Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-73/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], 37, i protivnika osiguranja ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik iz Zagreba, radi osiguranja tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1313/2025-2 od 2. rujna 2025., 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba protivnika osiguranja te se rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1313/2025-2 od 2. rujna 2025. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O zahtjevu protivnika osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1313/2025-2 od 2. rujna 2025. osnovano je založno pravo na nekretninama protivnika osiguranja radi osiguranja tražbina predlagatelja osiguranja prema prijedlogu predlagatelja od 9. travnja 2025.

2. Protivnik osiguranja žalbom pobija navedeno rješenje navodeći da je potraživanje predlagatelja osiguranja zastarjelo jer je od donošenja ovršnih isprava proteklo više od 20 godina, pri tome osporavajući da se uopće radi o ovršnim ispravama jer na istima nije iskazana pravomoćnost i ovršnost. Nadalje, tvrdi da predlagatelj osiguranja nije ovlašten zahtijevati predmetno osiguranje tražbine zbog nesrazmjera između visine potraživanja po pojedinoj ovršnoj ispravi, konkretno jer se radi o tražbinama u iznosu manjem od 5.300,00 eura, dok je vrijednost opterećenih nekretnina znatno veća iz čega proizlazi da je predmet osiguranja izuzet od ovrhe u smislu nedopuštenosti namirenja takve tražbine prodajom nekretnine. Naglašava da je prvostupanjski sud propustio utvrditi i da li se predlagatelj osiguranja prethodno pokušao namiriti drugim putem (na pokretninama, novčanim sredstvima, plaći). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i naložiti predlagatelju osiguranja da mu namiri troškove žalbenog postupka.

3. Predlagatelj osiguranja nije odgovorio na žalbu protivnika osiguranja.

4. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.

5.1. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 50. st.1. toč. 1., 3., 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.2. Iako prvostupanjski sud nije počinio prethodno navedene povrede odredaba postupka, isti nije utvrdio odlučnu činjenicu o postojanju svojstva ovršnosti predmetnih rješenja, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zbog čega se pravilnost odluke ne može ispitati.

6. Čl. 296. OZ-a je propisano da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.

7.1. Iz sadržaja isprava na temelju kojih predlagatelj osiguranja predlaže osnivanje založnog prava na nekretninama protivnik osiguranja, odnosno rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvz-461/2001 od 24. rujna 2001., Ovrvz-582/2000 od 5. lipnja 2000. i Ovrv-19446/2004 od 16. rujna 2004., nije razvidno jesu li iste stekle svojstvo ovršnosti jer na istima nije izdana potvrda ovršnosti ovih rješenja, a niti u spisu postoji dokaz o tome da bi ista bila ovršna.

7.2. Naime, iako je predlagatelj osiguranja u prijedlogu predložio pregled spisa u kojima su donesene isprave na temelju kojih predlaže osiguranje te iako je prvostupanjski sud iste priložio spisu radi uvida, u spisu ne prileži bilješka o tome što je utvrđeno uvidom u navedene spise niti su isti priloženi.

8. Obzirom na navedeno, temeljem isprava u spisu nije moguće zaključiti da bi tražbina predlagatelja osiguranja bila utvrđena ovršnom ispravom koja je stekla svojstvo ovršnosti.

9.1. Nadalje, a u odnosu na navode protivnika osiguranja o tome da je predloženo osiguranje tražbine nedopušteno jer je određeno na nekretninama iako pojedine tražbine iznose manje od 5.300,00 eura te iako je takvim osiguranjem tražbine narušena pravična ravnoteža interesa stranaka, ukazuje se da je odredbom čl. 290. st. 2. OZ-a izričito propisano da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b ovoga Zakona, a koje određuju odbijanje prijedloga za ovrhu ukoliko glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5300,00 eura, podredno provedbu testa pravične ravnoteže interesa ovrhovoditelja i ovršenika.

9.2. U odnosu na sudsku praksu na koju se protivnik osiguranja poziva u žalbi, ukazuje se da se radi o tumačenju prema odredbama OZ-a koje su bile na snazi prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 131/2020.), a koje su stupile na snagu 28. studenog 2020. i kojima je dodan prethodno navedeni stavak 2. čl. 290. OZ-a prema kojem je pitanje primjene čl. 80.b OZ-a u postupcima osiguranja izričito određeno (shvaćanje izraženo i u rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- 903/2022-2 od 6. rujna 2022.).

10. Konačno, a u vezi navoda protivnika osiguranja da je tražbina radi koje je osiguranje određeno zastarjela, ukazuje se da navedeni prigovor predstavlja prigovor iz čl. 50. st. 1. točke 11. OZ-a, a o kojem prigovoru sukladno čl. 52. st. 1. i 2. OZ-a, ne odlučuje drugostupanjski već prvostupanjski sud time što žalbu dostavlja protivniku osiguranja na očitovanje u roku od 8 dana te potom upućivanjem u parnicu protivnika osiguranja ukoliko predlagatelj osiguranja ne prizna tvrdnju protivnika osiguranja.

11. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 380. st. 3. ZPP-a i čl. 166. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, a obzirom na prijedlog predlagatelja osiguranja istaknut u prijedlogu za osiguranje, pregledati spise istog suda u kojima su donesene ovršne isprave temeljem kojih predlagatelj osiguranja predlaže određivanje osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava i utvrditi je li iste imaju svojstvo ovršnosti u smislu čl. 296. OZ-a, u vezi čl. 23. točka 1. OZ-a, i to na način da je pravilnost zaključka prvostupanjskog suda moguće ispitati bilo uvidom u navedene spise ili preslike dijela spisa iz kojeg proizlazi zaključak o ovršnosti predmetnih rješenja o ovrsi koje predlagatelja osiguranja navodi kao ovršne isprave u ovom postupku.

Dubrovnik, 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marija Bušković