REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1621/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UC [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 2. UCČ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. GCČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. DC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. ZC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. HC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. SCČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 15. NC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 16. FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 17. TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 18. EC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 19. MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tužitelje zastupa Josip Perić, odvjetnik u OD Božić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa Ladislav Škrinjar, odvjetnik u OD Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Međimurje graditeljstvo d.o.o., Zagrebačka 42a, Čakovec, OIB: 15921860232, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1680/2024-3 od 1. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-10/2022-233 od 30. rujna 2024., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1680/2024-3 od 1. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-10/2022-233 od 30. rujna 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:
„1. Može li ponovna obavijest o istom materijalnom nedostatku osnažiti rok za ostvarivanje prava kupca sukladno članku 422. Zakona o obveznim odnosima?
2. Od kojeg trenutka se računaju prekluzivni rokovi iz članka 404. i 422. Zakona o obveznim odnosima kada je riječ o materijalnim nedostacima na stvari u suvlasništvu, a uzimajući u obzir odredbu članka 46. Zakona o vlasniš tvu i drugim stvarnim pravima?“.
2.2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Uz navedena pitanja, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP -a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava radi čega je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH „jer se tuženika pogrešnom primjenom prava dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja. Ujedno u drugostupanjskoj odluci nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke.“.
4. U odgovoru na prijedlog tužitelji osporavaju dopuštenost i osnovanost podnesenog prijedloga, te predlažu isti odbaciti, odnosno odbiti i dosuditi im troškove sastava odgovora na prijedlog.
5. Prijedlog je nedopušten.
6.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja, međutim u prijedlogu nije iznesen ni jedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.3. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to tuženik, u prijedlogu i ne tvrdi da o pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti ukazuje na takvu praksu tih sudova, niti tvrdi da pobijanja odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda RH ili ESLJP-a, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tim pitanjima, čime u zapravo samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
7. S obzirom na navedeno valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP -a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje i zaštitu od arbitrarnosti u suđenju.
9. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj paušalnim navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i obrazloženu sudsku odluku.
10. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
11. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. Konvencije te čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tuženika, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
12. Slijedom iznesenog tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a niti pravo na obrazloženu sudsku odluku.
13. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u točki I. izreke.
14. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tuženika je odbijen (točka II. izreke) jer je ta radnja bila nepotrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
