Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-786/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Metka Hrga, odvjetnica u Poreču, protiv prvotuženika PZ pok. FZ, [adresa] i drugotuženice HZ rođ. EZ,[adresa], oboje zastupa privremena zastupnica Matea Knežević, odvjetnica u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvotuženika i drugotuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-170/2022- od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika PZ pok. FZ, i drugotuženice HZ rođ. EZ, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-170/2022- od 28. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je prema tuženicima GZ pok. FZ, [adresa] u 24/144 dijela i HZ rođ. EZ, [adresa] u 18/144 dijela nekretnine označene kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk.tijelo II (....kuća izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica]) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] da je tužiteljica E iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], upisane u zk. tijelo II (....kuća izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica]) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], pa se tužiteljica ovlašćuje na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti zatražiti i izvršiti prijenos prava vlasništva u 42/144 dijela rečene nekretnine u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici da privremenoj zastupnici tuženika Matei Knežević, odvjetnici u Poreča, Nikole Tesle 5, OIB: 22863121841, isplati naknadu u iznosu od 3.850,00 kn/510,99 eura1, na žiro račun IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Addiko bank d.d., u roku 15 dana (točka II. Izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobijaju žalbom prvotuženik GZ pok. FZ i drugotuženica HZ rođ. EZ putem privremene zastupnice Matee Knežević odvjetnice, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže da nadležan drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu, i odbije tužbeni zahtjev, podredno da uvaži žalbu , i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja i upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. ZGR. [katastarska čestica], upisane u zk.tijelo II (....kuća izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica]) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], u 42/144 dijela navedene nekretnine zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo.

5. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1. z.k. tijelu dolazi upisana k. č. zgr. [katastarska čestica], kao zemljište površine 143 m2, a u 2. z.k. tijelu kuća izgrađena na istom zemljištu k. č. zgr. [katastarska čestica] i to za 1. z.k. tijelo dolazi upisano društveno vlasništvo, a za 2. z.k. tijelo dolazi upisano suvlasništvo prvotuženika u 24/144 dijela, za drugotuženicu u 18/144 dijela, tužiteljicu u 4/144 dijela, te MZ (kćerka tužiteljice) u 49/144 dijela i DZ

MZ (kćerka tužiteljice) u 49/144 dijela;

- da je uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno da je od 8. studenoga 1956. predmetna nekretnina na temelju rješenja broj 131/56 u postupku osnivanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] bila upisana u suvlasništvo na jednake dijelove TZ pok. FZ i JZ. P, oboje iz [adresa]., na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. JZ FZ pok. P njegov suvlasnički dio od ½ dijela (18. veljače 1971. godine Z - 192/71) upisan je za korist RZ rođene JZ, IZ. FZ, FZ i HZ rođ. JZ na jednake dijelove, zatim na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-136/77 iza pok. IZ njegov suvlasnički dio (1/8 dijela) upisan je u korist VZ iz [adresa] u 2/24 dijela (a kasnije je ispravljeno prezime u ZZ – rješenjem od 27. listopada 1978. godine u predmetu O-136/77) i SZ pok. FZ u 1/4 dijela, zatim na temelju Odluke Skupštine Općine Poreč od 03. veljače 1983. godine nekretnina je upisana kao društveno vlasništvo, a na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 12. kolovoza 1988. godine posl.br. O-228/88 suvlasnički dio nekretnine upisan na ime UZ, upisan je na jednake dijelove UZ EZ tj. tužiteljice i DZ i KZ, na jednake dijelove. Konačno, na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. TZ posl.br. O-107/91 od 26. veljače 1992. godine upisan je u korist DZ i KZ, na jednake dijelove, a na temelju pravomoćnog rješenja od 5. ožujka 2004. godine posl.br. O-37/04 suvlasnički dio od RZ upisan je na KZ i KZ [adresa] na jednake dijelove dok je u listu C uknjiženo je na temelju čl. 20. Zakona o građevinskom zemljištu pravo korištenja zemljišta u korist vlasnika zgrade na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok na zemljištu postoji zgrada;

- da je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997. u kojem je u članku 9. propisano da pojedinačno nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u listu zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina, dakle da iz odredbe članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZV), proizlazi kako je ponovno usvojeno načelo jedinstvenosti nekretnine, time se slijedi europska pravna tradicija, te se omogućava vlasništvu i drugim pravima na nekretninama da ima ulogu kao u razvijenim društvima i gospodarstvima tako da je usvojeno načelo da zemljište zajedno sa zgradama i svim ostalim što je s njim trajno povezano čini cjelinu (superficies solo cedit), te da je pozivom na navedenu odredbu, te posebno upis prava vlasništva u 2. z.k. tijelu tj. kući izgrađenoj na predmetnoj nekretnini nesporno da su tuženici uredno pasivno legitimirani, zbog čega je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji ocijenjen neosnovan, kao i naposljetku da društveno vlasništvo ne postoji;

- da iz rješenja o nasljeđivanju (58-66) proizlazi da su ostavitelje nasljeđivali sukladno opisanom u povijesnom prikazu zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu s time da je u ostavinskom predmetu iza pok. LZ pok. FZ u rješenju o nasljeđivanju od 23. ožujka 1978. godine posl.br. O-136/77 bilo pogrešno upisano prezime nasljednika UZ, ali je kasnije rješenjem posl.br. O-136/77 od 27. listopada 1978. godine izvršen ispravak prezimena s OZ na ispravno ime koje glasi ZZ;

- da je očevidom lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke utvrđeno da je pokazana nekretnina k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tlocrtnom površinom prema sl. kat. stanju od 143 m2., da je u naravi obiteljska kuća u nizu, prizemlje i kat, dvorište sa sjeverne strane kuće te prema sjeveru još jedan samostojeći objekt prizemni koji se koristi u stambene svrhe;

- da je svjedokinja MZ, kći tužiteljice, iskazala da je od rođenja živjela u kući koja je predmet spora, s majkom, sestrom i ocem, dok otac nije umro, da nikada ranije nije čula da predmetna nekretnina ne bi bila njihovo vlasništvo i ona je bila uvjerena da je ona njihovo vlasništvo, jer ih nikada nije nitko smetao u posjedu, niti je od njih itko tražio da isele ili da bi polagao neka prava na predmetnu nekretninu, da za osobe tuženika nije nikada čula, ne poznaje ih, poslije očeve smrti ni ona, n i itko iz njezine obitelji, majka, sestra, nisu provjeravale vlasništvo predmetne nekretnine jer od rođenja živi ovdje, odnosno živjela je u ovoj kući do udaje i bila je uvjerena da je to njihovo, da se njezin otac zvao ZZ, ona da ne zna da je njezin otac ikada mijenjao ime i prezime, da je na predmetnoj nekretnini i ona upisana kao suvlasnica, a to suvlasništvo da je stekla nasljeđivanjem iza oca, da je njezin otac umro kada je bila mala i ona da nije sudjelovala na ostavinskoj raspravi, ne zna na koji način je njezin otac stekao predmetnu nekretninu, da vlasnicom predmetne nekretnine smatra svoju majku jer je ona uvijek brinula o njima, (sestrama) i sestra i ona smatraju da je to od majke zato je samo majka označena kao tužiteljica;

- da je svjedokinja ČZ, kći tužiteljice iskazala je da od rođenja živi u kući koja je predmet spora, da je uipisana kao suvlasnica na jednom dijelu nekretnine po osnovi nasljeđivanja iza pok. oca UZ, kada je on umro imala je 9 godina, da su ona i sestra zajedno s majkom htjele su razriješiti svoje imovinsko pravne poslove jer njezina sestra živi u [adresa], a ona i majka ovdje u [adresa] u predmetnoj kući i kada su njihove dijelove htjele prenijeti na majku utvrdile su da se na predmetnoj nekretnini vode upisane i druge njima nepoznate osobe, da je ona prvi put za osobe – imena tuženika saznala kada su vidjeli papire i to kada su htjele razriješiti njihove imovinsko pravne odnose jer su htjele njihove udjele prenijeti na majku, nikada ih nitko nije smetao u posjedu, niti se ikada itko javio da bi polagao neka prava na predmetnoj nekretnini, on 44 godine živi u predmetnoj kući s majkom, a prije sa sestrom i ocem i majkom i nikada da im nitko nije ukazao da to u cijelosti ne bi bilo njihovo ili da bi tražio nešto od njih na predmetnoj nekretnini, dok je još otac bio živ, on i majka da su uređivali kuću i ulagali u kuću i njezina majka cijeli život ulaže u kuću i u svemu se ona, a prije nje i njihov otac, ponašaju kao gospodari, ona niti od svog oca, iako je bila dijete sa 9 godina kad je on umro nije čula da bi on ikada govorio da nešto nije u redu sa papirima, a vezano za predmetnu nekretninu, ne zna da je njezin otac ikada mijenjao ni ime, ni prezime;

- da je svjedok ŽZ, rođen 1952. godine, šogor tužiteljice, iskazao da zna da je predmetna nekretnina bila od njegovog polubrata ZZ (supruga tužiteljice), a sada da je od tužiteljice, da je njegov polubrat predmetnu nekretninu naslijedio od svoje majke, poznaje tuženike jer su to njegov stric i njegova teta i oni da su otišli u [adresa] i [adresa] i prije nego su otišli, oni da su predmetnu nekretninu ostavili ZZ, ne zna zašto to još uvijek nije i papirnato riješeno, a moguće je da je netko aljkavo obavio posao, da ti tuženici sigurno više ne polažu pravo na to jer ponavlja oni su to sve ostavili UZ, njegovom polubratu, a nakon njega ostala je žena (tužiteljica) i kćeri, da je njegov polubrat ZZ, uvijek imao prezime ZZ po majci, a nikada nije imao prezime ŽZ kao on, da je njegov polubrat ZZ imao majku koja se zvala AZ rođ. ZZ, a oca nije imao, ne znaju, da su tuženici da su otišli u Italiju negdje iza 50 i 60 -tih godina, nisu išli oboje zajedno, jedan je išao ranije, a drugi kasnije, da su tada mogli imati nekih 20 do 30 godina

- da je tužiteljica iskazala da se za ZZ udala 1978. godine, i malo poslije vjenčanja da su počeli živjeti u kući, nekretnini koja je predmet ovog spora, potvrdila je da sve što su svjedoci iskazivali je točno, da joj je njezin muž rekao kada su se vjenčali "evo to je moja kuća, tu ćemo mi živjeti sa našom djecom" i nikada ništa da joj nije pričao u smislu da bi još netko polagao neka prava na predmetnu nekretninu , da je bila uvjerenja da je ta nekretnina samo njihova, sve do sada, dok kćer i nisu počele govoriti da bi joj to prepisale i u papirima da su onda vidjele stanje te parcele tj. suvlasništvo tuženika, da nikada prije toga da nije znala, niti posumnjala u vlasništvo predmetne nekretnine. ne sjeća se je li sudjelovala u ostavinskom postupku u smislu je li bila na raspravi, imala je 31 godinu, imala je malu djecu i ne sjeća se detalje vezane za ostavinsku raspravu samo zna da je to naslijedila iza pok. muža, ne poznaje tuženike, niti ih je ikada vidjela, samo da je čula da postoje brat i sestra.

6. Na temelju ocjene iskaza svjedoka i tužiteljice sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica, a prije nje i njezini pravni prednici (suprug ZZ) u samostalnom, mirnom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u cijelosti, dakle da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit.

6.1. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet tužiteljici, njezinim pravnim prednicima (suprugu) i da je ona, a prije nje njezin pravni prednik, najmanje 50 godina u posjedu predmetne nekretnine.

6.2. Sud prvog stupnja je zaključio kako je tužiteljica dokazala da je ona, a prije nje i njezin pravni prednik, bila u posjedu predmetne nekretnine i da ga nije stekla na viciozan način, da je i nadalje u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu, da se pošten posjed presumira, a da tuženici nisu dokazali nepoštenje posjeda tužiteljice, da je tužiteljica cijeneći dosjedanje po svojim pravnim prednicima stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine i na suvlasničkim dijelovima tuženika.

6.3. Također, provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužiteljica znala (niti prije smrti supruga, a niti poslije, sve do nedavno), a niti je to morala znati da predmetna nekretnina koju koristi nakon smrti svog supruga, a koju su koristili i njegovi pravni prednici, ne bi bila njegovo vlasništvo.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da je kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni bio OGZ, ZOVO, a konačno sada važeći ZV, da su svi navedeni zakoni propisivali savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnina, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom članka 18. stavak 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO (članak 72. stavak 3.), kao i u smislu pravnih pravila paragrafa 328. OGZ.

8. Sud prvog stupnja je zaključio kako tužiteljica, ni njezini pravni prednici, posjed sporne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a nije utvrđeno da tužiteljica ne bi imala pravo na posjed, a posjed tužiteljice bio je savjestan, jer nije znala, niti mogla znati da sporna nekretnina koju posjeduje nije njezina, odnosno prije od njezinog supruga.

9. Iz navedenih razloga, sud prvog stupnja je primjenom odredaba članaka 159. i 160. ZV, prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, a primjenom odredbe članka 130. ZV, radi upisa vlasništva u 42/144 dijela predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

10. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru žalitelji u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP)

11. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio pa su žalbeni navodi tuženika u pogledu ocjene izvedenih personalnih dokaza, iskaza svjedoka na sporne okolnosti, neosnovani.

12. Također, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističu tuženici u žalbi.

13. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

14. Odredbom članka 388. stavka 2. ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona posuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

15. Odredbom članka 159. stavka 1. ZV, određeno je da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik treba biti sposoban biti vlasnikom te stvari.

16. Na identičan način je pravo vlasništva dosjelošću bilo propisano i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/1991., 9/1992. i 77/1992. - dalje: ZOVO), kao i pravnim pravilima paragrafa Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koje se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/1991).

17. U postupku koji je prethodio žalbi i sada u ovoj fazi postupka ostalo je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnovanost zahtjeva za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

18. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citiranih propisa kada je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti i za svoju je odluku dao jasne dostatne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji razlozi žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

19. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužiteljica, kao niti njezini pravni prednici (njezin suprug pol. ZZ), posjed sporne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, a nije utvrđeno da tužiteljica niti njezini prednici ne bi imali pravo na posjed predmetne nekretnine, niti su tuženici dokazali da bi tužiteljica znala odnosno morala znati da suvlasnički diko predmetne nekretnine, koji je upisan na prvotuženika PZ, koji je svoj suvlasnički dio (kako i pokojni suprug tužiteljice ZZ) naslijedio iza pok. IZ, ne bi bio vlasmništvo njezina supruga kojeg je naslijedila (zajedno s kćerima MZ i ČZ). Naprotiv iz iskaza svjedoka ŽZ, polubrata pokojnog supruga tužiteljice ZZ, čiji su tuženici stric i teta, proizlazi kako su, njegov stric i teta, prije odlaska u Italiju (tuženica u [adresa], tuženik u [adresa]) predmetnu nekretninu ostavili , sada pokojnom suprugu tužiteljice, ZZ, slijedom čega je pravilan zaključak sud prvog stupnja kako je posjed predmetne nekretnine (tuženikovih suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine) savjestan odnosno pošten. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika vezano za poštenje posjeda suvlasničkog dijela prvotuženika PZ. Također je pravilno da su tužiteljica i njezin pravni prednik u samostalnom, istinitom, poštenom i kontinuiranom posjedu koji im nitko nije osporavao preko 50 godina, slijedom čega je pravilan zaključak sud prvog stupnja kako su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava (su)vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

20. Budući da iz iskaza svjedokinja MZ i ČZ (kćeri tužiteljice koje su iza pokojnog oca zajedno s majkom naslijedile suvlasničke dijelove predmetne nekretnine, proizlazi kako su se sporazumjele s majkom u vezi njezina vlasništva predmetne nekretnine, na način da majci pripadne i njihov suvlasnički dio jer majku smatraju vlasnicom predmetne nekretnine, zbog čega je samo njihova majka podnijela predmetnu tužbu radi utvrđenja i upisa prava (su)vlasništva predmetne nekretnine u 42/144 dijela, to je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, neosnovan.

21. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim i za svoje je zaključak dao valjane razloge. Tuženici su upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u zk. označene kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk.tijelo II (kuća izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica]) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k.o. 323799, dok je u listu C uknjižen na temelju čl. 20. Zakona o građevinskom zemljištu pravo korištenja zemljišta u korist vlasnika zgrade na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok na zemljištu postoji zgrada, slijedom čega su tuženici pasivno legitimirani (članci 9., 361. i 367. ZV).

22. Žalbeni navodi da je tužbu trebalo odbaciti, jer da bi tuženici danas imali oko 100 godina, nisu ničim dokazani već se zasnivaju na iskazu svjedoka ŽZ koji je o razdoblju odlaska tuženika u Italiju, kao i o njihovoj dobi iskazivao okvirno, a suprotno tome, sud prvog stupnja je, prije postavljanja privremene zastupnice tuženicima, između ostaloga, provjerio i eventualnu činjenicu smrti za tuženike, te je utvrđeno da tuženici nisu upisani u matici umrlih (stranice 29 i 30 spisa predmeta).

23. U odnosu na žalbene navode privremene zastupnice da je tužbu trebalo odbaciti jer tužiteljica nije predujmila sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika (te za sastavljanje žalbe), u smislu odredbe članka 85. stavka 3. ZPP, te da je sud prvog stupnja dosuđeni trošak trebao uplatiti privremenoj zastupnici na njezin žiro račun, a što sud prvog stupnja nije učinio već je o trošku odlučio u točki II. izreke pobijane presude, valja reći da je sud prvog stupnja propust da tužiteljicu pozove na plaćanje predujma za navedenu svrhu, sanirao donošenjem rješenja pod točkom II. izreke, pa su žalbeni navodi, i u tom dijelu neosnovani.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu prvotuženika PZ i drugotuženice HZ rođ. ČZ, odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor