REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1529/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Matić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-2903/2025-3 od 15. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-447/2025-15 od 6. studenog 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž-2903/2025-3 od 15. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-447/2025-15 od 6. studenog 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda.
2.1. U prijedlogu je naznačila pravna pitanja koja glase:
„1. Je li pravilna ocjena suda o tome da je odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 96. stavaka 1. ZZP/07, koji zaključak sud isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik kao banka nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te sve druge mjerodavne okolnosti prije i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?
odnosno
Je li dopuštena odredba Ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, sukladno članku 44. st. 1. Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 1201/17)?
2. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?".
2.2. Za navedena pitanja tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješenju tih materijalno pravnih pitanja, zbog čega su ona važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kao razlog važnosti navedene su odluke Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-2/2021-28 od 28. travnja 2022., Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1215/2020 od 24. veljače 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2101/2022-4 od 11. listopada 2022., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014-2, te odluku Suda Europske unije, presuda C-186/16 od 20. rujna 2017., i C-621/17. od 3. listopada 2019 (Gyula Kiss vs. CIB Bank Trt., Emila Kisssa, Gyulane Kiss) 3. listopada 2019.
3. Tuženica je navela i da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima grubo povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, odnosno članak 29. stavak 1. u svezi s člankom 3., člankom 14. stavkom 2. člankom 26. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav), u kojem pravcu se poziva na odluku Ustavnog suda broj U-III-5239/2013 od 3. lipnja 2016.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno više pravnih pitanja koja se u biti svode na pitanje prava tuženice na troškove obrade kredita, na troškove naknade za prijevremenu otplatu kredita i kamate, međutim po ocjeni ovoga suda ona nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. Naime, ovaj sud je u brojnim odlukama (npr. Rev-1214/2024-2 od 30. listopada 2024., Rev -834/2024-2 od 9. srpnja 2025., Rev-1028/2023-2 od 15. srpnja 2025., Rev- 1051/2024-2 od 3. travnja 2024, Rev-715/2024od 22. svibnja 2024. Rev-1056/2024-2 od 30. listopada 2024, Rev-85/2024-2 od 28. veljače 2024, Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. i dr.), izrazio pravno shvaćanje o tim pitanjima koja su identična onome iznesenom u pobijanoj odluci.
8. Nižestupanjski sudovi su u ovom slučaju prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što se na ugovor o kreditu kao dvostrani pravni posao, primjenjuju temeljna načela obveznog prava, dakle i načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelo jednake vrijednosti činidbi načelo savjesnosti i poštenja te načelo zabrane zlouporabe prava pa kada je u ugovor o kreditu unesena neodređena formulacija o naplati naknade troškova obrade kredita u visini od 1,00% od iznosa odobrenog kredita i od čega se ista sastoji, takva odredba je ništetna. Neosnovano se tuženik poziva na citirane odluke Suda EU broj C-621/17 i C-186/16., jer nije bitno što naknada uključuje, već koliko ona iznosi, a što je tuženici bilo poznato, jer tuženica nije objasnila od čega se ista sastoji i od kakvog je utjecaja visina troška za obradu kredita sa visinom odobrenog kredita, pri čemu predlagateljica polazi od pogrešne premise da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u dovoljnoj mjeri obaviješten o učincima ugovaranje iste, jer su upravo suprotno tome nižestupanjski sudovi utvrdili i obrazložili svoja stajališta o navedenim činjenicama. Stoga u okolnostima ovoga slučaja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije.
9. Prema ocjeni ovoga suda ni pitanja vezana za prijevremenu otplatu kredita nisu važna jer je na navedeno pitanje ovaj sud već odgovorio u odlukama Broj: Rev 659/2022-2 od 14. lipnja 2022. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. Broj: Rev 43/2022- 2 od 14. lipnja 2022., a pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci ne odstupa od tog shvaćanja.
10. Pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka nije važno jer ono polazi od pogrešne pretpostavke prema kojoj visina tužbenog zahtjeva nije pravilno utvrđena, da je arbitrarno tumačena dostavljena dokumentaciju, odnosno da su izostavljeni razlozi o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine, jer su u odnosu na takve tvrdnje tuženice nižestupanjski sudovi iznijeli pravilno i dostatno obrazloženje (točka 13. i 14. obrazloženja prvostupanjske presude, te točka 21. obrazloženja drugostupanjske presude).
11. Slijedom iznesenog, shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, te je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.a st. 1. ZPP -a, u dijelu prijedloga koji se odnosi na naznačena pitanja riješeno kao u izreci.
12. Tuženica, kako je navedeno, tvrdi da joj je u pobijanoj presudi povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da pobijana drugostupanjska odluka nije obrazložena i da je arbitrarna.
13. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima predlagatelj ici bilo omogućeno izjašnjenje o svim zahtjevima i navodima, te je ravnopravno sudjelovala u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP. Pobijana presuda je dostatno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagateljica nije imala pravično suđenje ili da joj je bio onemogućen pristup sudu.
14. Stoga prema ocjeni ovog suda predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
