REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-418/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UT, U, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2228/2021-2 od 16. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-126/2018-17 od 9. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2228/2021-2 od 16. ožujka 2022. u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-126/2018-17 od 9. srpnja 2021. u dijelu pod toč. I. izreke, te se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-126/2018-17 od 9. srpnja 2021. u dijelu pod toč. I. izreke, te se ukidaju obje navedene presude u dijelovima izreka koji se odnose na trošak parničnog postupka, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom je suđeno:
„I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 8 dana tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi neplaćene naknade za aktivno dežurstvo umanjeno za 8 sati odmora za razdoblje 21. 04. 2011. – 26. 06. 2013. isplati naknadu u bruto iznosu od 58.063,65 kn uvećano za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekuće na iznos od 1.859,58 kn od 16.04.2011. pa do isplate
na iznos od 3.645,75 kn od 16.05.2011. pa do isplate
na iznos od 3.342,65 kn od 16.07.2011. pa do isplate
na iznos od 1.076,61 kn od 16.08.2011. pa do isplate
na iznos od 3.334,80 kn od 16.09.2011. pa do isplate
na iznos od 2.866,86 kn od 16.10.2011. pa do isplate
na iznos od 2.439,83 kn od 16.11.2011. pa do isplate
na iznos od 837,28 kn od 16.12.2011. pa do isplate
na iznos od 2.383,01 kn od 16.01.2012. pa do isplate
na iznos od 2.320,83 kn od 16.02.2012. pa do isplate
na iznos od 4.279,02 kn od 16.04.2012. pa do isplate
na iznos od 4.368,72 kn od 16.06.2012. pa do isplate
na iznos od 768,56 kn od 16.07.2012. pa do isplate
na iznos od 2.691,03 kn od 16.08.2012. pa do isplate
na iznos od 3.239,00 kn od 16.09.2012. pa do isplate
na iznos od 2.961,83 kn od 16.10.2012. pa do isplate
na iznos od 3.905,91 kn od 16.11.2012. pa do isplate
na iznos od 2.862,86 kn od 16.12.2012. pa do isplate
na iznos od 1.868,72 kn od 16.01.2013. pa do isplate
na iznos od 3.996,26 kn od 16.05.2013. pa do isplate
na iznos od 3.014,54 kn od 16.06.2013. pa do isplate.
II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 8 dana tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi neplaćene naknade za 2 dana i to subote i nedjelje nakon sedmodnevnog rada na izdvojenom objektu za razdoblje 01. 06. 2014. – 14. 11. 2018. isplati naknadu u bruto iznosu od 9.735,20 kn uvećano za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekuće
na iznos od 1.123,68 kn od 16.06.2014. pa do isplate
na iznos od 1.368,00 kn od 16.07.2014. pa do isplate
na iznos od 1.498,24 kn od 16.08.2014. pa do isplate
na iznos od 1.430,08 kn od 16.09.2014. pa do isplate
na iznos od 1.368,00 kn od 16.10.2014. pa do isplate
na iznos od 1.573,12 kn od 16.11.2014. pa do isplate
na iznos od 1.374,08 kn od 16.12.2014. pa do isplate.
III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 8 dana tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi neiskorištenih slobodnih dana u 2014., 2015. I 2016. godini isplati naknadu u bruto iznosu od 4.420,40 kn uvećano za zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekuće
na iznos od 1.447,04 kn od 16.01.2015. pa do isplate
na iznos od 1.827,60 kn od 16.01.2016. pa do isplate
na iznos od 1.145,76 kn od 16.01.2017. pa do isplate.
IV U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkama I., II., i III. tužbeni zahtjev po osnovi naknade za obnašanje dužnosti štetne po zdravlje odbija se kao neosnovan za iznos od 6.313,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
V Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 8 dana tužitelju tužitelju OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 14.400,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove presude 9. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.
2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:
„I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-126/2018-17 od 9. srpnja 2021. u dijelu pod toč. IV presude.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-126/2018-17 od 9. srpnja 2021. u dijelu pod toč. I, II, III i V presude.“.
