REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3796/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia banka d.d., OIB 32247795989, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Cetinja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Petric i Anita Piližota Petric, sa sjedištem u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-116/2025-2 od 1. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12478/2019-153 od 23. listopada 2024., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-116/2025-2 od 1. travnja 2025., u dijelu kojim je djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 12478/2019-153 od 23. listopada 2024., zbog pravnih pitanja:

"Je li tužitelj, koji tijekom parnice radi naplate svoje novčane tražbine istu ustupi trećoj osobi, i dalje ovlašten tužbenim zahtjevom zahtijevati da se tuženiku naloži spornu tražbinu isplatiti tužitelju, odnosno je li tužitelj i dalje ovlašten voditi pa rnicu za svoj račun;

Ukoliko je cesijom ugovoreno da tužitelj i nakon cesije nastavi voditi parnicu u svoje ime, a za račun treće osobe (cesionara), znači li to da je tužitelj (cedent) trebao preinačiti postojeći tužbeni zahtjev na način da predlaže donijeti presudu kojom se tuženiku (dužniku) nalaže isplatiti spornu tražbinu trećoj osobi (cesionaru)?".

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-116/2025-2 od 1. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12478/2019-153 od 23. listopada 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i mirno uživanje imovine zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH).

1.1. U odnosu na naznačena pitanja tuženik kao razlog važnosti navodi odstupanje pobijane presude od pravnih shvaćanja revizijskog suda ukazujući na odluke broj Rev- 111/2021-2 od 18. srpnja 2023., Rev-315/2021-2 od 31. ožujka 2021., Rev-2872/2019- 3 od 3. veljače 2021., Revd-3456/2021-2 od 16. studenoga 2022., Revt-113/2013-2 od 2. prosinca 2014., Revt-370/2013-2 od 21. svibnja 2014., Rev-x-334/2010-2 od 3. listopada 2012., Rev-x-560/2018-2 od 6. listopada 2020., Rev-760/2004-2 od 16. siječnja 2008., Rev-3091/2015-2 od 12. ožujka 2019., Rev-x-557/2014-2 od 16. rujna 2014. i dr.

2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

"1) U situaciji kada tužitelj tijekom parnice koju vodi radi naplate svoje novčane tražbine ustupi trećoj osobi cijelu svoju tražbinu, čiju imovinu predstavlja ustupljena tražbina odnosno mogu li postojati dva vjerovnika iste tražbine, ili je isključivi vjerovnik te tražbine novi vjerovnik (cesionar);

2) Je li tužitelj, koji tijekom parnice radi naplate svoje novčane tražbine istu ustupi trećoj osobi, i dalje ovlašten tužbenim zahtjevom zahtijevati da se tuženiku naloži spornu tražbinu isplatiti tužitelju, odnosno je li tužitelj i dalje ovlašten voditi parnicu za svoj račun;

3) Ukoliko je cesijom ugovoreno da tužitelj i nakon cesije nastavi voditi parnicu u svoje ime, a za račun treće osobe (cesionara), znači li to da je tužitelj (cedent) trebao preinačiti postojeći tužbeni zahtjev na način da predlaže donijeti presudu kojom se tuženiku (dužniku) nalaže isplatiti spornu tražbinu trećoj osobi (cesionaru);

4) Kada je pravnim poslom ugovorena obveza dužnika da vjerovniku kao sredstvo osiguranja naplate njegovih potraživanja po sklopljenom pravnom poslu izda vjerovniku bjanko mjenice i mjeničnu izjavu, ima li mjenična izjava o načinu popunjavanja bjanko mjenice istu pravnu snagu i značaj kao i mjenični sporazum između remitenta i mjeničnog dužnika o načinu popunjavanja bjanko mjenice ili način popunjavanja mjenice nužno treba biti uređen dvostranim pravnim poslom (mjeničnim sporazumom);

5) U slučaju da stranke niti osnovnim pravnim poslom za koji je bjanko mjenica izdana, niti mjeničnim sporazumom, a niti mjeničnom izjavom (očitovanjem), nisu uredile način ispunjavanja bjanko mjenice, je li mjenični vjerovnik postupio protivno osnovnom pravnom poslu odnosno protuugovorno, ako je predmetnu bjanko mjenicu ispunio ne samo za potraživanje po ugovoru (pravnom poslu) po kojemu je bjanko mjenica izdana kao sredstvo osiguranja plaćanja, nego i za druga potraživanja prema istom dužniku na koja se predmetna mjenica ne odnosi;

6) Je li prezentacija mjenice odnosno njezino podnošenje na isplatu preduvjet za ostvarivanje regresnog prava mjeničnog vjerovnika prema regresnim dužnicima;

7) Kada niti osnovnim pravnim poslom za koji je mjenica izdana, a niti mjeničnim sporazumom odnosno mjeničnom izjavom, nije bila predviđeno da se bjanko mjenica predana vjerovniku naknadno dopunjava nekom mjeničnom klauzulom, niti je ikome dano ovlaštenje da mjenicu naknadno dopuni nekom mjeničnom klauzulom, predstavlja li naknadno unošenje neke mjenične klauzule u bjanko mjenicu neovlašteno i protuugovorno ispunjenje mjenice i kakvu posljedicu ima takvo neovlašteno i protuugovorno dopunjavanje teksta mjenice;

8) Ako je u bjanko mjenicu naknadno, tj. nakon što su je potpisali izdatnik mjenice i mjenični jamac, unesena mjenična klauzula „bez protesta“, ravnaju li se prava i obveze iz sporne mjenice između remitenta, trasata i avaliste prema preinačenom tekstu bjanko mjenice koja sadrži naknadno dodanu klauzulu „bez protesta“, ili pak prema prvotnom tekstu mjenice koji nije sadržavao navedenu klauzulu;

9) Je li mjenični vjerovnik izgubio pravo regresa ako mjenicu nije protestirao a trebao ju je protestirati?".

3. Tužitelj nije odgovorio na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su drugo i treće naznačena pravna pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da pobijana odluka drugostupanjskog suda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda poslovni broj Rev-315/2021 od 31. ožujka 2021., Rev-268/2023 od 4. travnja 2023., Rev- 111/2021-2 od 18. srpnja 2023. i dr.

4.1. Tako je u predmetu broj Rev-111/2021-2 od 18. srpnja 2023. povodom dopuštene revizije u predmetu ovo suda poslovni broj Revd-1037/20-2 od 21. srpnja 2020. izraženo pravno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalno pravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe. Tužitelj, koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi zadržava materijalno pravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine i procesno pravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime, a u korist primatelja tražbine, ako to proizlazi iz pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe.

4.2. Ovim je pravnim shvaćanjem odgovoreno na pitanja:

"Ima li tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi, materijalnopravno i postupovnopravno ovlaštenje preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni toj trećoj osobi, primatelju tražbine?" te "Zadržava li tužitelj, koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi, materijalnopravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine, i procesnopravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime, a u korist primatelja tražbine?", a pobijana odluka odstupa od citiranog pravnog shvaćanja.

5. Slijedom iznesenog ostvarene su pretpostavke za dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe članka 389.b stavak 3. u vezi s člankom 385.a stavak 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

6. U odnosu na ostala naznačena pitanja, kao i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil