Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Kaštel Sućurcu

Kaštel Sućurac, Braće Radić 1

Pp-9396/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, na prijedlog sudskog savjetnika Roberta Olujića, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Radunić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LR i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), u povodu optužnoga prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Kaštela, klasa: 211-07/25-5/15512, ur. broj: 511-12-28- 25-1 od 2. srpnja 2025., nakon javne glavne rasprave održane 17. travnja, 22. i 26. svibnja, 6. srpnja te 25. kolovoza 2026. u prisutnosti okrivljenikâ, 25. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

okrivljeni LR, rođen **.**.1986., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zaposlen, mjesečna primanja oko 1.650,00 eura, otac dva maloljetna sina, očekuje treće dijete, neosuđivan,

k r i v  j e

što je 16. lipnja 2025. oko 12,50 sati u [adresa], nakon što mu je u kuću došla bivša supruga CR, tijekom verbalne prepirke s njom uhvatio ju u predjelu prsa i gurnuo, od čega je pala te joj rekao: „mrš štraco jedna iz moje kuće”, što je kod nje izazvalo povredu dostojanstva,

dakle, primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda te psihičkim nasiljem koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva počinio nasilje u obitelji,

čime je počinio prekršaj iz članka 10. točaka 1. i 3. kažnjiv po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

za koji mu se na temelju te odredbe zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 900,00 (devetsto) EURA,

koju je dužan platiti u roku od 1 mjeseca.

Na temelju članka 270. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26), koji se primjenjuje na temelju članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, privremeno oduzeti predmeti (pištolj sa spremnikom za streljivo) iz potvrde serijski broj: 01625362 od 17. lipnja 2025. vraćaju se okrivljeniku.

Nalaže se okrivljeniku na ime troškova prekršajnoga postupka platiti iznos od 100,00 (sto) eura u roku od 1 mjeseca.

II.

okrivljena CR, rođena **.**.1987., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zaposlena, mjesečna primanja oko 1.100,00 eura, majka dva maloljetna sina, osuđivana,

na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 86/26),

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi na mjestu i u vrijeme kao pod I. fizički napala bivšega supruga LR udarivši ga jednom otvorenim dlanom šake u predjelu lica te mu bacila naočale na pod,

pa da bi time počinila prekršaj iz članka 10. točke 1. kažnjiv po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona u odnosu na ovu okrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnim aktom okrivljenike se tereti za prekršaje iz izreke ove presude.

2. LR ne smatra se krivim. On i bivša supruga bili su u braku od 2011. do 2024. Vezano za ovaj događaj, bila je o riječ o tome da je CR od njega zatražila da dječji doplatak prebaci na nju, na što je on pristao te joj je rekao da uz taj zahtjev mora priložiti i kopiju njegove osobne iskaznice. Ona mu je na to rekla da sve to zna i smatra li ju on glupom. Nakon što je na HZMO-u doznala da je doista trebala ili doći tamo s njim ili donijeti kopiju njegove osobne iskaznice da bi se obavio prijenos dječjeg doplatka, rekao joj je: „A što sam ti ja rekao?”, na što je ona ponovno navela da ju on smatra glupom. Ovom prilikom bio je sa starijim sinom UR u dućanu kada ga je nazvala CR da pita zašto još nije otišao na HZMO jer je ona očekivala da će to učiniti taj dan kroz jutro, što nije stigao jer je prethodni tjedan držao obuku za službenike pravosudne policije u Zagrebu. Ona je na telefon počela histerizirati i beštimati, na što joj je on rekao da neće tako razgovarati i spustio slušalicu. Ona je nakon toga poslala više glasovnih poruka i nazvala UR kada je vidjela da on ne odgovara te mu je rekla da joj njega dâ na telefon, na što joj je sin rekao da ne viče jer da ju čuju svi u dućanu i da tata s njom ne želi razgovarati. Ona je na to rekla da će doći ispred kuće i pregaziti ga (LR) automobilom pa ga je sin pitao hoće li ona to stvarno napraviti, na što mu je odgovorio da neće i da se ne brine. Kada su došli ispred kuće, vidjeli su da CR sjedi u automobilu i čeka, nakon čega su sin i on ušli u kuću, a ona je ušla za njima. Čim je ušla u kuću, odmah je krenuo rafal njezinih napada, na što joj je rekao da se smiri i da iziđe iz kuće jer više tu ne živi. Ona mu je na to rekla da kuća nije njegova, nego od njegova očuha. Rekao joj je, i to ju je najviše povrijedilo, da nema više što s njom, na što je ona rekla da kako nema kada imaju djecu zajedno, na što je on rekao da počne biti majka toj djeci s obzirom na to da smatra kako se o njima nije najbolje brinula. Primjerice, jednom se mlađi sin vratio iz škole te se požalio da mu se djeca rugaju da mu odjeća smrdi, što je bilo zato što nije odmah nakon pranja stavljena na sušenje, nego je ostala mokra u mašini. U tom je trenutku ona najviše poludjela i počela beštimati, na što joj je i njegov očuh, koji to nikad ranije unatoč bojnim svađama nije učinio, rekao da iziđe iz kuće. Na to im je ona obojici počela psovati majku, a tu su bili prisutni i njihovi sinovi. Oni su joj isto govorili da se smiri, a on je u jednom trenutku otvorio ulazna vrata i rukom joj dao znak da iziđe. Ona ga je izlazeći dohvatila za vrat jednom rukom, a drugom mu je pokušala dati trisku, ali se izmakao, tako da su mu samo naočale odletjele s glave. Nakon toga je izišla iz kuće i rekla da će mu se napiti krvi za ovo i da će se naplatiti. Nije točno da je CR vrijeđao na telefon kako se navodi u optužnom prijedlogu niti da ju je gurnuo rukom u predjelu prsa, a jedino je točno ovo što piše da je ona njega udarila. Napominje isto tako da policija nije navela da su ovom događaju bila prisutna i njihova dva sina te njegov očuh MR. Na pitanje okrivljeniku zašto je djecu odveo na policiju, odgovorio je da je to učinio nakon što je u izvješću policije pročitao kako su događaju bili prisutni samo on i CR, a nije bilo navedeno da su događaju bila prisutna i njihova djeca i njegov očuh, koji su također trebali biti navedeni. Na pitanje zbog čega smatra da bi ga CR lažno teretila, odgovorio je zato što je bila povrijeđena i revoltirana cijelom situacijom i ljuta što joj je prestao davati novac, govorila mu da ju je prevario mladu i zelenu, da je provela s njim deset godina mraka i slično.

3. CR navela je da želi biti ispitana nasamo bez prisutnosti LR, ne smatra se krivom, a točno je ono što se navodi da je njezin bivši suprug LR njoj napravio. Nazvala ga je na mobitel radi dogovora oko dječjeg doplatka s obzirom na to da je ona podstanar te je jedino što je od njega tražila bio taj dječji doplatak, na što joj je on počeo svašta govoriti: „glupačo retardirana, ti si ovakva, ti si onakva”, kao što joj je za vrijeme trajanja braka posljednjih deset godina znao govoriti te joj je rekao da joj dječji doplatak neće dati, ni taj potpis, tako da je iz zajedničkog doma otišla kao krpa. Bila je bijesna i otišla je do kuće u kojoj stanuju njezin bivši suprug, njegovi roditelji i njihova djeca, koja inače žive 7 dana s njom, a 7 dana s njim jer žive blizu jedno drugog. Nakon što je ušla u kuću, LR je došao iz unutrašnjosti kuće te ga je pitala hoće li riješiti to za dječji doplatak, na što joj je on rekao da neće dobiti dječji doplatak i da joj neće dati taj potpis. Pitala ga je hoće li da djeci naprave bankovnu karticu, međutim on nije ni to htio te mu je u bijesu rekla da sad vidi da ju je varao cijeli život, na što ju je on snažno zgrabio u predjelu prsa i odgurnuo tako da je pala i rekao joj „mrš štraco jedna iz moje kuće”. Ona se pokušavala obraniti te njemu naočale jesu odletjele jer su mu bile zakačene za majicu u predjelu prsa, no nije ga udarila. Napomenula je da ima 70 kg, a on 120 kg. Njegov očuh stao je između njih te mu rekao da prestane i da se ne ponaša tako ispred djece. LR ju inače nije nikada udario niti tukao i dobar je otac njihovoj djeci, onoliko koliko može biti s obzirom na to koliko radi i uvijek je puno radio, kao i njegova majka i očuh koji bi djeci uvijek spremili ručak i pomagali im što je god trebalo. Na pitanje jesu li ovaj incident vidjela djeca, odgovorila je da misli da jesu, međutim ona ih u ovo sve ne želi petljati jer su maloljetni te ih ne želi stavljati između oca i majke. Na pitanje je li bio još tko prisutan ovom događaju osim nje, LR, njegovog očuha i njihove djece, odgovorila je da nije jer je LR majka radila. Na pitanje tko je pozvao policiju, odgovorila je da je policiju pozvao njezin otac nakon što ga je nazvala i ispričala mu što se dogodilo. Na pitanje zbog čega smatra da bi ju LR lažno optužio, odgovorila je da je sve već rekla, nema tomu što dodati, dolazi u miru i ne želi se više svađati. Imaju dvoje prekrasne djece, koju treba izvesti na pravi put te ne bi ni bila zvala policiju, nego je to učinio njezin otac.

4. Nakon što mu je pročitan iskaz njegove bivše supruge, okrivljenik je naveo da stavlja primjedbu na iskaz jer je 90% stvari neistina, na što je okrivljenica izjavila da je to slučaj i s njegovim iskazom. Na LR pitanje je li ju udario, CR je odgovorila da ju je gurnuo, odnosno udario, kako god to već želi nazvati. Na LR pitanje je li ovom prilikom izjavila da ju je udario u ruku, CR je odgovorila da ju je cijelu čapao (zgrabio) i držao te da se ne može sjetiti je li izjavila to što on pita je li izjavila. Na LR pitanje je li ju mlađi sin L pitao da pokaže gdje ju je tata udario, CR je odgovorila da ju to nije pitao. Na pitanje okrivljenicima jesu li sigurni da žele da djeca budu ispitana kao svjedoci, CR je odgovorila da ona to ne želi, a LR da želi.

5. Svjedok MR (suprug okrivljenikove majke) na glavnoj raspravi 25. kolovoza 2026. naveo je da je bio sam u kući s L dok su LR i UR bili vani, a supruga mu je radila. Kako obično spremi ručak, L i on bili su u kuhinji/dnevnom boravku (jedna prostorija) kada je u kuću ušla CR vičući te je počela psovati LR da je trebao platiti neku alimentaciju ili tako nešto. Kada je to čuo, on je došao do nje da vidi što se događa i u tom trenutku u kuću su se vratili LR i UR. S obzirom na to da je ona nastavila navaljivati i vikati te da je rukama krenula prema LR kao da će ga udariti, on je stao između njih da se ništa ne dogodi, a uto su LR naočale odletjele s glave. Napominje da je CR nekoliko puta rekao da iziđe van tako da joj je i UR u jednom trenutku rekao da iziđe jer dida (djed) tako kaže. Nakon toga ju je LR uhvatio pod ruku i izveo van, pri čemu je ona i dalje nastavila govoriti „napit ću ti se krvi, ubit ću te, zvat ću svoga ćaću, vidjet ćete vi tko sam ja” i slično. Na pitanje okrivljenika je li CR ikada ranije rekao da iziđe iz kuće, svjedok je odgovorio da joj do toga puta nikada nije bio rekao da iziđe iz kuće. Na pitanje okrivljenika je li CR ikada nasrtala na njega, svjedok je odgovorio da bi znala vikati na LR i da bi uvijek nešto tražila i da je za sve on bio kriv, takav je dojam stekao iz njezina ponašanja. Na pitanje suda koliko je nasamo proveo s CR dok se nisu vratili on i UR, svjedok je odgovorio da je prošlo toliko vremena koliko je njemu trebalo da se digne s kauča i ode do hodnika (predsoblja) vidjeti što se događa, kada su u kuću ušli CR i UR. Na daljnje pitanje koliko je trajala ta prepirka dok CR nije počela kao da će napasti LR, svjedok je odgovorio da je trajala nekoliko minuta. Na pitanje kako se CR ponašala nakon što je izišla iz kuće, svjedok je odgovorio da je CR nastavila s vrijeđanjem da će se LR napiti krvi, da će zvati svoga ćaću i tako dalje te je dodala da će reći na policiji da ju je LR udario, na što ju je on (svjedok) pitao zašto laže i kako može to reći, na što je ona rekla: „vidjet ćete vi mene još”. Na pitanje u kakvom se stanju činila CR kad je izišla iz kuće, svjedok je odgovorio da je bila nervozna, uznemirena i da mu se učinilo da je govorila nepovezano, odnosno da je bila ponašanja kakvog je inače kad joj nešto nije po volji. Na pitanje okrivljenika svjedoku je li CR plakala nakon što je izišla, svjedok je odgovorio da nije, da on nije vidio da je plakala. Na pitanje okrivljenika što je on napravio nakon što je CR izbiflala to svoje u dvorištu, svjedok je odgovorio da je on otišao i vratio se u kuću. Na pitanje je li tko s CR razgovarao dok je čekala u dvorištu da dođe policija, svjedok je odgovorio da je ona pozvala djecu da dođu, tj. vikala djeci da iziđu van, ali se ne može sjetiti jesu li djeca izišla jer je bilo vrijeme ručka i djeca su bila smušena. Na pitanje okrivljenika je li on CR i u jednom trenutku bacio na pod, svjedok je odgovorio da nije, ni u kom slučaju, a na daljnje pitanje bi li djeca vidjela da ju je bacio na pod, svjedok je odgovorio da bi netko zasigurno vidio da je bila na podu. Na pitanje okrivljenika je li CR uhvatio za prsa, svjedok je odgovorio da nikakvog napada tu nije bilo s LR strane, a s njezine je bilo to mlataranje rukama i pričanje.

6. Svjedok ŽR (otac okrivljenice) naveo je da ga je nazvala kći CR te mu rekla da je bila na adresi gdje je prije živjela nešto preuzeti (neki potpis) i da ju je g. LR, njezin bivši suprug, odgurnuo i rekao joj: „štraco”. On je nakon toga nazvao policiju iako mu je ona rekla da to ne čini, međutim on je smatrao da je bilo ispravno učiniti ovako kako je učinio. Na pitanje kako mu je kći zvučala kad ga je nazvala, svjedok je odgovorio da je zvučala: „ C sačuvaj”. Na pitanje da to precizira, odgovorio je da mu je kći plakala i rekla mu da ne zove policiju, međutim kako se to ne bi ponavljalo ili iz toga nastao neki veći problem, pogotovo zato što ima i dvojicu unuka, odlučio je nazvati policiju. Na pitanje okrivljenika koga je nazvao u policiji, svjedok je odgovorio da je nazvao dežurnog policajca, a na pitanje odakle mu njegov broj, svjedok je odgovorio da broj dežurnog policajca ima u mobitelu. Na pitanje okrivljenika kako objašnjava rečenicu svoje kćeri da će njezin otac nazvati svojega prijatelja u policiji, koji će poslati patrolu, svjedok je odgovorio da je on nazvao policiju nakon što ga je nazvala kći i rekla mu što se dogodilo. Na pitanje okrivljenika kako objašnjava činjenicu da je policija u izvješću navela da su događaju prisustvovali samo njih dvoje, a nisu spomenuli djecu ni njegovog očuha, svjedok je odgovorio da mu to nije poznato.

7. Četrnaestogodišnji UR (sin okrivljenikâ) ispitan je pred sudom u suglasju s odredbom članka 292. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku, koji se primjenjuje na temelju članka 173. stavka 1. Prekršajnoga zakona, bez prisutnosti svojih roditelja. Naveo je da su mu roditelji rekli zbog čega je morao doći na sud. Bio je s ocem u dućanu, išli su nešto kupiti, ali se više ne sjeća što te je u jednom trenutku nazvala majka. Na pitanje je li nazvala njegovog oca ili njega, UR je odgovorio da je najprije nazvala njegovog oca, koji se javio, a nakon toga nazvala je njega. Ne zna o čemu su njih dvoje pričali. Potom su otišli kući te je tamo nedugo zatim došla mama, koja se činila ljutitom. Njih dvoje su se nešto svađali te je tata u jednom trenutku uhvatio mamu za ruku i rekao joj da iziđe, što ona nije odmah učinila, nego su se nastavili svađati. Na pitanje je li tu bilo nekog guranja, naguravanja ili čega sličnog, UR je odgovorio da nije, a na pitanje kako mu se tata u toj situaciji ponašao, UR je odgovorio da se on činio smiren. Na pitanje je li u toj svađi bilo nekih grubih riječi, UR je odgovorio da je. Na pitanje kako je završila svađa, UR je odgovorio da je mama izišla iz kuće te potom zaplakala. Na pitanje je li vidio da je pokušala udariti tatu, UR je odgovorio da je vidio da su njemu odletjele naočale. Na pitanje sjeća li se odlaska u policiju, UR je odgovorio da se sjeća, a na pitanje čija je to ideja bila da se ide na policiju, odgovorio je da se toga ne može sjetiti. Na pitanje što mu je navedeno kao razlog odlaska na policiju, UR je odgovorio da na policiju idu zato što je mama napala tatu. Na pitanje kako se osjećao dok je bio na policiji, UR nije ponudio konkretan odgovor. Na pitanje je li mu tko što govorio što treba kazati na policiji, odgovorio je da nije. Na pitanje tko mu je rekao da treba doći ovdje na sud, odgovorio je da mu je to rekla mama, a na pitanje je li mu tko što govorio vezano za to što treba reći na sudu, odgovorio je da nije, osim što su mu baka i djed rekli da kaže istinu, a na pitanje tko je njima rekao da ide na sud, odgovorio je da im je on to rekao. Na pitanje koja je bila njegova prva reakcija kad mu je mama rekla da treba doći na sud, UR je odgovorio da je rekao: „pa dobro”, a na daljnje pitanje je li rekao nešto u smislu da ne bi želio ići na sud, odgovorio je: „Ako moram ići, onda ću ići”. Na pitanje koja mu je bila prva unutarnja reakcija kad mu je mama rekla da ide na sud, bez obzira na to je je li joj to prenio ili nije, UR je odgovorio da mu je bilo čudno. Na pitanje kako se slaže s mamom i tatom, odgovorio je da se s oboje slaže dobro. Nakon djetetova ispitivanja okrivljenici nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Na pitanje CR ostaje li kod toga da ju je LR gurnuo, ona je odgovorila da ostaje, a na njegovo pitanje je li pala na pod, odgovorila je da je. Na ovaj odgovor LR je stavio primjedbu jer da bi dijete to onda bilo vidjelo, a ne bi izjavilo da su naočale poletjele s glave. Na pitanje LR ostaje li kod toga da ga je CR pokušala ošamariti, on je odgovorio da ga ona nije pokušala ošamariti, nego da ga je ošamarila, ali da se on izmaknuo tako da mu je zahvatila samo nos, a naočale su mu odletjele s glave te ga je uhvatila za vrat, pa se instinktivno krenuo izmicati. Na LR pitanje znači li to da je UR lagao, CR je odgovorila da ga je samo zaštitio time što je rekao da ju nije gurnuo. U završnom govoru LR je naveo da ostaje kod svega što je ranije iznio, da su to potvrdili i ispitani svjedoci te da smatra kako je CR revoltirana svojim stanjem. U završnom govoru CR je navela da ostaje kod svega što je navela i da je tako bilo, da je to što je LR napumpao svjedoke i djecu o tome što će reći njemu na sramotu, da mu ona želi sve najbolje i da samo želi da ovo danas završi.

9. Iz suglasnih iskaza LR, CR i UR proizlazi kako se LR već nalazio u kući (sa sinom) kada je ušla CR, tako da iskaz svjedoka MR u tom pogledu nije prihvaćen, pogotovo zato što bi iz njegova iskaza proizlazilo da je ona ušla u kuću i počela psovati napamet, dok se još nije uvjerila tko se nalazi u kući i je li LR kojem su navodne psovke bile upućene uopće tu. Sljedeća je sporna točka tko je započeo fizički sukob, odnosno je li LR uhvatio CR u predjelu prsa i gurnuo ju ili je ona njega ošamarila ili oboje. Iskazi su okrivljenika u tom dijelu suprotni. Nijedan od svjedoka ne potvrđuje iskaz LR da bi ga CR ošamarila odnosno pokušala ošamariti. Obojica su izjavila, a to potvrđuje i CR u svojem iskazu, da su njemu naočale poletjele, ali ne i da ga je ona udarila. MR je naveo da je krenula rukama kao da će ga udariti, na što se on ispriječio između njih, ali ne i da ga je doista udarila, pri čemu je MR prema vlastitom iskazu bio neposredno prisutan pored njih dvoje (nije se nalazio u drugoj prostoriji i sl.), pa da je udarca (šamara) doista bilo, tako ga je mogao i nazvati. Također, on je izjavio da je CR rukama krenula kao da će LR udariti prije nego je on stao između njih dvoje i prije nego ju je LR uhvatio pod ruku i izveo van, dok je prema okrivljenikovu iskazu šamar uslijedio dok je CR izlazila, nakon što ju je on uhvatio za ruku i dao joj znak da iziđe. Time se slijed događaja u iskazima okrivljenika i ovoga svjedoka ne podudara. UR je iznoseći što se dogodilo izjavio da je tata u jednom trenutku uhvatio mamu za ruku da iziđe van, što ona nije napravila, nego se svađa nastavila. Nakon toga upitan je li bilo kakvog guranja, naguravanja ili nečeg sličnog, dijete je izjavilo da nije, a kada je nakon toga izričito upitan je li vidio da je mama pokušala udariti tatu, dijete je odgovorilo da je vidio da su njemu naočale odletjele, izbjegavši odgovoriti na postavljeno pitanje. Pritom treba imati na umu da je okrivljenik malodobnog svjedoka (i njegova brata) samoinicijativno odveo na policiju, navodeći mu kao razlog odlaska „da je mama napala tatu” iako dijete u kasnijem iskazu pred sudom to nije potvrdilo. Nakon što je utvrdio da je policija propustila navesti djecu i očuha kao svjedoke događaja, okrivljenik je mogao sâm otići na policiju u vezi s tim i njima prepustiti na odluku hoće li ispitati djecu (bilo obavijesno ili na zapisnik), a potom, ako oni to ne bi uradili, taj dokazni prijedlog iznijeti na sudu. Time bi djecu poštedio toga da na njegov poticaj moraju iskazivati o događaju koji se njih u konačnici ne tiče, nego odnosa njihovih roditelja. Suprotnim postupanjem neizbježno ih je stavio u poziciju arbitara između majke i oca, koja uloga djeci te dobi ne pripada, pri čemu je kod njih realno mogao stvoriti pritisak da iskazuju u skladu s njegovim očekivanjima, čak i da im nije ništa sugerirao, s obzirom na to da na policiju nisu išli na njihov poziv u vezi s tim što se dogodilo, nego po uputi oca zato što je „mama napala tatu”. Zbog izloženih razloga nije prihvaćeno da je CR ošamarila odnosno pokušala ošamariti LR, pa je za prekršaj za koji se nju tereti (primjena fizičke sile) oslobođena od optužbe.

10. Što se tiče optužbe protiv LR, svjedok MR kategorički je negirao da bi LR gurnuo CR, pri čemu je izjavio da ona nije plakala nakon što ju je on uhvatio pod ruku i izveo iz kuće, nego da je nepovezano govorila nastavljajući s vrijeđanjem i prijetnjama. UR izjavio je kako je tata uhvatio mamu za ruku i rekao joj da iziđe, što ona nije odmah učinila, nego se svađa nastavila, a završila je tako da je ona izišla iz kuće te potom zaplakala. LR tvrdi da je CR uhvatio za ruku i dao joj rukom znak da iziđe, što je ona i učinila, ali ga je izlazeći ošamarila, odnosno pokušala ošamariti s obzirom na to da se on izmaknuo, pa mu je samo okrznula nos. Njegovu verziju, međutim, ne potvrđuju iskazi ispitanih svjedoka, kako je prethodno objašnjeno. S druge strane, iskaz CR ocijenjen je vjerodostojnim jer je iznesen jasno, neproturječno i bez zadrške, a na pitanja je odgovarala izravno. Iznijela je slijed događaja toga dana, objasnila što je neposredno prethodilo hvatanju za prsa i guranju te odgovorila na sva pitanja LR. Njezin iskaz potvrđuje iskaz svjedoka ŽR, koji je govorio o tome kako mu je kći zvučala kad ga je nazvala te da nije htjela da se zove policija. Njezin iskaz nije potvrđen iskazom svjedoka MR, no to je slučaj i s iskazom LR, koji taj svjedok potvrđuje samo nominalno, ali ne i kada se analiziraju bitni detalji i kronologija, tako da je njegov iskaz potrebno uzeti s rezervom. Što se tiče UR iskaza, premda je on porekao da bi tijekom prepirke bilo kakvog guranja, naguravanja i sl., to iskaz CR ne čini lažnim. Naime, zbog prethodno izloženih razloga nije prihvaćena verzija prema kojoj su LR naočale odletjele zbog CR šamara, a sve ispitane osobe potvrđuju da se to dogodilo, pa to govori u prilog njezinomu iskazu prema kojem su naočale odletjele uslijed toga što se pokušavala obraniti nakon što ju je on uhvatio u predjelu prsa. Suzdržanost djeteta u iskazivanju treba povezati s pritiskom koji za nj nosi svjedočenje na sudu, pogotovo kada je stavljen između majke i oca u poziciju da se svojim iskazom svrstava na stranu jednoga od njih, pa je razumljiva djetetova suzdržanost i briga da odgovorima roditelje ne dovede u nepriliku, tim više kada se uzme u obzir da ga je otac prethodno vodio na policiju zato što je „mama napala tatu” da kaže što je bilo (pod 9. obrazloženja).

11. Premda je njezin iskaz pokušao diskreditirati obezvrjeđivanjem CR kao majke, taj dio iskaza LR nije prihvaćen jer se ne sudi o tome tko je odgovoran za raspad braka, tko ispunjava odnosno ne ispunjava roditeljske dužnosti niti o karakterima bivših supružnika, nego o činjenicama koje su predmetom optužbe. Pritom roditelj mora paziti na to da iskazuje poštovanje prema drugom roditelju, posebice pred djecom, koja će kad odrastu sama moći zaključivati o postupcima svojih roditelja.

12. Budući da je analizom iskaza ispitanih svjedoka i okrivljenika utvrđeno kako je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen, proglašen je krivim. Povreda dostojanstva kao obilježje psihičkog nasilja proizlazi iz iskaza svjedoka ŽR koji je izjavio da ga je kći nazvala da ispriča što se dogodilo te da je zvučala „ C sačuvaj” i plakala, a to je potvrdio i UR. Izraz „štraco” za ženu s kojom ima djecu apsolutno je neprihvatljiv i usmjeren na to da vrijeđa dostojanstvo, posebice kada je izgovoren pred djecom. To što CR nije htjela da se zove policija nipošto ne govori o suprotnom niti mijenja prethodno izložen zaključak.

13. Iz iskaza CR i UR proizlazi da je i njezino ponašanje bilo neprimjereno u dijelu u kojem je navela da je u bijesu otišla do LR, svjesna da bi u kući mogla biti i djeca te se pred njima upustila u prepirku u kojoj je bilo grubih riječi, kako je potvrdio UR. To ne otklanja odgovornost LR za dio optužbe za koji je proglašen krivim.

14. Činjenični opis usklađen je s rezultatima dokaznog postupka, tako da je ispravljeno koje je riječi i u kojem trenutku okrivljenik izrekao bivšoj supruzi. Ispušten je dio koji se odnosi na riječi izgovorene preko telefona jer u odnosu na taj dio iz iskaza CR ne proizlazi da su ostvarene posljedice iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje čine biće prekršaja. Opisom događaja u izreci presude očuvan je objektivni identitet optužbe jer su bitna obilježja prekršaja ostala ista, kao i kriminalna količina (usp. III Kr-82/2024 od 18. lipnja 2024., odlomak 13. i I Kž 1255/2004 od 16. veljače 2006., treća stranica). Što se kvalifikacije tiče, ovlašteni tužitelj djelo nije označio i po točki 3. članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, no time sud nije vezan (članak 179. stavak 4. Prekršajnoga zakona) jer je u činjeničnom opisu kojim sud jest vezan sadržano psihičko nasilje, a okrivljenik presudom nije proglašen krivim za dva, nego za jedan prekršaj, kako je i utuženo, pa optužba nije prekoračena (usp. I Kž 421/2005 od 13. ožujka 2007., kada je Zakon o kaznenom postupku iz 1997. imao istovjetnu odredbu kao sadašnji članak 179. stavak 4. Prekršajnoga zakona).

15. Za prekršaj je propisana novčana kazna od 300 do 6630 eura ili zatvor do 90 dana, pa kako okrivljenik nije osuđivan, izrečena mu je novčana kazna kao blaža vrsta kazne. Ipak, s obzirom na to da je riječ o dva oblika nasilja u obitelji (koji su utuženi kao jedan prekršaj) kojemu su bila prisutna i djeca, nema mjesta izricanju kazne u najmanjem iznosu, pa je ona odmjerena u iznosu od 900 €, kojim se mogu postići svrhe propisane u članku 32. Prekršajnoga zakona, uzevši u obzir i visinu okrivljenikovih mjesečnih primanja. Pozitivne obveze države u prevenciji nasilja u obitelji, koje proizlaze iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni dio, br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 13/17), sastoje se u osiguravanju da izrečene kazne budu učinkovite i razmjerne. Predložena zaštitna mjera nije izrečena jer intenzitet počinjenog nasilja i prethodna neosuđivanost okrivljenika ne opravdavaju njezinu primjenu.

16. Odluka o vraćanju privremeno oduzetog predmeta utemeljena je na odgovarajućoj primjeni kriterija iz presude ESLJP-a Lazić protiv Hrvatske (br. 38727/21) od 9. srpnja 2026. (odlomci 18., 19. i 22.) s obzirom na to da je okrivljenik neosuđivana osoba, zaposlen kao službenik pravosudne policije, oružje nije uporabljeno prilikom počinjenja prekršaja niti je s njim u vezi te je njegova bivša supruga izjavila da ju nikada nije udario, zbog čega pretpostavke iz članka 76.a stavka 1. (druge rečenice) Prekršajnoga zakona za zapljenu oružja nisu ispunjene.

17. Trošak postupka odnosi se na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka. Raspon iznosi od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, br. 18/13), a primjereno je odmjeriti ga u iznosu od 100 € s obzirom na to da je u postupku bilo potrebno ispitati trojicu svjedoka, što povećava njegovu složenost, okrivljenik je u postupku uredno sudjelovao, a njegovo je imovno stanje srednje.

U Kaštelima 25. kolovoza 2026.

Sudac

Mario Bakota

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Pravodobno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje presude.

Dostaviti:

- okrivljenicima

- ovlaštenom tužitelju