REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1565/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, protiv tuženika MIRNA d.d., Rovinj, G. Paliaga 8, OIB 15761637292, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dvojković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2865/2025-2 od 21. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-282/2024-283 od 13. svibnja 2025., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja i prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u pojedinom prijedlogu se odbijaju, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuju.

II. Zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj i tuženik su podnijeli svaki svoj prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističu i povredu temeljnih ljudskih prava.

1.2. Naznačena pitanja tužitelja glase:

„1. Da li je sud dužan prilikom donošenja presude ocijeniti sve provedene dokaze zasebno i u ukupnosti sa svim predloženim dokazima, i tek na temelju takve ocjene svih dokaza donositi ocjene i zaključke o dokazanosti odlučne činjenice ?

2. Je li zakonito da sud odbije tužbeni zahtjev pozivom na teret dokazivanja, kada je prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog pribave spisa od strane drugih sudova a spisi su od strane tih sudova uništeni (tijekom trajanja ovog postupka)? Dakle, je li osnovano temeljiti presudu na pravilu o teretu dokazivanja kada je dokazni prijedlog i prihvaćen a postao je nemoguć u izvođenju godinama nakon što je isti i predložen i određen od strane suda ili je sud pak, u takvim okolnostima, a na koje tužitelj nije mogao utjecati, morao temeljem drugih dokaza, koje je i proveo, ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja?

3. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. St. 1. u svezi čl. 8. ZPP ako ne ocijeni sve provedene dokaze o odlučnim činjenicama ?

4. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. St. 1. ZPP, ako ne ocjeni sve žalbene navode žalitelja ?

5. Može li se odlučna činjenica o izvršenosti usluge utvrđivati i provođenjem dokaza saslušanjem – priznanjem ovlaštenih osoba dužnika u slučaju nemogućnosti pribave izvornih isprava kojima se izvršenost usluge dokazuje ?“.

1.2.1. Ujedno tužitelj ističe povredu prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku, a u razlozima važnosti poziva se na ovosudne odluke u kojima je izražen pravni pristup vezan za odlučivanje o žalbenim prigovorima.

1.3. Naznačena pitanja tuženika glase:

„1. Je li žalbeni sud dužan obrazloženo odgovoriti na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, a kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu materijalnih dokaza ?

2. Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja odnosno upute revizijskog suda iznesene u istom predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odluka i mora li pritom (suštinski) razmotriti i obrazložiti pravna shvaćanja i primjedbe na kojima se to rješenje temelji ?

3. Radi li se o povredi odredbi parničnog postupka kada se drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu, poziva na činjenična utvrđenja (prvostupanjskog suda) koja ne proizlaze iz isprava u spisu ?

4. Da li je odredba sadržana u čl. 108. st. 3. ZPP-a kogentne naravi pa je parnična stranka dužna podnijeti izvornik isprave, a u suprotnome valja li na činjenicu koja se dokazuje (samo) preslikom dokumentacije primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP -a po načelu affirmanti, non neganti incumbit probatio ?“.

1.3.1. Tuženik naznačujući razloge važnosti pitanja poziva se na odluke Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske, te ovog suda. Sve to i u kontekstu povrede prava na pravično suđenje u aspektu neobrazloženosti odluke i arbitrarnog odlučivanja.

1.4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika, dok se tuženik protivio navodima iz prijedloga tužitelja i predložio je prijedlog odbaciti.

1.5. Obje stranke zahtijevaju troškove postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

2. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Isto tako ne nalazi se vjerojatnim da je u postupku koji je prethodio prijedlozima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo na koje se tužitelj i/ili tuženik pozivaju.

4. Navodima iz prijedloga obje stranke, u suštini, preispituju pravilnost pobijane odluke. Predmet spora je zahtjev za isplatu pružene tužiteljeve odvjetničke usluge tuženiku na temelju ugovora između stranaka, gdje je ugovoren mjesečni paušal te povrh toga i naknada za dodatno izvršene usluge, na temelju računa, za slučaj da vrijednost izvršenih usluga u obračunskom kvartalu prelazi iznos od 15.000,00 kuna, kao paušalni iznos. Ugovorena je posebna nagrada obračunata u skladu s odvjetničkom tarifom. Polazeći od onoga što je dostavljeno od strana tužitelja i cijeneći da je tužitelj bio dužan priložiti sve isprave na kojima temelji svoje zahtjeve, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje, koje je drugostupanjski sud prihvatio, kao i ocjenu dokaza te primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja, kao, i u konačnosti, zaključak o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva. Drugostupanjski sud, osim što je reproducirao tijek postupka i sadržaj prvostupanjske odluke, izložio je svoj pristup o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke, posebice u odnosu na prigovore tuženika i neprihvaćene dokazne prijedloge tužitelja.

5. Iz sadržaja postavljenih pitanja iz oba prijedloga proizlazi da je u bitnome sporno pitanje predmeta dokazivanja, a koje je pitanje činjenične naravi, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. O tomu koje će dokaze sud izvesti u svakom pojedinom parničnom postupku ovisi od odluke suda imajući u vidu konkretne okolnosti svakog pojedinog predmeta. Odredba čl. 220. st. 2. ZPP određuje da je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti. S obzirom na to da postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, to odgovori na sva postavljena pitanja iz oba prijedloga nemaju onaj potreban stupanj generalne primjenjivosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja zauzelo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Na pitanja koja se odnose na tvrdnje da drugostupanjski sud nije obrazložio žalbene navode od odlučnog značaja i što da je dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka valja ukazati da kada je riječ o odlukama suda drugog stupnja kojima se odlučuje u povodu pravnog lijeka, sud (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP) treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U ovom slučaju na navedeni način sud je postupio. Odluke na koje se kao razloge važnosti poziva, nisu donesene u usporedivoj pravnoj situaciji.

6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija) i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

7. Stranke nisu učinile vjerojatnim da je pojedinoj, u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a koja u ovom stadiju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja, shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cijeneći oba obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da stranke izražavaju nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska odluka. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, osim u izuzetno rijetkim slučajevima, a što ovaj slučaj nije.

8. Ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima suprotne strane, iznesu činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode stranaka, a presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Ne može se smatrati da je onemogućen pristup sudu, odnosno da je strankama povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Stoga na temelju onoga što je dostavljeno ovaj sud je ocijenio da u prijedlogu tužitelja i u prijedlogu tuženika nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te su prijedlozi stranaka u tom dijelu odbijeni na temelju odredbe čl. 389.b ZPP. Jednako tako u dijelu u kojem su prijedlozi koncipirani u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP prijedlog je odbačen, jer nije učinjeno vjerojatnim da je povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo.

10. Odbijen je zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova povodom prijedloga za dopuštenje revizije, jer sa prijedlogom nisu uspjeli, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug