REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-995/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ureku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika J.u.A. Frischeis d.o.o., iz Velike Gorice, Ljudevita Posavskog 49, OIB 18918947938, zastupanog po punomoćniku Ninoslavu Hercegu, odvjetniku u Velikoj Gorici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-121/2025-4 od 9. rujna 2025. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-71/2023-31 od 11. lipnja 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-121/2025- 4 od 9. rujna 2025. u dijelu pod stavkom II., stavkom III., stavkom IV. i stavkom V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku, J.u.A. Frischeis d.o.o., OIB: 18918947938, Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, da isplati tužitelju, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete iznos od 3.526,78 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.08.2020. godine do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku, J.u.A. Frischeis d.o.o., OIB: 18918947938, Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, da isplati tužitelju, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplatiti iznos od 161,50 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:

- za 12. mjesec 2017.g. na iznos od 21,48 eura počam od 15.01.2018.g. pa do isplate;

- za 01.mjesec 2018.g. na iznos od 55,10 eura počam od 15.02.2018.g. pa do isplate;

- za 06. mjesec 2018.g. na iznos od 25,36 eura počam od 15.07.2018.g. pa do isplate;

- za 07. mjesec 2018.g. na iznos od 25,36 eura počam od 15.08.2018.g. pa do isplate;

- za 08. mjesec 2018.g. na iznos od 4,96 eura počam od 15.09.2018.g. pa do isplate;

- za 09. mjesec 2018.g. na iznos od 41,77 eura počam od 15.10.2018.g. pa do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku, J.u.A. Frischeis d.o.o., OIB: 18918947938, Ljudevita Posavskog 49, Velika Gorica, da isplati tužitelju, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete s naslova troškova liječenja iznos od 1.074,23 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:

- na iznos od 505,41 eura počam od 12.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 13,27 eura počam od 29.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 13,27 eura počam od 26.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 22,12 eura počam od 20.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 14,75 eura počam od 23.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 505,41 eura počam od 10.10.2019. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, tužitelj se odbija.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari.“.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-71/2023-31 od 11. lipnja 2025. riješeno je:

„I. Ispravlja se ovosudna presuda poslovnog broja Pr-71/2023-25 od 9. prosinca 2024. na način da se ispravlja u stavku II. izreke presude pogrešno naveden iznos izgubljene zarade za srpanj 2018. tako da u 9. retku umjesto: "- za 07 mjesec 2018.g. na iznos od 25,76 eura počam od 15.8.2018. pa do isplate", ispravno treba stajati: " - za 07 mjesec 2018.g. na iznos od 12,88 eura počam od 15.8.2018. pa do isplate".

II. U ostalom dijelu izreka presude ostaje neizmijenjena.“.

1.2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-71/2023-31 od 11. lipnja 2025. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 4.584,77 eura do iznosa od 5.290,17 eura (za iznos od 705,40 eura); za naknadu štete zbog izgubljene zarade preko iznosa od 209,99 eura do iznosa od 251,98 eura (za iznos od 41,99 eura); za naknadu štete na ime troškova liječenja preko iznosa od 1.386,49 eura do iznosa od 1.663,78 eura (za iznos od 277,29 eura) te za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.582,59 eura sve s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se kao neosnovna žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-71/2023-31 od 11. lipnja 2025. u stavcima I., II. i III. izreke i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr - 71/2023-25 od 9. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr- 71/2023-31 od 11. lipnja 2025. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete preko iznosa od 3.526,78 eura do iznosa od 4.584,77 eura (za iznos od 1.057,99 eura) s pripadajućom zateznom kamatom; za naknadu štete zbog izgubljene zarade preko iznosa od 161,50 eura do iznosa od 209,99 eura (za iznos od 48,49 eura) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6,44 eura od 15. siječnja 2018., 16,53 eura od 15. veljače 2018., 7,60 eura od 15. srpnja 2018., 3,86 eura od 15. kolovoza 2018., 1,48 eura od 15. rujna 2018., 12,53 eura od 15. listopada 2018. do isplate; za naknadu troškova liječenja preko iznosa od 1.074,23 eura do iznosa od 1.386,49 eura (za iznos od 322,26 eura) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 151,62 eura od 12. lipnja 2018., 3,98 eura od 29. kolovoza 2018., 3,98 eura od 26. rujna 2018., 6,63 eura od 20. travnja 2018., 4,42 eura od 23. svibnja 2018., 151,62 eura od 10. listopada 2019. do isplate i u dijelu stavka V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.582,59 eura s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 1.057,99 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2020. do isplate; 48,49 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6,44 eura od 15. siječnja 2018., 16,53 eura od 15. veljače 2018., 7,60 eura od 15. srpnja 2018., 3,86 eura od 15. kolovoza 2018., 1,48 eura od 15. rujna 2018., 12,53 eura od 15. listopada 2018. do isplate; 322,26 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 151,62 eura od 12. lipnja 2018., 3,98 eura od 29. kolovoza 2018., 3,98 eura od 26. rujna 2018., 6,63 eura od 20. travnja 2018., 4,42 eura od 23. svibnja 2018., 151,62 eura od 10. listopada 2019. do isplate te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.582,59 eura sa zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.“.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-5551/2025-2 od 8. siječnja 2026. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Je li poslodavac odgovoran za štetu zbog ozljede na radu koju je radnik pretrpio postupajući prilikom izvođenja radne operacije samoinicijativno i protivno nalogu i uputama poslodavca te protivno upozorenjima na nepravilan rad?“.

3. Tuženik je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II. -V. izreke. Tuženik zahtijeva naknadu troška revizijskog dijela postupka.

3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

4. Revizija je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojega je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio uslijed ozljede na radu od 20. prosinca 2017.

6.1. Suština spornog odnosa među strankama u revizijskom dijelu postupka ogleda se u pitanju odgovornosti za predmetni štetni događaj, a radi čega je tuženiku i dopušteno podnošenje revizije.

7. U odnosu na pravno pitanje radi kojega je tuženiku dopušteno podnošenje revizije mjerodavni izvor prava su:

- odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14 i 154/14 - dalje: ZZR) koja glasi:

„Ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.“, te

- odredba čl. 25. st. 2. ZZR koja glasi:

„Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.“.

8. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da poslodavac odgovara za štetu koju radnik pretrpi na radu uslijed ozljede po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. st. 1. ZZR). Te se odgovornosti poslodavac može osloboditi uz slijedeće dvije pretpostavke. Prvo, da je proveo sve potrebne mjere zaštite na radu. I drugo, da unatoč provedenim mjerama zaštite na radu nije mogao utjecati na višu silu ili radnju radnika poduzetu namjerom ili krajnjom nepažnjom ili radnju treće osobe, a niti je mogao izbjeći njihove posljedice (čl. 25. st. 2. ZZR).

9. Slijedom navedenog, odgovor na predmetno pravno pitanje radi kojega je tuženiku dopušteno podnošenje revizije je slijedeći:

„Poslodavac ne odgovara (dijelom ili u potpunosti) za štetu koju radnik pretrpi uslijed ozljede na radu prouzročene izvođenjem radne operacije samoinicijativno i protivno nalogu i uputama poslodavca te protivno upozorenjima na nepravilan rad i to pod uvjetom da takvo postupanje radnika ima značaj namjere ili krajnje nepažnje (što ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja), pod uvjetom da je poslodavac proveo potrebne mjere zaštite na radu, te pod uvjetom da na takvo izvođenje radne operacije poslodavac nije mogao utjecati, a niti je te posljedice takvog izvođenja radne operacije mogao izbjeći.“.

10. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao poslodavac odgovoran za predmetnu štetu u dijelu od 80 % jer da tuženik nije poduzeo mjere predviđene odredbama ZZR kako bi osigurao obavljanje predmetnog radnog zadatka na siguran način (toč. 12. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude). No, koje je to određene mjere zaštite na radu tuženik propustio poduzeti drugostupanjski sud jasno ne navodi niti na njih na određen način ukazuje. Time je dakle u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Prvenstveno o samom eventualnom propustu tuženika da poduzme određene mjere zaštite na radu, a ukoliko takvog propusta ne bi bilo, potrebno je ocijeniti da li način obavljanja predmetnog radnog zadatka od strane tužitelja ima značaj namjere ili krajnje nepažnje, da li je na to tuženik mogao utjecati odnosno da li je tuženik mogao izbjeći posljedice takvog obavljanja predmetnog radnog zadatka.

13. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (stavak II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug