Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1157/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], R [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku u Poreču, protiv 1. tuženice JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi zaštite od uznemiravanja i isplate , odlučujući o žalbama tužitelja te 1. tuženice JL i 2. tuženika TL protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P- 520/2024-19 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-520/2024-19 od 22. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te pod točkom IV. izreke (pogrešno napisano točka II. izreke) kojom je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura, u roku 15 dana, sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate.

II. Odbija se žalba 1. tuženice JL i 2. tuženika TL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-520/2024-19 od 22. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev 1. tuženice JL i 2. tuženika TL za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženicima da prestanu uznemiravati tužitelja u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], u naravi prema podacima zemljišne knjige kuća, dvorište i pašnjak, površine 1.795 m[2] , 1. Suvlasnički dio: 107/158 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, ukupne površine 106,5 m[2] , u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SA", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 1250,50 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označeno s "D1", na način da svoj posebni dio na istoj nekretnini 2. Suvlasnički dio: 51/158 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, površine 51,00 m[2] , u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SB", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 430 m[2] , u Planu posebnih dijelova zgrade označeno sa "D2", prestanu koristiti na način da lože vatru u dvorištu istog stvarajući neugodne mirise (paljenjem plastike, guma i smeća ) po danu i noći.

Pod točkom II. izreke je zabranjeno tuženicima da u buduće uznemiravaju tužitelja u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], u naravi prema podacima zemljišne knjige kuća, dvorište i pašnjak, površine 1.795 m[2] , 1. Suvlasnički dio: 107/158 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 1) s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, ukupne površine 106,5 m[2] , u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SA", čije se 7 vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 1250,50 m[2] , u Planu posebnih dijelova zgrade označeno sa "D1", na isti ili sličan način.

U točki III. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi: "I. Nalaže se tuženicima da solidarno plate tužitelju iznos od 3.483,90 EURA sa zakonskom zateznom po stopi određenoj sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22) uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, koja teče od 16. travnja 2024. godine pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da prestanu uznemiravati tužitelja u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], u naravi prema podacima zemljišne knjige kuća, dvorište i pašnjak, površine 1.795 m2, 1. Suvlasnički dio: 107/158 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, ukupne površine 106,5 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SA", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 1250,50 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označeno sa "D1", na način da svoj posebni dio na istoj nekretnini 2. Suvlasnički dio: 51/158 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, površine 51,00 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SB", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 430 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označeno sa "D2", prestanu koristiti na način da odlažu bilo koji otpad po dvorištu posebnog dijela (npr. auto olupine, stare bicikle, građevinski otpad i slično), obavljaju djelatnosti koje proizvode buku, neugodne mirise ili proizvode druge nepovoljne emisije ( glasno slušanje glazbe, vika, upotreba strojeva koji stvaraju buku; agregat, miješalica za beton, upotreba reflektora na način da su isti usmjerenim prema vratima i prozorima ostalih posebnih dijelova, i sl ) po danu i noći, da izvode bilo kakve radove ili aktivnosti ( građevinske radove, popravci automobila i sl. ), po noći od 22,00 do 07,00 sati, radnim danom od 14,00 do 17,00 sati, vikendom i praznicima.

III. Zabranjuje se tuženicama da u buduće uznemiravaju tužitelja u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], u naravi prema podacima zemljišne knjige kuća, dvorište i pašnjak, površine 1.795 m2, 1. Suvlasnički dio: 107/158 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, STANA koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, ukupne površine 106,5 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SA", čije se 7 vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt, površine 1250,50 m2, u Planu posebnih dijelova zgrade označeno sa "D1", na isti ili sličan način.

IV. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom po stopi određenoj sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22 ) uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, u roku od 15 dana." Pod točkom II. (pravilno: IV.) izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.

2. Protiv navedene presude pod točkom III. u kojoj je odbijen dio tužbenog zahtjeva te pod točkom IV. (pogrešno napisano II.) izreke u kojoj je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlažu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I. i II. izreke žale se 1. tuženica JL i 2. tuženik TL zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a pa predlažu preinačiti presudu u pobijanom dijelu te odbiti tužbeni zahtjev ili u istom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba 1. tuženice JL i 2. tuženika TL je neosnovana.

U odnosu na žalbu tužitelja:

7. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.

8. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja dao jasne i valjano obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima te je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 159. st. 1. i čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) kada je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke te odbio tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud utvrdio sljedeće:

- da je među strankama nesporno da su tužitelj i tuženici suvlasnici nekretnine oznake k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i pašnjak sa 1795 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- na suvlasničkom dijelu 107/158 etažno vlasništvo (E-1) s kojim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, stana koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, ukupne površine 106,5 m[2] , u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SA", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt površine 1250,50 m[2] u Planu posebnih dijelova zgrade označen sa "D1"- tužitelj u ¾ dijela i RLŠ u ¼ dijela

- na suvlasničkom dijelu 51/158 etažno vlasništvo (E-2) s kojim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, stana koji je smješten u dijelu prizemlja i dijelu prvog kata zgrade, ukupne površine 51 m[2] , u Planu posebnih dijelova zgrade označenog sa "SB", čije se vlasništvo proteže i na sporedni dio, zemljište, kućni vrt površine 430 m[2] u Planu posebnih dijelova zgrade označen sa "D2" prvo tužena u ½ dijela i drugo tuženik u ½ dijela,

- da je nesporno da su tuženici izvodili određene građevinske radove na svom posebnom dijelu i to od kad su ga kupili 2020. pa do useljenja 2024. za koje vrijeme nisu imali struju već su koristili agregat, a struju su dobili pred Božić 2024.,

- da je Međuvlasnički ugovor o uzajamnim odnosima u svezi upravljanja i korištenja nekretnine od 25. kolovoza 2022. (dalje: Međuvlasnički ugovor) potpisao samo tužitelj čiji postotak suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu iznosi 50,79%.

10. Odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – u nastavku ZVDSP) je propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Stavak 3. propisuje da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

11. Polazeći od činjenice da je navedeni Međuvlasnički ugovor potpisao samo tužitelj, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da bi taj ugovor bio obvezujući u skladu s čl. 375. st. 3. ZVDSP-a, bilo bi potrebno da su ga potpisala barem dva suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine jer odredba naglašava da se mora raditi o suvlasnicima, a ne suvlasniku.

12. Iz sadržaja spisa je vidljivo da Međuvlasnički ugovor u čl. 17. st. 2. sadrži odredbu da je suvlasnik koji krši pravila kućnog reda iz čl. 16. tog ugovora, dužan platiti penal ostalim suvlasnicima u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna za svako prekršeno pravilo u roku od 30 (trideset) dana od dana pisane obavijesti drugih suvlasnika upućene suvlasniku koji prekrši pravilo kućnog reda da su utvrdili kršenje kužnog reda i da prestane sa takvim kršenjem.

13. S obzirom da je ugovor, po svojoj definiciji, pravni posao zaključen suglasnim očitovanjem volja dviju ili više osoba usmjerenim na proizvođenje pravom dopuštenih pravnih učinaka koji se sastoje u postanku, prestanku ili promjeni pravnih odnosa, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predmetni Međuvlasnički ugovor, kojeg je potpisao samo tužitelj, ne obvezuje tuženike te je tužbeni zahtjev za isplatu utuženog novčanog iznosa od 3.483,90 eura sud prvog stupnja pravilo odbio. Naime, da bi Međuvlasnički ugovor proizvodio pravne učinke, nužno je da ga potpišu barem dvije ugovorne strane čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

14. Stoga tužitelj pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima u kojima ističe da on ima suvlasnički dio od 50,79% jer pored suvlasničkog dijela većeg od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine je također potrebno da su Međuvlasnički ugovor potpisala barem dva suvlasnika, a što u ovoj pravnoj stvari nije slučaj.

15. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je odredbom čl. 100. st. 3. ZVDSP-a propisano da je susjedska prava dopušteno izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti, a da korištenje bučnog građevinskog agregata punih pet godina i to neposredno ispod prozora susjeda zasigurno predstavlja znatno uznemiravanje susjeda.

16. U skladu s odredbom čl. 110. st. 1. ZVDSP-a, nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).

17. Sud prvog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da buka koja je dolazila s nekretnine tuženika zbog izvođenja građevinskih radova, rada agregata, stvara prekomjernu buku. To iz razloga što nije utvrđena količina i prekomjernost te buke, a niti je tužitelj na tu okolnost predložio vještačenje, jednako kao i u odnosu na buku od glasnog slušanja glazbe i vike.

18. Naime, buka od agregata, glasnog slušanja muzike i vike sasvim sigurno nije ugodna za neposredne susjede, no unatoč razumijevanju ovog drugostupanjskog suda za neugodnosti koje tužitelj trpi zbog takvog ponašanja 1. i 2. tuženika, da bi bilo moguće pružiti sudsku zaštitu potrebno je da buka bude prekomjerna, a tu okolnost tužitelj nije dokazao.

19. Nadalje, tužitelj se u žalbi poziva na odredbu čl. 31. al. 1. ZVDSP -a kojom je propisano da se vlasnik, a ni itko drugi, ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta.

20. U konkretnom slučaju 1. i 2. tuženici se svojim pravom suvlasništva ne koriste s jedinim ciljem da štete tužitelju, već u korištenju svog suvlasničkog dijela ne postupaju na dovoljno pristojan i obazriv način, a kako na suvlasnički dio tužitelja ne bi dopirala neugodna buka od slušanja glazbe ili vike ukućana 1. i 2. tuženika ili njihovih gostiju, već takva buka može imati obilježja remećenja javnog reda i mira.

21. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost prvostupanjske presude pod točkama I. i II. izreke, iz naprijed obrazloženih razloga, žalba tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari je neosnovana.

22. U pogledu odluke o troškovima postupka valja reći da tužitelj nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP -a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

23. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

U odnosu na žalbu 1. tuženice JL i 2. tuženika TL:

24. 1. tuženica JL i 2. tuženik TL u bitnome navode da je prvostupanjski sud odbio provesti ključne dokaze kojima bi pravilno i zakonito utvrdio činjenično stanje koje ne bi zasigurno imalo odlučan i drugačiji utjecaj na ishod ovog postupka, ali ne navode koje je to dokaze sud odbio provesti kao ni tko je te dokaze predložio niti na koju okolnost.

25. Iz sadržaja spisa je vidljivo da su tuženici u odgovoru na tužbu predložili saslušanje stranaka, a na ročištu održanom dana 28. studenoga 2024. su predložili saslušanje svjedoka JLŠ, ČL, ĆL, ŠL i ŽL (koje je sud prvog stupnja saslušao na ročištu održanom dana 28. svibnja 2025., list 57-60 spisa) te svjedoka ĐL, od čijeg saslušanja su tuženici odustali na ročištu održanom dana 20. studenoga 2025. (list 71 spisa) pa je potpuno nejasno koje je to „ključne dokaze“ prvostupanjski sud odbio provesti.

26. Nadalje, žalitelji citiraju točku 19. obrazloženja u kojoj je navedeno: „Tuženici su sami priznali da su u svome dvorištu ložili vatru kojom su palili smeće i to vreće od cementa. Isto tako su izjavili da u cijelu svoje nekretnine imaju vanjski roštilj kojeg često koriste, a koji roštilj ima dimnjak i za vrijeme loženja izlazi dim. Osim toga, na fotografiji na strani 25 vidljiva je rupa u kojoj se nalazi hrpa razno raznog otpada poput kartona, plastike, najlona.“, osporavajući da i iz jednog provedenog dokaza proizlazi da bi tuženici palili plastiku i gume te da postojanje rupe na fotografiji na strani 25 ne znači da je ikakav otpad paljen ili da je na drugi način koristio tužitelju.

27. Svjedok ZL (list 56-57 spisa) je iskazao da je znao primijetiti da se iz smjera 1. i 2. tuženika dimilo i palilo te je jako smrdjelo pa je morao zatvoriti prozore, a čini mu se da se palila guma; da je svjedok ĆL (list 60 spisa) iskazao da se kod 1. i 2. tuženika „znalo zapaliti smeće koji puta, što nisam činio ja već netko drugi, ali nikada nije bila velika vatra“, dok je svjedok ŽL (list 61 spisa) iskazao da se kod 1. i 2. tuženika „znala zapaliti i vatra, odnosno palile su se vreće od cementa da ih ne nosi vjetar“. Da su 1. i 2. tuženici palili smeće u svojem dvorištu iskazala je i svjedok VL (list 55-56 spisa), pa imajući u vidu sve provedene dokaze (uključujući fotografije velikog plamena vatre u dvorištu 1. i 2. tuženika na listu 21 i 25 spisa), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su 1. i 2. tuženici u svom dvorištu palili smeće, plastiku i gume te je u tom dijelu pravilno prihvatio tužbeni zahtjev.

28. Nadalje, žalitelji navode da su prilikom paljenja vreća od cementa vodili računa o količini dima, namjeru paljenja su uredno prijavljivali nadležnim vatrogasnim tijelima te su uvijek dobili potrebne dozvole.

29. No, ovdje treba reći da takve tvrdnje 1. i 2. tuženici nisu isticali tijekom prvostupanjskog postupka niti su za iste dostavili bilo kakve dokaze.

30. S obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, u pogledu prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je odbiti žalbu 1. tuženice JL i 2. tuženika TL kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkama I. i II. izreke.

31. U odnosu na odluku o troškovima postupka 1. tuženica JL i 2. tuženik TL nisu iznijeli niti jedan konkretan žalbeni navod (jednako kao ni tužitelj), a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

32. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

33. Budući da ni tužitelj niti 1. tuženica JL i 2. tuženik TL nisu uspjeli u žalbenom postupku, to je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac