Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-381/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Šutalu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, odvjetnicima iz Vinkovaca, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d. d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, iz Zagreba, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-510/2025-19 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-510/2025-19 od 11. prosinca 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

II. O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je:

- pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o [broj kredita], od 12.04.2006., u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, te da ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke,

- pod točkom II. izreke utvrđena ništetnom odredba čl. 7. istog ugovora, kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate šestomjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja šestomjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate,

- pod točkom III. izreke utvrđen ništetnim dio odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu koja glasi: „ Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. ovog Ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima Banke, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku. U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate .“,

- pod točkom IV. izreke je utvrđen ništetnim dio odredbe čl. 12. Ugovora o kreditu koja glasi: - „12.8. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovo rom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala …. - 12.9. Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založnbi dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te 3 potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF…….. - 12.10. Korisnik kredita izjavljuje da je, sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu…….“,

- pod točkom V. izreke je naloženo tuženici da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 2.241,79 €, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedeno pod tom točkom izreke,

- pod točkom VI. izreke je naloženo tuženici da tužiteljici s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli , izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 4.601,33 €, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedeno pod tom točkom izreke,

- pod točkom koja je također navedena oznakom VI. izreke ( iako bi se očigledno trebalo raditi o točki VII. izreke ), naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.741,00 € do isplate, sa navedenom stopom bez označavanja datuma tijeka iste, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), ukazujući izričito i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenom između stranaka 12. 04. 2006. te restitucijski zahtjev za isplatom odnosno stjecanjem bez osnove po osnovi utvrđene djelomične ništetnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito upire žalitelj, obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ovo stoga jer je izreka presude proturječna i nema razloga o odlučnim činjenicama, a uslijed čega je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik 12. 4. 2006. u [adresa] zaključili Ugovor o [broj kredita] kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 57.000,00 CHF-a po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan korištenja kredita,

- da je kredit izdan sa naznakom namjene u vidu adaptacije stambenog objekta ( čl. 2.1. Ugovora,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25% (članak 4.1. Ugovora o kreditu),

- da je ugovoren rok otplate kredita od 240 mjeseci, pri čemu je u čl. 7.2. sadržana valutna klauzula jer je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 240 jednakih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,

- da je čl. 10. regulirana prijevremena otplata kredita i ugovoreno da korisnik može vratiti kredit i prije roka, o čemu je dužan obavijestiti banku, u kojem slučaju mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita,

- da su stranke provele konverziju osnovanog ugovora,

- da je prvostupanjski sud proveo dokaz financijskim vještačenjem po imenovanom vještaku Draženki Omazić koja je izradila pismeni nalaz i mišljenje ( str. 223. do 252 spisa).

7. Polazeći od tako provedenog dokaznog postupka, navodeći da je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ( bez navođenja o kojoj konkretno dokumentaciji je riječ ), prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljene vještaka, osvrće se potom na zakonitost provedene konverzije bez ukazivanja na to kada su stranke konkretno sklopile Dodatak odnosno aneks osnovnom ugovoru o kreditu te što iz takvog pravnog raspolaganja proizlazi, kratko navodi kako se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora pa da su stavovi iz toč. 17. i 17.1. primjenjivi na ovaj slučaj, pri čemu obrazloženje uopće ne sadrži točku 17.1., nakon čega usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev bez ikakvog obrazloženja u odnosu na utvrđenu djelomičnu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( točke I. do IV. pobijane presude ) te nalažući tuženiku isplatu ( točke V. i VI. izreke ) i naknadu parničnog troška ( pri čemu očitom omaškom i tu točku označava kao VI) .

8. Tuženik u žalbi osporava u cijelosti prvostupanjsku odluku, ukazujući prije svega na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obzirom da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke nije uopće dao razloge o odlučnim činjenicama o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno. Tuženik se detaljno osvrće na provedenu konverziju osnovnog ugovora o kreditu te u osnovi iznosi stajalište da su sporazumi o konverziji sklopljeni u skladu sa od redbama ZID ZPK valjani i proizvode učinke bez obzira na pravomoćnu presudu donesenu u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa tužiteljica nema pravnu osnovu zahtijevati bilo kakvo dodatno obeštećenje. Nadalje, tuženik u odnosu na utvrđenu ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ističe kako prvostupanjska odluka nema uporišta u provedenom dokaznom postupku niti u zakonskim propisima , u odnosu na valutnu klauzulu ukazuje kako sud niti u jednom dijelu presude ne obrazlaže na koji način je utvrdio takvu ništetnost, niti se referira na argumentaciju tuženika. Tuženik se osim toga osvrće i na provedeni dokaz vještačenjem ukazujući da nisu uopće uzeti u obzir efekti konverzije tj. iznos preplate koji je utvrđen tim putem. Ponavlja i istaknuti prigovor zastare, pobija odluku o troškovima postupka te zaključuje da je prvostupanjska presuda nerazumljiva, da su razlozi na kojima je utemeljena nejasni i proturječni te postoji proturječnost u odnosu na odlučene činjenice.

9. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio osnovanost tvrdnji i stajališta tuženika u pogledu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama.

10. Naime, prvostupanjski sud usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev koji je točkama I. do IV. tužbenog zahtjeva postavljen na utvrđenje djelomične ništetnosti odredaba osnovanog ugovora o kreditu sklopljen između stranaka 2006., i to u odnosu na čl. 4., čl. 7., čl. 10. i dio čl. 12. predmetnog ugovora, pri čemu u sklopu obrazloženja niti jednim dijelom ne navodi razloge za donošenjem takve odluke, osim navoda iz točke 18. obrazloženja gdje ističe "kako se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu navedeni stavovi iz točke 17. i 17.1. su primjenjivi i u ovom slučaju", pri čemu točka 17. obrazloženja pobijane odluke govori o učincima provedene konverzije dok obrazloženje presude ne sadrži uopće točku 17.

1. na koju se poziva u točki 18..

11. Takvim postupanjem ( u sklopu kojega pobijana odluka nema uopće razloga o odlučnim činjenicama o utvrđenoj djelomičnoj ništetnosti na kojoj se potom temelji zahtjev za isplatom), počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali je prvostupanjski sud počinio i povredu prava na obrazloženu odluku kao jednog od aspekta prava na pravično suđenje koje proizlazi iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17). Navedeno pravo polazi od zahtjeva da obrazloženje sudske odluke ( iako nije apsolutno te može biti ograničeno posebnostima određenog postupka ), bude takvo da sadrži jasno i razumljivo obrazloženje razloga kojima se sud vodio pri donošenju odluke, i koje mora biti u skladu s "mjerilom dostatnosti" ovisnim o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja ( tako npr. i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-953/2022 od 10. studenoga 2022.).

12. U tom smislu valja primijetiti da je tužiteljica još u tužbi jasno navela da utvrđenje djelomične ništetnosti osnovnog ugovora, traži temeljem tvrdnje da predstavlja potrošača te pozivajući se na učinak kolektivne zaštite potrošača iz tužbe "potrošač". Naime, u okviru pravomoćne odluke iz provedenih postupaka kolektivne zaštite potrošača pokrenutim od strane ovlaštene udruge ( Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb ) pred nadležnim Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012., radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i tuženika, u bitnom je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U tom dijelu prvostupanjski sud nije uopće utvrdio kako se promjenjiva kamatna stopa u konkretnom slučaju mijenjala.

13. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je odbijena revizija protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP). Stoga je i postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako isti nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

14. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ( tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-1068/2022 od 8.12. 2022., toč. 19. obrazloženja ).

15. Prvostupanjski sud se u sklopu obrazloženja pobijane odluke nije osvrnuo na provedene postupke kolektivne zaštite potrošača ( obzirom da tuženik predstavlja jednu od banaka za koju je utvrđeno da je postupala nepošteno u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope), a niti je potom utvrdio pojedinačne karakteristike konkretnog spora ( obzirom da svakog potrošača valja promatrati pojedinačno ) u sklopu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03). Navedena odredba pojam nepoštene ugovorne odredbe, okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora, nedopuštenosti ocjene pojedinih odredaba ugovora te posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe, uređuju u osnovi jednako kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13;) te kasnije odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019) kao i sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/2022., 59/2023. i 56/2026; ), i koje su u nacionalno zakonodavstvo implementirale sekundarno zakonodavstvo Europske unije, odnosno Direktivu Vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ( SL L 95, 21. 4. 1993), kao direktivu minimalne harmonizacije te temeljni akt donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.

16. Pri tome valja ukazati da su u sklopu kolektivne zaštite potrošača razmatrane odredbe o ugovaranju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, ali ne i odredbe u pogledu ugovaranja naknade za prijevremenu otplatu kredita ( koju nepoštenost prvostupanjski sud utvrđuje pod točkom III. izreke ).

17. Stoga u odnosu na ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita, prvostupanjski sud ne može poći niti biti vezan pravomoćnim učincima kolektivne zaštite, već mora provesti test nepoštenosti u smislu čl. 81. ZZP/03 koji polazi od utvrđenja postojanja odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, potom da je riječ o postupanju suprotnom dobroj vjeri, te konačno da je takvo ugovaranje uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Svi segmentni provođenja testa nepoštenosti su kao takvi razmotreni brojnim odlukama nacionalnih sudova u sklopu kojih je stvorena sada već ustaljena sudska praksa, a osim toga nema zapreke da se tumačenje spornih odredbi provodi u duhu Europskog prava te uz pomoć prakse Europskog suda u pogledu tumačenja osnovnih pojmova, zahtjeva i načela zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ( tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-1068/2022 od 8.12. 2022., toč. 16. obrazloženja).

19. U odnosu na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 12. osnovnog ugovora ( točka IV. pobijanog rješenja ) valja ukazati da je tužitelj zatražio utvrđenje ništetnosti dijela ugovora kojim je navedeno da se u određenom dijelu primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika te da je tuženiku uručena otplatna tablica, i u odnosu na koje prvostupanjski sud nije proveo nikakve dokaze niti utvrdio u sklopu kojih okolnosti bi takvo ugovaranje bilo nepošteno te posljedično ništetno.

20. Dakle, obrazloženje pobijane odluke uopće ne sadrži navode o odlučnim činjenicama koje je trebalo utvrditi ( statusu potrošača i provođenju testa nepoštenosti primjenom odredbe čl. 81. ZZP/03 na konkretan slučaj ) u sklopu koje je trebalo utvrditi da li određena ugovorna odredba ili odredbe predstavljaju odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, u kojem slučaju se pretpostavlja da su nepoštene ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. Nakon toga je valjalo odgovoriti na sporno pitanje da li potrošač koji je proveo konverziju osnovnog ugovora sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015; u nastavku: ZID ZPK/15), na način da je kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, ostvaruje pravo na potpunu restituciju i isplatu u pogledu utvrđenih nepoštenih ugovornih odredbi.

22. U odnosu na navedeno prvostupanjski sud se obrazloženjem osvrnuo na pitanje da li je konverzija zakonita, ali uopće nije naveo kada su stranke sklopile Dodatak odnosno aneks osnovanom ugovoru odnosno kada su provele konverziju, niti što je utvrđeno u sklopu iste ( koliko je iznosila nova glavnica te da li je utvrđeno postojanje preplate ).

23. Glede odlučnog pitanja da li i u kojem opsegu potrošač koji je pristao na konverziju, ostvaruje pravo na isplatu, valja reći da su u sklopu sudske prakse donesene brojne odluke prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova u kojima su izražena posve suprotna stajališta glede prava potrošača na isplatu. Takva različita stajališta su bila izražena i u sklopu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske - dalje: VSRH ( npr. u odlukama Rev-637/2019-2 od 15.11.2022., Rev 586/2019-14 od 21. 12.2022. i Rev- 1096/2022-2 od 8.11.2022. ) kao najvišeg suda ( čl. 116. st. 1. Ustava RH i čl. 14. st. 4. Zakona o sudovima „Narodne novine“ br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024, 136/2025; dalje: ZS ).

24. Osim što je najviši sud, VSRH predstavlja i sud nadležan za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ( čl. 116. st. 1. Ustava RH i čl. 20. toč. 1. ZS ), pa je isti u skladu sa takvom zadaćom i ciljem osiguranja jedinstvene primjene prava uslijed postojanja različite sudske prakse, odlukom broj:

Rev-457/2025-21 od 27. 05. 2026., odlučujući o revizijama stranka u proširenom vijeću od 13 sudaca, nakon što je rješenjem broj Revd-4378/2024-2 od 15.10.2024. dopustio izjavljivanje revizije u odnosu na pravno pitanje:

„ "Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovane stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?",

dao odgovor koji glasi:

„"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

25. Prema tome, osiguravajući jedinstvenu i ravnopravnu primjenu prava, najviši sud je na revizijsko pitanje koje je polazilo upravo od situacije u kojoj banka kao vjerovnik nije konverzijom vratila sve neosnovano stečene koristi u sklopu primjene ništetnih ugovornih odredbi iz temeljnog ugovora, odgovorio da potrošač u takvom slučaju nema pravo na isplatu glavnice po osnovi ništetnih ugovornih odredaba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, već samo pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose glavnice temeljem takvih nepoštenih i ništetnih odredbi za period od dospijeća do datuma provođenja konverzije, pri čemu ima pravo na puni iznos takvih zateznih kamata bez oduzimanja iznosa preplate utvrđene u konverziji.

26. Tako izraženo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, imajući pri tome u vidu ne samo činjenicu da je predmetni Aneks Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je između ostalog uspješno prošao i test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, pa njegove odredbe nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti, već i činjenice da bi neprihvaćanje takvog stajališta iznesenog od stane najvišeg suda zaduženog za ujednačavanje sudske prakse, dovelo do daljnje i produljene nejednakosti i neravnopravnosti u primjeni mjerodavnog prava, konkretno odredaba ZID ZPK/15 i ZOO.

27. Kako prvostupanjski sud u sklopu obrazloženja pobijane odluke nije pružio odlučne, dostatne i relevantne razloge u odnosu na predmet konkretnog spora, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama, a posljedično je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370 . ZPP presudu valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ), time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

28. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka, dok će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( toč. II. izreke ).

29. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na djelomičnu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu, primjenjujući utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u povodu kolektivne zaštite potrošača u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF te provođenjem testa nepoštenosti u odnosu na tužiteljicu ( obzirom da svakog potrošača valja promatrati neovisno i jedinstveno u pogledu informiranja, transparentrnosti i općenito testa nepoštenosti ), u odnosu na ugovorene odredbe na koje se ne odnosi kolektivna zaštita potrošaka ( čl. 10. i dio čl. 12. ugovora ) prvostupanjski sud ne može biti vezan takvom odlukom već mora provesti i utvrditi sve elemente nepoštenosti i posljedično djelomične ništetnosti, a tek nakon toga će odlučiti o osnovanosti zahtjeva za isplatom, polazeći pri tome od odgovora koje je na takvo sporno pitanje dao VSRH kao najviši sud nadležan za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u odluci broj: Rev-457/2025-21 od 27. 05. 2026. i sukladno kojoj potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR, nema pravo na isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji. Prvostupanjski sud će sva odlučna pitanja utvrditi sukladno dokaznim prijedlozima stranaka polazeći pri tome od pravila o teretu dokazivanja, nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o tužbenom zahtjevu te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić