Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-148/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-5 od 19. studenog 2025., ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-11 od 8. prosinca 2025., i žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-18 od 12. ožujka 2026., 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-5 od 19. studenog 2025., ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3522/2025-11 od 8. prosinca 2025.

II. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-18 od 12. ožujka 2026.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025- 5 od 19. studenog 2025. odlučeno je:

¨Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1194/2024 od dana 24. siječnja 2025. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1490/2025 od dana 01. srpnja 2025., koji zahtjev za izravnu naplatu je podnesen dana 30. rujna 2025. u 11:15 sati, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a na čije pokretanje će ovršenik biti upućen.¨,

a isto je ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-11 od 8. prosinca 2025. na način da je određeno:

¨Ispravlja se izreka rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-3522/2025-5 od dana 19. studenog 2025. na način da umjesto "temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1194/2024" treba ispravno stajati "temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 1191/2024", dok u ostalom dijelu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-3522/2025-5 od dana 19. studenog 2025. ostaje neizmijenjeno.¨.

1.2. Nadalje, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3522/2025-18 od 12. ožujka 2026. odlučeno je:

¨Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 10. listopada 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1191/2024 od dana 24. siječnja 2025. i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1490/2025 od dana 01. srpnja 2025. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. i toč. 8. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).¨.

2. Ovrhovoditelj žalbom pobija rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-5 od 19. studenog 2025. kojim je naložena odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika navodeći da se radi o prigovorima ovršenika koje treba isticati u parnici, a da se radi o prigovorima o kojima se već raspravljalo u parnici koja je prethodila ovrsi i u kojoj je donesena presuda temeljem koje zahtijeva ovrhu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje te odluku dostaviti Financijskoj agenciji na provedbu.

3. Ovršenik žalbom pobija rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-18 od 12. ožujka 2026. kojim je odbijen njegov prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da se radi o ovršnoj ispravi koja je izgubila svoju djelotvornost jer je ovrhovoditelj već proveo naplatu u znatnom iznosu. Pojašnjava da je zajedno s drugim tuženicima u parnici u kojoj je donesena ovršna isprava, uz suglasnost ovdje ovrhovoditelja, dug dobrovoljno plaćen 30. lipnja 2016., a da je ovrhovoditelj usprkos navedenom ponovno cijeli dug prisilno naplatio od drugog tuženika 23. siječnja 2017., a da, usprkos kasnijoj pravomoćnoj presudi kojom je navedena ovrha (prisilna naplata) proglašena nedopuštenom, ovrhovoditelj nije nikada vratio tako naplaćeni iznos. Navodi da je ovrhovoditelj time na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5678/07, a koja je kasnije ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Revx-999/2016 od 25. svibnja 2021., na prethodna navedena dva načina naplatio isti dug, time u ukupnom iznosu od 295.906,05 eura, a koji sada ponovno pokušava naplatiti temeljem nove pravomoćne presude u istom predmetu. Smatra da je prvostupanjski sud temeljem čl. 52. st. 4. OZ- a trebao obustaviti ovrhu jer su njegove tvrdnje dokazane javnim ispravama – javno ovjerenim potvrdama o plaćanju. Predlaže preinačiti pobijano rješenje, podredeno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe stranaka su neosnovane.

5. Ispitujući pobijana prvostupanjska rješenja utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Iz sadržaja rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3522/2025-5 od 19. studenog 2025. (odgoda prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika) proizlazi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na slijedećim utvrđenjima:

- da je ovrhovoditelj 30. rujna 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji i to temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1191/2024 od 24. siječnja 2025. te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1490/2025 od 1. srpnja 2025. radi naplate cjelokupnog duga i troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom,

- da je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5678/2007 od 3. studenog 2014. naloženo ovdje ovršeniku solidarno s drugim tuženicima platiti ovdje ovrhovoditelju iznos od 713.320,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2014. do isplate, rentu u mjesečnom iznosu od 240,00 kuna od 1. siječnja 1999. na dalje i troškove postupka u iznosu od 129.237,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2014.,

- da iz potvrde Privredne banke Zagreb d.d. proizlazi da je temeljem prethodno navedene presude 30. lipnja 2016. ovdje ovrhovoditelju, putem punomoćnice, isplaćen iznos od 184.159,62 kuna te odvojeno iznos od 467.415,18 kuna, iznos od 43.249,59 kuna, iznos od 332.673,81 kuna i 60.272,76 kuna, da je u postupku izravne naplate 27. ožujka 2017. ovrhovoditelju isplaćen iznos od 1.129.280,97 kuna, kao i tri puta po iznos od 240,15 kuna te iznos od 11.969,13 kuna, iznos od 2,17 kuna, 0,76 kuna, a u postupku izravne naplate od 24. siječnja 2017. i iznosi od 104.483,63 eura na ime glavnice, 32.732,73 eura na ime zateznih kamata i iznos od 17.152,70 eura na ime troškova,

- da je navedena ovršna isprava (pravomoćna presuda) ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-999/2016 od 25. svibnja 2021. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu u ponovljenom postupku donio presudu poslovni broj Pn-1191/2024 od 24. siječnja 2025., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1490/2025 od 1. srpnja 2025. te da je upravo navedena presuda ovršna isprava u ovdje predmetnom postupku izravne naplate,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2177/17 od 31. siječnja 2019. proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5678/07 za iznos od 1.139.607,36 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2017. do isplate.

6.2. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da su ostvarene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i to stoga što je ovršenik dokazao da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a da vjerojatnost njegovog uspjeha u parnici na koju će biti upućen po podnesenom prijedlogu radi utvrđenja da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje predmetne tražbine proizlazi iz prethodno navedenih isprava, pored činjenice da je dokazana opasnost dvostruke naplate tražbine.

7. Ovaj sud u cijelosti prihvaća prethodno navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda koji su utemeljeni na pravilnom tumačenju odredbi čl. 65. OZ -a i čl. 70. st. 1. OZ-a.

8. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja da prijedlog za odgodu prijenosa temelji na razlozima o kojima je već raspravljeno u parnici u kojoj je donesena ovršna isprava, ukazuje se da se u parnici raspravljalo o osnovi i visini potraživanja kao tražbin i o kojoj nije pravomoćno odlučeno obzirom je ranija pravomoćna presuda ukinuta, a ne o pravu na prisilnu naplatu tražbine, koje pravo je i postalo dvojbeno tek u postupku koji je uslijedio nakon pravomoćno okončane parnice, konkretno postupku izravne naplate tražbine. Nadalje, a u odnosu na prigovor ovrhovoditelja da se pobijanom odlukom prejudicira odluka u postupku koji će uslijediti radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, ukazuje se da ovršni sud takav postupak cijeni na razini vjerojatnosti uspjeha u sporu obzirom na tvrdnje stranaka i isprave koje su mu predočene, a radi procjene svih okolnosti iz čl. 65. st. 1. OZ-a koje opravdavaju odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

9. U odnosu na pravilnost rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3522/2025-18 od 12. ožujka 2026., a kojim je odbijen prijedlog ovršenika od dana 10. listopada 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. točka 3. i točka 8. OZ-a, iz sadržaja predmetne odluke proizlazi da je prvostupanjski sud odbio navedeni prijedlog ovršenika jer tvrdnja ovršenika o tome da je potraživanje naplaćeno ne predstavlja gubitak djelotvornosti ovršne isprave (razlog iz čl. 50. st. 1. točka 3. OZ-a) niti plaćanje duga prije isteka roka ispunjenja obveze predstavlja neispunjene uvjeta iz ovršne isprave (razlog iz čl. 50. st. 1. točka 8. OZ-a), a temeljem kojih ovršenici imaju pravo zahtijevati proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne ovrhe nedopuštenim.

10. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedeni zaključak prvostupanjskog suda te se ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Naime, iz sadržaja prijedloga ovršenika od 10. listopada 2025. proizlazi da je isti predložio da ovršni sud utvrdi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika u predmetnom postupku izravne naplate zbog činjenice da je ovrhovoditelj naplatio tražbinu prije početka samog paricijskog roka za ispunjenje tražbine iz predmetne ovršne isprave, smatrajući da je time ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost te da zbog toga nije niti ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, radi čega je predložio da ga prvostupanjski sud iz ovih razloga ne uputi u parnicu već da obustavi ovrhu jer da on osnovanost svojih tvrdnji dokazuje javno ovjerenim ispravama.

12. Neosnovano ovršenik prethodno navedene razloge ponavlja u žalbi jer činjenica podmirenja tražbine (duga) prije nastanka ovdje predmetne ovršne isprave ne predstavlja okolnost zbog kojeg kasnija ovršna isprava gubi svoju djelotvornost u smislu čl. 50. st. 1. točka 3. OZ-a niti okolnost neispunjenja uvjeta iz ove ovršne isprave u smislu čl. 50. st. 1. točka 8. OZ-a.

13. Činjenica podmirenja duga prije donošenja ovršne isprave je razlog koji je ovršenik eventualno mogao istaknuti u postupku u kojem je donesena ovršna isprava, a ukoliko se radi o razlogu koji je nastao ili za koji je ovršenik saznao nakon zaključenja glavne rasprave u parnici u kojoj je donesena presuda kao ovršna isprava, tada se radi o razlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. i 10. OZ-a, a o kojima se po čl. 52. st. 4. OZ-a raspravlja u parnici.

14. Uzimajući u obzir da proglašenje pljenidbe i prijenosa iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 3. i 8. OZ-a ne predstavljaju razlog za upućivanje u parnicu, pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a, uz odgovarajuću primjenu čl. 52. st. 7. OZ-a utvrdio da je navedeni prijedlog neosnovan, uz napomenu da je iz spisa razvidno da je prvostupanjski sud pravilno o ostalim razlozima iz čl. 50. st. 1. točka 9. i 10. OZ-a odlučio zaključkom kojim je uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim.

15.1. U odnosu na žalbene navode ovršenika da je prvostupanjski sud trebao obustaviti ovrhu jer je on svoje tvrdnje dokazao javno ovjerenom ispravom u smislu čl. 52. st. 4. OZ-a, ukazuje se da potvrda o plaćanju koju je izdala banka i na kojoj je član uprave banke ovjerio svoj potpis u konkretnom slučaju ne predstavlja osnovu za obustavu ovrhe.

15.2. Naime, činjenica da je na potvrdi o izvršenom nalogu – prijenosu novčanih sredstava putem banke od strane javnog bilježnika ovjeren potpis odgovorne osobe izdavatelja potvrde – člana uprave banke koja je provela transakciju, usprkos javnoj ovjeri isprave, ne predstavlja dokaz da je time ovdje predmetni dug plaćen jer iz navedene isprave proizlazi da se radi o plaćanju na temelju druge ovršne isprave, a ne ovdje predmetne ovršne isprave i to o plaćanju koje je provedeno prije donošenja ovršne isprave temeljem koje se vodi postupak izravne naplate. Iz navedenih razloga ovršni sud, pored činjenice da ovrhovoditelj ne priznaje razlog na koji se ovršenik poziva, ne može sa sigurnošću utvrditi da je tražbina iz ovršne isprave temeljem koje se vodi postupak izravne naplate podmirena.

15.3. Dapače, ovršna isprava dokazuje da je pravomoćnom i ovršnom presudom određena obveza ovršenika na plaćanje određene tražbine, dok javno ovjerena potvrda o plaćanju, u vezi s drugim ovršnim ispravama, dokazuje da je plaćena tražbina određena tim drugim ovršnim ispravama, dok se razlozi o prestanku ovdje predmetne tražbine trebaju raspraviti u parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim.

16. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Dubrovnik, 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marija Bušković