Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-90/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Sanja Rojnić i Ronald Kontešić, odvjetnici iz Pule, protiv ovršenika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa punomoćnica Katarina Jukić Jakopić, odvjetnica iz Pule, radi odgode prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-1161/2025-16 od 11. ožujka 2026., 25. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-1161/2025-16 od 11. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-1161/2025-16 od 11. ožujka 2026. odlučeno je:
¨Odbija se prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja, zaplijenjenih na temelju ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-398/2019 od 5. ožujka 2021., kao neosnovan.¨;
dok je istovremeno zaključkom određeno:
¨I. Upućuje se ovršenik da u roku 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate.
II. O troškovima postupka odlučit će se u postupku iz točke I. zaključka, na koje pokretanje je ovršenik upućen ili naknadno posebnom odlukom ovoga suda. ¨.
2. Ovršenik žalbom pobija navedeno rješenje zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025., dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da se isto dopuni jer smatra da je sud propustio odlučiti o njegovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ukazuje da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a da bi mu prijenosom sredstava nastala šteta jer mu je navedeni račun potreban za obavljanje registrirane djelatnosti, ostvarenje prihoda i podmirenje rashoda. Smatra da ovrhovoditelj nije legitimiran tražiti provedbu ovrhe jer ovršna isprava glasi na drugog vjerovnika, dok je na samoj ovršnoj ispravi naveden drugi datum ovršnosti od onog kojeg navodi ovrhovoditelj. Tvrdi da se prvostupanjski sud u svojoj odluci nije očitovao o većini prigovora koje je istaknuo. Zahtjeva i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu ovršenika.
4. Žalba ovršenika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. točke 1., 3., 5. i 6. Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje u tekstu OZ), a niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ovršenik sadržajno ukazuje u žalbi jer pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati.
6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na sljedećim utvrđenjima:
- da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu,
- da je ovrhovoditelj trgovačko društvo koje se bavi širim opsegom djelatnosti i da temeljni kapital istog iznosi 1.202.440,00 eura pa da namirenje ovršenika u slučaju uspjeha u parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ne bi bilo ugroženo jer bi ovršenik mogao ostvariti povrat sredstava od ovrhovoditelja,
- da je ovrhovoditelj legitimiran tražiti provedbu izravne naplate jer iz podataka iz sudskog registra proizlazi da je isti sljednik ranijeg vjerovnika [obrt] 97 d.o.o. obzirom je isto pripojeno ovrhovoditelju,
- da presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-398/2019 od 5. ožujka 2021. predstavlja ovršnu ispravu na kojoj je iskazana ovršnost,
- da ovršenik nije svoje prigovore dokazao javnom ili javno ovjerenom privatnom ispravom.
7. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda koji je u pobijanoj odluci dao razloge za ista, a u vezi s navodima ovršenika u predmetnom prijedlogu za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, te pravilnom primjenom čl. 65. st. 1. OZ-a, u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika.
8. Naime, za odgodu ovrhe moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ-a, čime nedostatkom same vjerojatnosti da bi ovršeniku provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta nema uvjeta za predloženu odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.
Da bi ovršenik učinio vjerojatnom postojanje navedene opasnosti isti mora učiniti vjerojatnim konkretnu štetu te uzročnu vezu između štete i provedbe ovrhe, a što isti ne čini kada razloge vjerojatnosti štete temelji isključivo na tvrdnji da bi provedbom ovrhe bio stavljen u težak financijski položaj tim što je ovrhom opterećen račun koji je potreban za obavljanje registrirane djelatnosti, kao i tvrdnji da bi mu provedbom prijenosa novčanih sredstava nastali troškovi povrata istih sredstava.
Kada bi se razlozi koje ovršenik općenito navodi kao razloge vjerojatnosti nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete prihvaćali kao razlog za odgodu ovrhe, niti jedan ovrhovoditelj ne bi mogao tražbinu namirivati prisilnim putem obzirom je po log ici stvari svaka naplata potraživanja, bilo dobrovoljna ili prisilna, od utjecaja na poslovanje ovršenika koji posluje u trenutnim ekonomskim uvjetima. Logično je da svaka prisilna naplata izravno ili neizravno utječe na poslovanje ovršenika, ali isto ne pretpostavlja da je utjecaj iste takav da ovršenik ne može poslovati ili toliko otežano posluje da mu nastaje nenadoknadiva ili teško nadoknadiva štete te je upravo navedeno razlog zašto ovršenik mora takvu štetu konkretizirati i učiniti vjerojatnom.
Dodatno, činjenica nastanka troškova u eventualnom postupku radi povrata zaplijenjenih sredstava ne predstavlja štetu koja bi bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva pogotovo u okolnostima, a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, kada je ovrhovoditelj pravna osoba koja uredno posluje i ima znatan temeljni kapital, iz čega ne proizlazi vjerojatnost da ovršenik svoje eventualno potraživanje po ovoj osnovi ne bi mogao naplatiti od istog. Pri tome se ukazuje da ovršenik niti ne obrazlaže zašto bi mu takvi troškovi uzrokovali nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štete te zašto bi provedbom prijenosa zaplijenjenih sredstava bila narušena pravična ravnoteža prava stranaka.
9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prigovor ovršenika o tome da ovršna isprava nema svojstvo ovršnosti nije osnovan jer iz priložene potvrde suda koji je donio konkretnu ovršnu ispravu proizlazi da je ista postala ovršna 29. ožujka 2022. Činjenica da je ovrhovoditelj u prijedlogu za provedbu ovrhe izravnom naplatom naveo pogrešan datum ovršnosti nije odlučna jer je uz prijedlog priložio ovršnu ispravu i potvrdu o datumu ovršenosti iste, čime je prigovor ovršenika iz čl. 50. st. 1. točka 2. OZ-a neosnovan.
10.1. Konačno, a u odnosu na prigovor ovršenika da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50. st. 1. točka 7. OZ-a) jer je iz ovršne isprave proizlazi da se radi o tražbini ..., pravilno je prvostupanjski sud temeljem izvatka iz sudskog registra (time javne isprave) utvrdio da je ovrhovoditelj sljednik ... i to temeljem pripajan ja ovog društva ovrhovoditelju te zaključio da ovršenik svoju tvrdnju nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, radi čega je pravilnom primjenom čl. 52. st. 3. OZ-a ovršenika zaključkom uputio na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.
10.2. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, kada ovrhovoditelj ne priznaje postojanje razloga, ovršni sud o navedenom prigovoru može odlučiti isključivo ukoliko su ispunjene pretpostavke iz čl. 52. st. 4. OZ-a, konkretno ako se osnovanost prigovora dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Obzirom navedene pretpostavke nisu ispunjenje u konkretnom slučaju, ovršni sud je dužan ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kako je i učinio zaključkom protiv kojeg, sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a, nije dopušten pravni lijek.
11. S obzirom je žalba ovršenika neosnovana, primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Dubrovnik, 25. kolovoza 2026.
Sutkinja
Marija Bušković
