REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3327/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Valentina Gacik, odvjetnica u Požegi, protiv tužene ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Silvija Pejak Kolarić, odvjetnica u Valpovu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž - 3253/2024-3 od 26. veljače 2026. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-198/2024-44 od 28. listopada 2024., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužene za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-3253/2024-3 od 26. veljače 2026. postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li se poštenje posjeda može prosuđivati odvojeno za svaki pojedini objekt unutar iste cjeline, u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću? 2. Da li se poštenje posjeda može prosuđivati odvojeno za svaki pojedini objekt unutar iste cjeline, u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na realnom dijelu nekretnine u situaciji kada je posjednik bio pošten u pogledu dijela nekretnine na kojem je izgrađen dio kuće, dok je bio nepošten u pogledu preostalog dijela iste nekretnine (k.čestice) na kojem su izgrađeni gospodarski, pomoćni objekti?
3. Može li se posjednik smatrati poštenim (savjesnim) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine na kojem je izgradio pomoćne gospodarske objekte bez usmenog pristanka i odobrenja ranijeg vlasnika za tu konkretnu izgradnju/ dogradnju, nekoliko godina nakon što je izgradio kuću na dijelu nekretnine vlasnika uz njegov usmeni pristanak?
4. Može li se usmeni pristanak/odobrenje vlasnika nekretnine dan isključivo za gradnju kuće 1978.g., smatrati valjanim pravnim temeljem za poštenje posjeda u pogledu pomoćnih gospodarskih zgrada izgrađenih deset i više godina kasnije (po tvrdnji tužitelja-posjednika 1988. i 1989.g.), ako za tu kasniju gradnju nije zatraženo niti dobiveno novo odobrenje vlasnika nekretnine kao i njegovih nasljednika?
5. Smatra li se posjednik poštenim (savjesnim) u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine na kojem je izgradio pomoćne gospodarske objekte deset i više godina nakon izgradnje kuće na dijelu nekretnine vlasnika, ako se njegovo poštenje temelji isključivo na usmenom pristanku vlasnika danom 1978.g. isključivo za gradnju kuće, a bez dokaza da je taj pristanak obuhvaćao i kasniju izgradnju pomoćnih objekata?
6. Je li sud prilikom donošenja presude dužan cijeniti sve dokaze izvedene u rubriciranoj pravnoj stvari, te nakon ocjene svih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj ukupnosti, a na temelje rezultata cjelokupnog postupka donijeti odgovarajuću odluku?
7. Točnije je li sud u obvezi ocijeniti dokaznu snagu svakog pojedinog dokaza ( u ovom slučaju materijalnog ) koji je izveden u određenoj pravnoj stvari?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužena se poziva na više odluka županijskih sudova i revizijskog suda, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
3. Tužena je navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17), i to – pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prema ocjeni ovog suda u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP).
6. Naime postavljena pitanja ovise o konkretnim činjeničnim okolnostima svakog pojedinog spora, te njima tužena u bitnome samo osporava utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima. Stoga se ne radi o pravnim pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Valja također naglasiti da u niti jednoj od odluka koje tužena navodi kao razloge postavljenih pitanja predmet spora nije utvrđenje prava vlasništva dosjelošću (niti uopće utvrđenje prava vlasništva), te se odnose na potpuno drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju.
8. Nadalje, tužena je u prijedlogu navela da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužene, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Dakle, tužena nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
8.1. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužena smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
