Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1053/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-3/2023-31 od 26. siječnja 2026., dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-3/2023-31 od 26. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke preko nespornog dijela od 2.505,20 eura do pobijanog dijela od 2.915,48 eura (za iznos od 410,28 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 26. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda Metkoviću poslovni broj Pn-3/2023- 31 od 26. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko iznosa od 2.915,48 eura do iznosa od 3.169,00 eura (za iznos od 253,52 eura) te isplatiti zateznu kamatu na iznos od 3.169,00 eura tekuću u razdoblju od 30. siječnja 2023. do 25. siječnja 2026. i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 253,52 eura, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.915,48 eura za razdoblje od 30. siječnja 2023. do 25. siječnja 2026. r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-3/2023-31 od 26. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, i rješava:

1. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.257,28 eura, kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.498,23 eura, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.169,00 eura u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.01.2023. godine pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a, a odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 231,00 eura, kao neosnovan.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda je pod točkom II. izreke utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev smanjen s iznosa od 20.000,00 eura na iznos od 3.400,00 eura, odnosno za iznos od 16.600,00 eura.

Pod točkom III. izreke rješenja je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.257,28 eura u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Protiv odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj bez navođenja zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu odluku o trošku na način da tužitelju dosudi cjelokupno zatraženi parnični trošak sa zakonskom zateznom ka matom od dana presuđenja pa do isplate, kao i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko nespornog iznosa od 2.535,20 eura do iznosa od 3.169,00 eura (za iznos od 633,80 eura) žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 .st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 353. t. 2. ZPP-a, predlažući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 633,80 eura, kao i u dijelu koji se odnosi na tijek zatezne kamate, a podredno u tom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu na ponovan postupak.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik osporava žalbene navode te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete zbog posječenih stabala mandarina od strane tuženika na zemljištu u vlasništvu tužitelja.

U odnosu na žalbu tuženika

9. Polazeći od utvrđenja:

- da tuženik ne osporava da je prilikom krčenja zemljišta posjekao stabla mandarina koja su se nalazila na zemljištu tužitelja, navodeći da je do toga došlo nenamjerno, zbog pogrešne predodžbe o međi,

- da je tuženik svojom radnjom prouzročio tužitelju štetu za koju su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu: štetna radnja, nastanak štete i uzročna veza između štetne radnje i nastale štete,

- da je vještak u svom nalazu i mišljenju iznio procjenu tj. iznos izgubljenih prihoda koji je prouzrokovan zbog uništenog voćnjaka i nemogućnošću prodaje plodova mandarina jer je potrebno zasaditi novi voćnjak, a do trenutka prve berbe plodova mandarina u novozasađenom voćnjaku mandarina izgubljeni prihodi iznose kako slijedi: 50 stabala mandarina × 12kg/kom/god × 5 godina = 3000 kg mandarina 3000 kg mandarina x 0,70€/kg prema TISUP-u za 1. klasu= 2.100,00€, 50 trogodišnjih sadnica x 14,00€/kom = 700,00€ (cijena u Rasadniku Prud Metković) Agrotehničke mjere za podizanje nasada od 50 sadnica mandarina = 600,00€ Izgubljena dobit tj. šteta u voćnjaku mandarina do prve berbe novozasađenog voćnjaka na k. č. [katastarska čestica] u K. O. [katastarska općina]-[adresa] dobivena izračunom po gore navedenim parametrima iznosi 3.400,00 eura, koji nalaz i mišljenje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio,

prvostupanjski sud je zaključio da izmakla korist predstavlja dobit, a ne bruto prihod, sud smatra da iznos izgubljene koristi valja umanjiti za nužne troškove ostvarenja tog prihoda, jer bi u protivnom tužitelju bila dosuđena veća naknada od one koja bi odgovarala stvarnoj šteti, protivno svrsi naknade štete iz članka 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO). Stoga sud prvog stupnja iznos izgubljene koristi od 2.100,00 eura umanjuje za 11%, kao srednju vrijednost procijenjenog raspona, te utvrđuje izgubljenu korist u iznosu od 1.869,00 eura. Ukupna šteta koju je tužitelj dokazao iznosi: 1.869,00 eura (izgubljena korist), 700,00 eura (sadnice) 600,00 EUR (agrotehničke mjere) ukupno 3.169,00 eura. Prema članku 1086. ZOO-a, obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete.

10. Osnovano tuženik osporava pravilnost utvrđenja da tužitelju pripada pravo na naknadu štete za 50 stabala.

11. Naime, sam tužitelj je u svom iskazu na ročištu održanom dana 15. prosinca 2025. iskazao da je na njegovoj zemlji „bilo zasađeno 46 stabala, bez onih koje je vodoprivreda izvadila, a izvadili su 5 komada“.

12. Dakle, u situaciji kada sam tužitelj tvrdi da je na njegovom zemljištu bilo zasađeno 46 stabala (ne računajući 5 stabala koja je posjekla Vodoprivreda), tuženik nije mogao posjeći 50 stabala, već najviše 46 stabala, tako da tužitelju pripada pravo na naknadu štete za posječenih 46 stabala (s obzirom da je nesporno da je tuženik posjekao sva stabla na zemljištu tužitelja), a ne 50 stabala za koliko je dosuđena naknada štete prvostupanjskom presudom.

13. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu štetu za izgubljenu zaradu za 46 stabla u iznosu od 1.932,00 eura (46 stabala x 12 kg/kom/god x 5 godina = 2.760 kg mandarina x 0,70 eura/kg = 1.932,00 eura), umanjeno za 11% troškova, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, što iznosi 1.719,48 eura; trošak 46 trogodišnjih sadnica x 14,00 eura = 644,00 eura; agrotehničke mjere za podizanje nasada od 46 sadnica 552,00 eura (12,00 eura po sadnici), što ukupno iznosi 2.915,48 eura pa je u toj visini valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za preostali dio od 253,52 eura odbiti tužbeni zahtjev.

14. Osnovano tuženik osporava i odluku o tijeku zateznih kamata jer tužitelju, u skladu s odredbama čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a, zatezne kamate pripadaju od dana presuđenja (tako i u presudi Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-875/2024 od 10. lipnja 2024. te presudi Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-454/2013 od 17. rujna 2014), zbog čega je valjalo i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u točki II.

2. izreke presude i odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata od 3. siječnja 2023. do 25. siječnja 2026., kao neosnovan.

15. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a je odlučeno kao točki I. izreke presude, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP -a kao u točki II. izreke ove presude.

16. Budući da je tužitelj osporavao prvostupanjsku presudu (samo) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 633,80 eura, a ovom odlukom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 253,52 eura, to je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 40% pa mu je u tom omjeru tužitelj dužan naknaditi trošak sastava žalbe koji ukupno iznosi 156,25 eura (žalba 125,00 eura + PDV 31,25 eura), a u omjeru od 40% iznosi 62,50 eura, kao i trošak sudske pristojbe u istom omjeru, a koju je tuženik platio u iznosu od 26,54 eura, tako da mu je tužitelj dužan naknaditi na ime pristojbe iznos od 10,62 eura (40% od 26,54 eura), odnosno ukupno 73,12 eura.

17. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U odnosu na žalbu tužitelja

18. Tužitelj u žalbi osporava odluku o troškovima postupka navodeći da je praktički cjelokupan trošak postupka nastao zbog odbijanja tuženika da tužitelju plati naknadu štete, zbog toga je tužitelj imao i troškove pristojbi, troškove vještačenja i troškove zastupanja. Također tužitelj navodi da do provođenja vještačenja nije mogao znati visinu štete, kao i da su sudovi prilikom svakog odlučivanja o troškovima postupka su dužni uzeti u obzir sve elemente koji su utjecali na okončanje ili odugovlačenje s postupkom i odluku o troškovima postupka donijeti na temelju njihove brižljive ocjene, a odluke o troškovima moraju biti razmjerne legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u čl. 154 .st. 2. ZPP-a.

19. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

20. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je tuženik 3. veljače 2023. (list 22-24 spisa) uputio dopis, po punomoćnicima Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnicima u Pločama, kojim je obavijestio tužitelja da je spreman obeštetiti ga na sljedeći način:

- urediti zemlju na način da bude podobna za sadnju mladih sadnica mandarina, sorte koju odredi tužitelj,

- zasaditi mandarine odmah, u nazočnost tužitelja i po njegovim naputcima,

- održavati sadnice mandarine do početka davanja plodova, te,

- za vrijeme od 5 godina, računajući od naredne godine od sadnje mandarina, nadoknađivati tužitelju novčano svotu u neto iznosu, koju je ostvarivao prodajom plodova ubranih na tim mandarinama roda 2022.

te je tuženik navode da je pripravan nastaviti razgovore i pregovore oko potpunog obeštećenja, te je pozvao tužitelj da se očituje o ponudi kao i da u slučaju neslaganja s tuženikovom ponudom, iznese i svoju ponudu, a kako bi se problem mirno riješio.

21. Prema tvrdnjama iz odgovora na tužbu, a koje tužitelj nije osporio, proizlazi da tužitelj na naprijed opisanu ponudu nije odgovorio te nije ni pokušao riješiti spor mirnim putem, dok je tuženik u odgovoru na tužbu jasno naveo da je spreman isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 2.500,00 eura te da predlaže odbiti tužbeni zahtjev iznad iznosa od 2.500,00 eura.

22. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik bio spreman platiti određeni iznos naknade štete prije podnošenja tužbe te u odgovoru na tužbu nije osporio utuženi iznos do visine od 2.500,00 eura (što je 415,48 eura manje nego što je dosuđeno tužitelju ovom odlukom, odnosno tužitelj je dobio 16,6% više od onoga što je tuženik priznao u odgovoru na tužbu) pa nije moguće prihvatiti tužiteljevu tvrdnju u žalbi „da je praktički cjelokupan trošak postupka nastao zbog odbijanja tuženika da tužitelju pla ti naknadu štete“.

23. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je tužitelj na ročištu održanom dana 15. prosinca 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava (list 95-99 spisa) djelomično povukao tužbu za iznos od 16.600,00 eura te je ostao kod zahtjeva za isplatu naknade štete u visini od 3.400,00 eura. Tuženik se takvom djelomičnom povlačenju tužbe usprotivio pa je prvostupanjski sud trebao presudom odbiti taj dio tužbenog zahtjeva (16.600,00 eura), što sud nije učinio, već je donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe protiv kojeg se tuženik nije žalio.

24. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud prvog stupnja se pozvao na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

25. Dakle, primjenom citirane odredbe jedna stranka nadoknađuje drugoj stranci cjelokupni iznos naknade troška te se ne utvrđuje omjer uspjeha stranaka u sporu, kao što je to pogrešno učinio prvostupanjski sud kada je izračunao da je uspjeh tužitelja 15,85%, a uspjeh tuženika 84,15%.

26. Odredbom čl. 154 st. 1. ZPP-a je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

26.1. Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27. U konkretnom slučaju konačno postavljeni tužbeni zahtjev je iznos od 3.400,00 eura, a tužitelju je nakon donošenja ove odluke dosuđeno 2.915,48 eura, tako da tužitelj u sporu u odnosu na konačno postavljeni zahtjev nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu (s osnovom je uspio 100% i s visinom 86%, što ukupno iznosi 93% /186%:2/) pa valja primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a kod donošenja odluke o trošku u korist tužitelja. Drugačija bi situacija bila da je prvostupanjski sud presudom odbio tužbeni zahtjev u visini od 16.600,00 eura jer bi tada tužiteljev uspjeh bio 58,5% (100%osnova, 17% visina, ukupno 58,5%, a tuženik uspjeh bi bio 41,5%, tako da bi tužiteljev konačni uspjeh bio 17%, ali sud prvog stupnja nije donio odbijajuću presudu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva, a odluku o djelomičnom povlačenju tužbe niti jedna stranka nije pobijala pa nema mjesta ovom potonjem načinu obračuna troška.

28. S obzirom na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe, zastupanja na šest ročišta (10.10.2023., 03.11.2023., 11.07.2024., 09.12.2024., 05.03.2025. i 15.12.2025.) te trošak sastava podneska od 4. veljače 2025., svaka radnja po 100 bodova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023 i 107/2025 – dalje: Tarifa), uvećano za PDV, što iznosi 250,00 eura po radnji, odnosno ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, kao i trošak očevida i vještačenja u iznosu od 1.500,00 eura te trošak sudske pristojbe u iznosu od 123,23 eura, što ukupno iznosi 4.123,23 eura.

29. No, tuženik ima pravo na naknadu troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, i to za razliku koja se sastoji u vrijednosti boda između visine troška pojedine radnje prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 3.400,00 eura (100 bodova po radnji) i visine boda za tužbeni zahtjev postavljen u tužbi u visini od 20.000,00 eura (250 bodova po radnji), odnosno trošak u iznosu od 300,00 eura po radnji poduzetoj do postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva, jer tuženik ima pravo na naknadu troška nastalog zbog djelomičnog povlačenja tužbe. U konkretnom slučaju je tuženiku taj trošak neosnovano nastao jer je tužitelj postavio znatno veći tužbeni zahtjev nego što mu je zaista dosuđen, zbog čega je tuženik morao svom punomoćniku plaćati po poduzetoj radnji znatno veći iznos (po 625,00 eura s uključenim PDV-om), nego što bi plaćao da je tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosu manjem od 13.272,00 eura (250,00 eura po pojedinog radnji s uključenim PDV-om), a radi se o trošku sastava odgovora na tužbu te zastupanja na šest ročišta (10.10.2023., 03.11.2023., 11.07.2024., 09.12.2024., 05.03.2025. i 15.12. 2025.) u iznosu od po 375,00 eura po svakoj radnji, odnosno 2.625,00 eura.

30. Nakon prebijanja naprijed navedenih iznosa, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.498,23 eura.

31. S obzirom da je tužitelj uspio u žalbenom postupku, tuženik mu je dužan naknaditi trošak sastava žalbe u visini 50 bodova (Tbr. 10. t. 4. Tarife), odnosno 100,00 eura + PDV od 25,00 eura, što ukupno iznosi 125,00 eura, dok u odnosu na pristojbu za žalbu tužitelj nije postavio određen zahtjev niti je dostavio dokaz da je tu pristojbu platio, tako da je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac