REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-747/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije [adresa]), zastupane po punomoćniku Anti Župiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri, d.o.o. Zagreb, protiv tuženice OTP banka d.d., OIB:52508873833, Split, Ruđera Boškovića 16, zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate parničnog troška, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž -562/2025-2 od 23. svibnja 2025., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. veljače 2025. poslovni broj P-3255/2015-33 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.
2. Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba tuženice te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.055,10 Eur-a zajedno sa zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci, dok je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 4.055,10 Eur-a odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 180,53 Eur-a (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe preko iznosa od 180,53 Eur-a, odbijen kao neosnovan. (točka III. izreke).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-5013/2025-2 od 28. siječnja 2026. dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja radi shvaćanja ovoga suda u odluci broj Rev-404/2021 od 29. kolovoza 2023. koje je suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci, a u odnosu na pravno pitanje:
„Snosi li svaka parnična stranka svoje troškove postupka, pozivom na odredbu čl. 159. st. 1. ZPP-a u slučaju kada je tužitelj povukao tužbu jer su stranke tijekom spora sklopile Sporazum u kojem su izvan suda na miran način, dogovorno uredile međusobne odnose zbog čijeg rješenja je podignuta tužba, a u samom Sporazumu se ne navodi ništa o tome tko je dužan snositi te parnične troškove?“.
4. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku na način da odbije žalbu tuženice te ga obveže na naknadu troškova revizijskog postupka u iznosu od 4.649,24 Eur-a.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora revizijskog postupka je zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka nakon povlačenja tužbe tužiteljice kojom se tužbenim zahtjevom tražilo utvrđenje da nije zakonit jednostran otkaz ugovora o kreditu od strane tuženice, a sve sukladno odredbi čl. 158. ZPP.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stanke u pogledu predmeta spora sklopile izvan sudski Sporazum o konverziji ugovora o kreditu 10. ožujka 2016. (u daljnjem tekstu: Sporazum) kojim je između ostalih stvari regulirano i pitanje parničnih troškova te da je tužiteljica ispunila svoje obveze iz tog Sporazuma, pa je zahtjev tuženice za naknadu troškova odbio kao neosnovan.
10. Drugostupanjski je sud, prihvatio žalbu tuženice te preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je prihvatio zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, ocijenivši da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je stoga pogrešno primijenio materijalno pravo.
10.1. Taj sud, polazeći od predmeta spora (otkaza ugovora o kreditu odnosno nevaljanost otkaza ugovora o kreditu) koji je uzrokovao sporan trošak, utvrđuje da je predmet Sporazuma bila konverzija kredita u Chf u kredit u Eur i to na temelju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju te da je u istom regulirano kako je tražbina Banke temeljem ugovora o kreditu dospjela u cijelosti na naplatu otkazom ugovora o kreditu. Slijedom navedenog zaključuje da su se stranke sporazumjele i usuglasile da je otkaz ugovora o kreditu bio pravilan i zakonit, pa tužiteljica više nije imala pravnog interesa za vođenje spora te je iz tog razloga povukla tužbu, ali ne iz razloga što je tuženica udovoljila njezinu zahtjevu kojim je tražila da se utvrdi da otkaz ugovora o kreditu nije zakonit.
10.2. Nadalje taj sud utvrđuje da iz izvatka iz poslovnih knjiga tuženice od 31. listopada 2013. i dopisa od 7. studenog 2013. (stranica 80. i 81. spisa) nedvojbeno proizlazi kako je dospio nenaplaćeni dug po kreditu na dan 31. listopada 2013. u iznosu od 51.176,30 Chf, trošak opomena u iznosu od 650,00 kn i trošak sudskih pristojbi u iznosu od 4.246,23 kn. Stoga, imajući u vidu kako je u Sporazumu izričito navedeno da je nakon izvršene konverzije dospjela nenaplaćena tražbina Banke iz ugovora o kreditu, a nakon izvršene konverzije u iznosu od 5.293,85 Eur-a te troškovi nastali zbog neuredne otplate kredita u iznosu od 4.246,23 kn, zaključuje kako predmet Sporazuma nije bio parnični trošak ovoga postupka, a kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, jer se trošak odnosi na plaćene sudske pristojbe.
10.3. Slijedom svega navedenog, a polazeći od toga da je tužiteljica povukla tužbu na utvrđenje da je otkaz ugovora o kreditu nezakonit, a Sporazumom je utvrđeno da je taj otkaz pravilan i zakonit, ocjenjuje da je tužiteljica u smislu odredbi čl. 158. st. 1. ZPP dužna naknadi parnični trošak tuženici, a koju visinu je odredio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).
11. Ocjenjujući reviziju tužiteljice, ovaj sud je na temelju činjeničnih utvrđenja, razmatrao odredbe članka 158. stavak 1. i stavak 2. ZPP i odredbu čl. 159. stavak 1. ZPP te shvaćanje ovog suda u rješenju poslovni broj Rev 404/2021 od 29. kolovoza 2023.
12. Odredbom članka 158. ZPP je propisano da ako tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (stavak 1) te iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (stavak 2.).
12.1. Odredbom članka 159. stavak 1. ZPP je propisano da svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno.
13. U rješenju ovoga suda poslovni broj Rev 404/2021 od 29. kolovoza 2023. u odgovoru na pitanje ("Tko je dužan snositi troškove parničnog postupka nastalih do trenutka sklapanja Dodatka kojim je provedena konverzija kredita, a koji parnični postupak je uslijed sklapanja Dodatka, bez da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, okončan povlačenjem tužbe?), zauzeto je shvaćanje koje glasi:
"... činjenici što su stranke parničnog postupka sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu i njime sporazumno uredile (ugovorile) glavnicu duga nije opravdano dati značaj udovoljenja tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, a samo u svezi sa time niti značaj osnove potraživanja tužitelja naknade troškova parničnog postupka u skladu s odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a - ali to samo za sebe ne sprečava niti ograničava tužitelja da analognom primjenom te odredbe i zavisno od okolnosti svakog pojedinog slučaja ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška (kumulativno potrebno):
- ako bi to odgovaralo njegovom legitimnom očekivanju zbog kojeg je parnicu pokrenuo,
- ako se time postiže i pravična ravnoteža između interesa tužitelja da mu se legitimnim prizna to što je pokrenuo sudski postupak i vodio ga do sklapanja dodatka ugovoru, sve uz opravdano, razumno očekivanje da će u pokrenutom postupku uspjeti
- te interesa tuženice da ne snosi parnični trošak iako je za trajanja postupka u cijelosti osporavala osnovu i visinu zahtjeva tužitelja, pa i u dijelu za kojeg je u konačnom sklopila dodatak ugovoru o kreditu,
- ako je dodatkom ugovora o kreditu u konačnom i u suštini u dijelu udovoljeno očekivanjima (makar ne formalnopravno i tužbenim zahtjevima tužitelja) zbog kojih je tužitelj postupak vodio.''.
14. Slijedom svega navedenog, u ovoj pravnoj situaciji, u kojoj su parnični troškovi nastali povodom tužbe u kojoj se tužbenim zahtjevom tražilo utvrđenje da nije zakonit jednostran otkaz ugovora o kreditu od strane tuženice, te u činjeničnim okolnostima ovoga slučaja, u kojem su se stranke predmetnim Sporazumom kasnije usuglasile da je otkaz ugovora o kreditu bio pravilan i zakonit, pa tužiteljica više nije imala pravni interes za vođenjem spora te je stoga povukla tužbu, a ne iz razloga što je tuženica udovoljila njezinom zahtjevu, a Sporazumom nije bilo uređeno pitanje parničnih troškova ovog postupka, ocjena je ovog suda da se ne može primijeniti odredba čl. 159. st. 1. ZPP (čija primjena se kroz postavljeno pitanje u reviziji problematizira), odnosno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a što ujedno predstavlja i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.
14.1.U navedenim se okolnostima ne može niti primijeniti shvaćanje iz odluke ovog suda poslovni broj Rev 404/2021 od 29. kolovoza 2023. koje se u bitnom svodi na to da tužitelju treba dosuditi prouzrokovani parnični trošak kada je tužba tužitelja imala jasan sadržaj i nije bila nerazumna, odnosno kada se ne može smatrati da je očekivanje tužitelja da će uspjeti u parnici bilo neopravdano, jer u ovom postupku to nije bilo tako.
15. Stoga u ovoj pravnoj situaciji i činjeničnim okolnostima ovoga slučaja, sud potvrđuje shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci da je tužiteljica dužna tuženici naknaditi parnični trošak koji je nastao do povlačenja tužbe, u smislu odredbe čl. 158. st.1. ZPP.
16. Kako razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke na temelju čl. 391. st. 6. ZPP u vezi s odredbom članka 400. ZPP, odbijena je revizija tužiteljice kao neosnovana te odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