3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-2307/2022-3 od 22. ožujka 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu toč. II. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09, 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?".
4. Tuženica je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se usprotivio revizijskim navodima, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu i zahtijevao trošak sastava tog odgovora.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno čl. 391. st. 1. ZPP revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora, u ovom, revizijskom stadiju postupka (imajući u vidu revizijom naznačeno pravno pitanje i imajući u vidu dio pobijane odluke u odnosu na koji je revizija dopuštena), je tužiteljev zahtjev za isplatu naknada za prekovremeni rad, a utvrđenja nižestupanjskih sudova svedena na bitno za odlučivanje u ovom stadiju postupka su:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba i da je njegov rad bio organiziran kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini zbog potreba službe i to na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana, kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju;
- da je pri tome svakog dana na svojem radnom mjestu radio radno vrijeme u trajanju 8 sati, ali i dulje, dok je u preostalo vrijeme radio druge poslove;
- da je tužitelj nakon svakog takvog neprekidnog sedmodnevnog radnog angažmana koristio sedam uzastopnih slobodnih dana, u koje je uvijek ubrojena jedna subota i jedna nedjelja, a da je u svaki sedmodnevni radni angažman na izdvojenoj lokaciji ulazila je nužno jedna subota i nedjelja.
9. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da opisani režim rada tužitelja nije dežurstvo u smislu čl. 8. st. 2 i čl. 12. Pravilnika o službi u oružanim snagama, jer se ne obavlja u trajanju od 24 sata neprekidno, niti se obavlja u zapovjedništvima ili ustanovama i da proizlazi da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno više dana, kroz koje razdoblje da nije smio napuštati tu lokaciju te da je nakon svakog takvog neprekidnog angažmana koristio slobodne dane kako je obračunato. Zato su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim potraživanje za rad noću, subotom, nedjeljom, praznikom i u prekovremenom radu, pri čemu je uzet u obzir osobni čin, mjesečni fond sati, koeficijent, minuli rad i vrijednost koeficijenta, kao i važeće odredbe zakonskih i podzakonskih akata.
10. U pogledu regulacije prava koja su predmet ovog spora, u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Odredbom čl. VII. st. 3. propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom.
11. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Sukladno točkama VI., VII. i VIII. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz toč .
XIII. Odluke/09, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.
12. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno čl. 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva. Tuženica ističe da su citirani propisi (Odluka i Pravilnik iz 2009.), kojima je cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.
13. Stoga su naprijed citirane odredbe Odluke i Pravilnika iz 2009. trebale biti uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka, koje vještak nije primijenio, a upravo na takvom nalazu i mišljenju vještaka kojim je obračunat prekovremeni rad tuž itelja, prvostupanjski sud pa nakon toga i drugostupanjski sud temelje svoje odluke.
14. Prethodno izraženo predstavlja reafirmaciju već ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda te se napominje da je revizijski sud u nizu odluka (pa tako i u onoj poslovnog broja Rev-104/2024 od 28. svibnja 2025., koja se naslanja na prethodne odluke poslovnih brojeva Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023., Rev-995/2022-2 od 24. srpnja 2024., Rev-25/2024-4 od 21. siječnja 2025. itd.), u činjeničnopravno situaciji dostatno podudarnoj sa ovopredmetnom izrazio sljedeće pravno shvaćanje: „U razdoblju nakon 1. listopada 2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09). Djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.“
15. Sudovi nižeg stupnja su, odlučujući u ovoj pravnoj stvari, imali suprotno pravno shvaćanje od iznesenog pravnog shvaćanja revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta u odnosu na prekovremeni rad tužitelja, pa je i daljnje činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno.
16. Zato je, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, ovaj sud prihvatio reviziju, djelomično ukinuo nižestupanjske presude, i to u dijelu koje se odnosi na ovdje sporni dio tužbenog zahtjeva, i predmet u ukinutom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (toč. I. izreke).
17. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
