REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1605/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Židanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o., Zagreb protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž - 1702/2025-2 od 2. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-1130/2023-22. od 28. veljače 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženici revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-1702/2025-2 od 2. prosinca 2025. u odnosu na pravna pitanja:

"1. Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15, dalje: ZIDZPK/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?

2. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane banke s osnove razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije u slučaju kada je na temelju ZIDZPK/15 zaključen Dodatak ugovora o kreditu kojim je glavnica?“

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-1702/2025-2 od 2. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P - 1130/2023-22. od 28. veljače 2025., zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na pravično suđenje.

2. U prijedlogu je navela pravna pitanja koja glase:

"1. Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15, dalje: ZIDZPK/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?

2. Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je osnovni ugovor o CHF kreditu konvertiran sukladno odredbama ZIDZPK/15, unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat tražene preplate po osnovi valutne klauzule (pre)plaćene temeljem odredbe o valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o CHF kreditu, a koju je sud utvrdio ništetnim? 3. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane banke s osnove možebitno ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi “IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ iz ZIDZPK/15 zaključili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?

4. Ima li potrošač valjanu pravnu osnovu da mu se dosudi isplata od strane banke s osnove razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije u slučaju kada je na temelju ZIDZPK/15 zaključen Dodatak ugovora o kreditu kojim je glavnica?

5. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u ugovora o kreditu iza koji je na temelju ZIDZPK/15 zaključen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove iznosa preplate priznatog tužitelju Dodatkom ugovora o kreditu te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?"

3.1. Tuženica smatra da su ta pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a razloge važnosti za naznačena pravna pitanja nalazi u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u oglednom postupku Gos-1/2019., u odluci Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022, Rev-1096/2022 od 8.11.2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev 637/2019-2 od 15. studenoga 2022., Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev 9/2025- 2 od 15. srpnja 2025., shvaćanju revizijskog suda donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zbog razlika u shvaćanjima pojedinih vijeća, broj Su-IV-33/2022-21.

3.2. Tuženica, nadalje smatra da pravno shvaćanje izraženo u presudi C-118/17, koje oba nižestupanjska suda tumače na način da „potrošač uvijek ima prvo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi bez obzira na zakonsku intervenciju u to njegovo pravo“, nije primjenjivo u odnosu na ovaj slučaj jer se ono odnosi na održanje ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona, dok je konkretan (ovaj) slučaj utemeljen na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

3.3. Uz to smatra da je pozivanje na praksu Suda EU u tumačenju Direktive 93/13 neodlučno jer Direktiva nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. o čemu je Europski sud zauzeo pravno shvaćanje u više svojih odluka, pa tako i u predmetu Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352, koje shvaćanje djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci (tako i Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).

4. U prijedlogu posebno navodi, da joj je odlukom drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno pravo na mirno uživanje u vlasništvu, a koje joj je zajamčeno čl. 48. Ustava i čl. 1. 5. 1. Konvencije, kao i ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava u aspektima prava na obrazloženu sudsku odluku i zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti), načela jednakosti oružja i prava na nepristran sud, sve u vezi s ustavnim jamstvom jednakosti pred zakonom zajamčenim člankom 14. stavkom 2. Ustava.

5. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženice.

6. Prijedlog je osnovan.

7. Nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj ima pravo na preplaćene tečajne razlike i preplaćene kamate u slučaju kada su tužitelj i tuženik sklopili aneks ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija iz valute CHF u valutu EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15, dok s druge strane, tuženica nema pravo potraživati razlike koje su nastale u razdoblju kada je tečaj CHF spram HRK bio niži od početno ugovorenog, odnosno u razdoblju kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.

8. U odnosu na naznačena pravna pitanja učinka konverzije praksa revizijskog suda bila je neujednačena (odluke broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev- 637/2019-2 od 15. studenoga 2022.), pa je tako neujednačena praksa najvišeg suda bila povod održavanju Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. i 20. prosinca 2022. koja je zakazana radi zauzimanja pravnog shvaćanja o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača. Na toj je odjelnoj sjednici o spornom pitanju većinom glasova zauzeto pravno shvaćanje što je javno publicirano priopćenjem od 21. prosinca 2022. objavljenim na službenoj web stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske čime je praksa o spornom pravnom pitanju ujednačena. Na tom većinski zauzetom pravnom shvaćanju utemeljena je presuda i rješenje ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. Sve tri spomenute odluke otpremljene su strankama u vremenu od listopada do prosinca 2024. godine.

9. U takvim je okolnostima presudom i rješenjem ovog suda broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., koja je također utemeljena na većinski zauzetom pravnom shvaćanju spomenute odjelne sjednice ujedno odstupljeno od pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022., te su dani razlozi za odstupanje što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje (tako i Ustavni sud RH u odlukama broj U-III-350/2007 od 9. ožujka 2011., U-III-5154/2012 od 9. siječnja 2014., U-III-1862/2013 od 18. ožujka 2015., U-I-6950/2021 od 12. travnja 2022.). Tako je ocijenjeno da je temeljni razlog (pored ostalih) za odstupanje od manjinskih pravnih shvaćanja, a u skladu s europskim pravnim standardima, činjenica da je pri ujednačavanju sudske prakse na najvišem sudu načelo jedinstva sudske prakse zapravo načelo tumačenja prava jer samo takvo tumačenje vodi prema ostvarenju ustavne uloge najvišeg suda. Pritom je također uzeto u obzir da je uvjet za osiguranje ujednačenosti sudske prakse od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske upravo u ujednačenosti odluka koje on sam donosi jer odlučivanje o pravnom pitanju povodom pravnog lijeka od strane najvišeg suda ne osigurava jedinstvenu primjenu prava ako vijeća tog suda donose suprotne ili drugačije odluke o istim pravnim pitanjima.

10. U odluci broj Rev-925/2023-2 ujedno je detaljno pojašnjeno zbog čega, u izravnoj primjeni odredbe članka 19. stavka 1. podstavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (SL EU, C 202/15 od 7. lipnja 2016.), a u skladu s pravnim shvaćanjima Suda Europske unije danim u presudi Hann-Invest od 11. srpnja 2024. (spojeni predmeti broj C-554/21, C- 622/21 i C-727/21 ECLI:EU:V2024:594), pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela, jest u granicama vrijednosnog okvira vladavine prava kao djelotvoran mehanizam ujednačavanja sudske prakse najvišeg suda, kao što je pojašnjeno i zašto u specifičnim također detaljno opisanim okolnostima konkretnog slučaja, spomenuta odjelna sjednica u svojoj biti ima funkciju zajedničkog proširenog sudskog vijeća. Pritom je posebno uzeto u obzir da je presuda u predmetu Hann-Invest donesena u vezi s drugostupanjskim postupkom, a da je u domaćem pravnom sustavu uloga drugostupanjskih sudova koja se, u bitnom, sastoji u kontroli zakonitosti prvostupanjskih odluka utoliko različita od uloge najvišeg suda jer se ona ogleda u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Pobijana je presuda utemeljena na pravnom shvaćanju da sklopljeni dodatak ugovoru kojim je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR nije od utjecaja na pravo tužitelja zahtijevati od tuženika stečeno bez osnove zbog promjene ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF i to zbog toga što izvršenom konverzijom nije postignuta svrha da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem korisnika kredita s valutnom klauzulom u EUR jer izvršenom konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Nastavno na naprijed izneseno, ujednačeno pravno shvaćanje o spornom pravnom pitanju na kojem su utemeljene odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., zatim Rev-834/2025, Rev-278/2025, Rev- 925/2023, Rev-9/2025., glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Prema tome, pobijana presuda nije u skladu s ujednačenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

13. U odnosu na pitanje vezano za istaknuti prigovor radi prebijanja, postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članak 387. ZPP -a, revizijski sud je ocijenio da se radi o pravnom pitanju koje nije važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da je riječ o pravnom pitanju koje polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu odlučili o (ne)postojanju tražbine tuženice iz osnove pretplate za vrijeme kada je tečaj chf bio niži od tečaja u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

14. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju članka 385.a stavak 1. podstavak 2. u vezi s člankom 389.b stavak 3. ZPP riješeno kao u izreci. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić