena nije mogao toga sjetiti, osim da se radi o udarcu nogom, na kojoj je optuženi imao obuvenu tenisicu, kao i da je točno ono što je rekao na policiji da dok je ležao na tlu da ga je optuženi udarao šakama u predjelu glave, jer se tada bolje sjećao, a sada je proteklo puno vremena i nije se mogao sjetiti takvih detalja, osim činjenice da je udaranja bilo i dok je ležao na tlu. Dakle, valja naglasiti da životno nije za očekivati od osobe da u trenutku dok trpi fizičko nasilje, koje je uslijedilo ispred trgovine, sasvim neočekivano, pamti točan slijed događaja i kojom rukom i kojom nogom je gdje udaren jer je životno i logično da se isti pokuša obraniti, a ne pamtiti takve detalje, tako da navedenim nije doveden u pitanje zaključak suda da je optuženi počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na način opisan u činjeničnom opisu izreke presude.

10. Sud nije prihvatio obranu optuženog, a što je ranije obrazloženo, te je vidljivo da isti pokušava na potpuno drugačiji način prikazati događaj, umanjujući pri tome svoju ulogu u samom događaju, ali i ozbiljnost cjelokupne situacije, neovisno o tome što isti tvrdi da je oštećenog prepoznao kao osobu koja ga je prije par godina napala zajedno sa drugim osobama jer iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da bi oštećeni prilikom ovog događaja napao optuženog, već je upravo suprotno iz snimke video nadzora i drugih izvedenih dokaza, posebice iz iskaza oštećenog u svojstvu svjedoka, vidljivo tko je na koga nasrtao i da se oštećeni branio, a navodi optuženog da ga je oštećeni tom prilikom ozlijedio nisu potvrđeni materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, niti su takve ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji optuženog. U odnosu na napad za koji optuženi navodi da je uslijedio kasnije toga dana, kojom prilikom da je ozlijeđen, za što postoji medicinska dokumentacija, valja napomenuti da taj događaj nije predmet ovog postupka, niti optuženi u svojoj obrani ne navodi da ga je kasnije tog dana napao oštećeni, već navodi da su ga napale nepoznate osobe u ime oštećenog, odnosno, da su ga napale dvije muške osobe sjekirom, iako je tog dana u bolnici naveo drugačije, odnosno, da ga ja poznanik bocom udario po tjemenu, i potom porezao nožem po istom mjestu, pa je tako u nalazu Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije od 07. ožujka 2026. godine (list 127 spisa), a koji je pročitan u tijeku dokaznog postupka, navedeno da je optuženi u 22,02 sati samostalno došao autom u hitnu ambulantu, da je dopuzao do ulaza, dispnoičan, uznemiren, da se doima alkoholiziranim, nakon čega da je upućen na OHP KBD-hitni prijam. Nadalje, u pročitanom Nalazu Hitne kirurške ambulante KB Dubrava od 07. ožujka 2026. godine (list 141 spisa) navedeno je da optuženi dolazi u pratnji tima HMP, da je navodno dopuzao do ambulante, da na korijenu nosa ima horizontalnu reznu ranu duljine 2 cm, te lijevo parijetalno ravnu otvorenu ranu duljine oko 6 cm, kao i alkohol u serumu: 2,71 g/L. Nadalje, u nalazu Hitne neurokirurške ambulante KB Dubrava od 07. ožujka 2026. godine (list 136 spisa) navedeno je da isti u 22,26 sati dolazi u pratnji tima HMP, da je prema navodu tima dopuzao do ambulante, te da isti navodi kako ga je poznanik udario bocom po tjemenu, a da ga je zatim na istom mjestu porezao nožem, te da je konzumirao alkohol.

10.1. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao, dok u odnosu na zapisnik o prepoznavanju sa fotoelaboratom valja istaknuti da obrana prilikom izvođenja tog dokaza na raspravi nije imala nikakvih primjedbi, već je branitelj po službenoj dužnosti optuženog u završnom govoru istaknuo da je policija nepravilno postupala tijekom provođenja te dokazne radnje jer da su u liniji prepoznavanja bile osobe koje se izgledom razlikuju od optuženog te nisu sličnih morfoloških oznaka, koji prigovor je u bitnome isti isticao i tijekom provođenja dokazne radnje prepoznavanja, dok je u fazi postupka pred optužnim vijećem predložio da se navedeni dokaz izdvoji kao nezakonit dokaz, koji njegov prijedlog je odbijen kao neosnovan. Valja istaknuti kako obrana nakon izvođenja predmetnog dokaza čitanjem i pregledavanjem na raspravi nije imala primjedbi, a na raspravi niti u jednom trenutku nije bio doveden u pitanje identitet počinitelja, već je i sam optuženi prilikom reproduciranja snimke video nadzora potvrđivao da se radi upravo o njemu te je isti opisivao svoje postupanje, a isti nije u obrani poricao da bi se radilo upravo o njemu, već je upravo u obrani objašnjavao svoje postupanje predmetne zgode i opisivao svoje radnje i fizički sukob sa oštećenim, tako da je provođenjem svih drugih dokaza u ovom postupku utvrđeno, neovisno o samom prepoznavanju, da je upravo optuženi osoba koja je počinila predmetno kazneno djelo, uz naglasak da je i sam optuženi u svojoj obrani naveo da se predmetne zgode sukobio sa oštećenim, ističući da je preduhitrio oštećenog koji ga je namjeravao udariti pa da je on njega prvi udario. Dakle, unatoč prigovorima obrane, nesporno je optuženi identificiran kao počinitelj predmetnog kaznenog djela.

10.2. Sud je nalaze vještaka psihijatra i sudskomedicinskog vještaka u cijelosti prihvatio kao jasne i određene, dani su u skladu s pravilima struke i iskustva te bilo čime nisu dovedeni u sumnju.

10.3. Iskaz ispitanog svjedoka AR sud je ocijenio istinitim, vjerodostojnim i životno logičnim, te je isti suglasan drugim izvedenim dokazima, s time da valja napomenuti da je svjedok u svojem iskazu u odnosu na neke okolnosti izvodio zaključke i davao svoje mišljenje, što nije njegova uloga, tako da je sud uzeo u obzir navode svjedoka glede opažanja činjenica i okolnosti, dok je zaključke donio sam, a na temelju ocjene iskaza tog svjedoka u korelaciji sa svim drugim izvedenim dokazima. Također valja još napomenuti da vjerodostojnost njegovog iskaza nije dovedena u pitanje činjenicom da je isti odgovarajući na pitanja obrane naveo da ga je taj dan policija ispitala ispred sobe za nadzor u dućanu, te da je on nešto vidio od snimke dok je bio na vratima, ali da ne zna što jer to je trajalo, da je gospođa iz dućana tražila, te da se zbilja ne sjeća, budući je potom na pitanje zastupnice optužbe izričito odgovorio da je iskazivao na raspravi prema svojem vlastitom sjećanju, a ne prema onome što je eventualno vidio na snimci.

11. Slijedom izloženog, proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, iako je optuženi neuvjerljivom i neživotnom obranom pokušavao sebe prikazati kao žrtvu ovdje oštećenog, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, jer je bio svjestan svojeg djela, te je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, a i činjenicu ranije prekršajne i kaznene osuđivanosti zbog istovrsnog kaznenog djela, bio svjestan da će svojim radnjama oštećenog teško tjelesno ozlijediti, te htijući isto. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka razvidno je da su kod oštećenog nastale tjelesne ozljede opisane u činjeničnom opisu, te je isti naveo da kontuzijski biljeg desne strane čela promjera oko 2 cm predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je nastala djelovanjem sile slabog intenziteta, udarcem nekog tupotvrdog sredstva, a da se u pravilu u okviru fizičkih sukoba viđa nastala udarcem šakom, a da bi ozljeda izgledala jednako u slučaju da je nanesena u uspravnom položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju, pri kojemu je desna strana čela oštećenog dostupna ozljeđivanju. Također je naveo da prednje iščašenje zgloba desnog ramena predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, te da je ta ozljeda tipična za nastanak mehanizmom pada, i to ili na ispruženu ruku, ili na stražnji dio nadlaktice, a za nastanak koje ozljede je dovoljno djelovanje težine vlastitog tijela, kao i da bi ozljeda jednako izgledala u slučaju tzv. jednostavnog pada, odnosno, pada do kojeg dolazi bez djelovanja izvanjske sile, kao i u slučaju pada koji je posljedica djelovanja izvanjske sile, npr. uslijed zadobivanja udarca, odguravanja, a koje sve ozljede oštećenog se uklapaju u dinamiku odigravanja događaja kako on to navodi, kao i da iste nisu mogle nastati samim naguravanjem kako to navodi optuženi. Uzimajući u obzir navedeno, kao i iskaz oštećenog, te snimku video nadzora, nesporno je utvrđeno da je optuženi počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu oštećenog na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude.

12. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju ranije spomenutog nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra sud je utvrdio da je optuženi, iako smanjeno ubrojiv, ali ne bitno smanjeno ubrojiv, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, a za koje je oglašen krivim.

13. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti , kao i jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenih dobara, pobude iz kojih je počinio kazneno djelo, način počinjenja i skrivljene učinke djela, njegov prijašnji život te njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te težinu i društvenu opasnost kaznenog djela.

13.1. Olakotnim je sud cijenio korektno držanje optuženog pred sudom.

13.2. Otegotnom okolnošću optuženom je cijenjen inkriminirani način počinjenja terećenog kaznenog djela, koje je počinio na javnom mjestu, uslijed dana, na parkiralištu trgovine, gdje je napao oštećenog, a drugi građani su prolazili, pa i djeca, a on je svejedno nasilno postupao te bio uporan u tom svojem protupravnom ponašanju, kao i u njegovoj prekršajnoj kažnjavanosti za prekršaje sa elementima nasilja, a otegotnom je cijenjena i njegova osuđivanost, odnosno, činjenica da je presudom ovog suda broj K-428/2025 od 15. rujna 2025. godine, pravomoćnom 10 . listopada 2025. godine, osuđen za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uvjetno na 5 (pet) godina. Navedena uvjetna osuda mu je opozvana ovom presudom, tako da mu okolnost počinjenja predmetnog kaznenog djela u roku kušnje nije cijenjena otegotnom okolnošću jer je već uzeto u obzir prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora, što će u nastavku biti objašnjeno. Nadalje, optuženi je, a prema izvatku iz prekršajne evidencije, prekršajno kažnjen u četiri navrata, od čega u tri navrata za prekršaje sa elementima nasilja, pa je tako presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-16010/2024 od 28. prosinca 2024. godine, pravomoćnom istog dana, kažnjen za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčanu kaznu, zatim presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-600/2023 od 21. travnja 2023. godine, pravomoćnom 30. svibnja 2023. godine, za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na novčanu kaznu, uz zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp J-5/2020 od 22. listopada 2021. godine, pravomoćnom 11. svibnja 2023. godine, za počinjenje prekršaja iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na novčanu kaznu.

13.3. Sud je nadalje uzeo u obzir pored svih naprijed navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženog, i činjenicu da je isti kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivost zbog ovisnosti, ali ne u stanju bitno smanjene ubrojivosti.

13.4. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, optuženog za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te je potom, a budući da je optuženi ovo kazneno djelo počinio za vrijeme roka kušnje, primjenjujući odredbu članka 58. stavak 1. KZ/11, optuženom opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom ovog suda broj K- 428/2025 od 15. rujna 2025. godine, koja je postala pravomoćna dana 10. listopada 2025. godine, te je iz navedene presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je optuženi, a primjenom odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjenja u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, a za koju jedinstvenu kaznu sud smatra da je nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu generalne i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora, i to u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ne bude kršio obveze koje su mu određene izrečenom sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11. Sud smatra da će već i sami izdržani neuvjetovani dio kazne zatvora te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela, da kaznena djela ne čine, odnosno, da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, te da će ovakvom kaznom biti izražena i društvena osuda optuženom za počinjeno djelo te se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će se istom jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i o pravednosti kažnjavanja. Ključno je za istaknuti da se, dakle, radi o osobi za koju je sudski vještak utvrdio da je ovisnik o više različitih politoksikomanskih tvari, koja dominantno determinira njegovo psihosocijalno funkcioniranje, kao i da isti ima specifični poremećaj ličnosti s emocionalno nestabilnim, narcističkim i dissocijalnim obilježjima, navevši da predlaže izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, te sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnoj situaciji može ostvariti i djelomičnom uvjetnom osudom uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, a budući je očigledno da je optuženom prijeko potrebno liječenje od ovisnosti koja očito poticajno djeluje na njega na način da dolazi u sukob sa zakonom. Također je prilikom odmjeravanja kazne sud, uz dosadašnju osuđivanost, imao u vidu da je kazneno djelo počinjeno u stanju smanjene ubrojivosti. Dakle, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ocjena je suda da sada postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno, da je i činjenica da je sada lišen slobode, utjecala na optuženog da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja, kao i da shvati da mu je ovo posljednja prilika da promijeni svoje ponašanje i ubuduće se pridržava zakona jer je krajnje vrijeme da promijeni svoje životne obrasce, da se izliječi od ovisnosti i da postane član društva koji će poštivati društveno prihvatljive norme ponašanja i ponašati se u skladu s njima. Dakle, ocjena je suda, a uzimajući u obzir sve navedeno, da će optuženi promijeniti svoje obrasce ponašanja te da će se kloniti činjenja kaznenih djela i shvatiti da svoje ponašanje mora uskladiti sa društveno prihvaćenim normama pa da ga je potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali da će mu se kroz zakonom maksimalno propisano vrijeme provjeravanja od pet godina, a u kojem vremenu se uvjetovani dio kazne zatvora neće izvršiti ukoliko isti ne počini novo kazneno djelo te ukoliko ne bude kršio obveze koje su mu određene izrečenom sigurnosnom mjerom, pružiti prilika da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i bezuvjetni dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno, svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu neovisno o pobudama koje su na njega utjecale, pa tako sud smatra da je rok kušnje od 5 (pet) godina upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen će se izvršiti u cijelosti, kao i u slučaju da prekrši obveze koje su mu određene izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti.

14. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2024. godine do 03. listopada 2024. godine (iz ovosudnog predmeta broj K- 428/2025, u kojem je izrečena uvjetna osuda opozvana ovom presudom), te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. ožujka 2026. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08ne dulje iz rokova iz članka 133. ZKP/08, budući je navedenom odredbom propisano da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako vrijeme oduzimanja slobode, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

15. Nadalje, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Miroslava Bojića da je optuženi osoba kod koje je na prvom mjestu utvrđena dijagnoza ovisnosti o više različitih psihoaktivnih tvari (prvenstveno o alkoholu i sedativima), koja dominantno determinira njegovo psihosocijalno funkcioniranje, a da se druga glavna psihijatrijska dijagnoza, koja također utječe na njegovo ponašanje, odnosi na obilježja specifičnog poremećaja ličnosti F60 s emocionalno nestabilnim, narcističkim i dissocijalnim obilježjima, koja se u ukupnom funkcioniranju kombinira s problematikom ovisnosti, pa da uvažavajući djelovanje alkohola i drugih tvari u sklopu ovisnosti koja je postojala u inkriminiranom razdoblju, kao i karakteristike terećenog kaznenog djela, da su njegove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja, kao i mogućnost vladanja svojom voljom tempore crimins bile smanjene, ali ne bitno, te da se preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, optuženom JR je temeljem članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati najdulje 3 (tri) godine, te je ocjena ovog suda da će se na taj način otkloniti opasnost koja bi poticajno mogla djelovati na optuženog na način da počini nova kaznena djela sa elementima nasilja.

16. Iako je optuženi TR oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 istoga u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava, a obzirom je optuženi nezaposlen i lošeg imovinskog stanja, pa je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026. godine.

Sudac:

Ivana Milički

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-793/2026

2. optuženom - putem Uprave Zatvora u Zagrebu

3. branitelju po službenoj dužnosti optuženog – Stjepan Babić, odvjetnik

4. oštećenom GR – nakon pravomoćnosti