REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-196/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv ovršenika EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr- 489/2024-2 od 23. prosinca 2024. kojom je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Ovr-413/2024 od 29. kolovoza 2024. te je odbijen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Revizija ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave-pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp-28/2023 od 1. prosinca 2023., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-37/2024 od 3. lipnja 2024. određena je ovrha tako što je sud ovlastio ovrhovoditeljicu, da na trošak ovršenika, povjeri drugoj osobi da promijeni bravu ulaznih vrata na kući u [adresa] te ključeve preda strankama ovršnog postupka, uz učešće sudskog ovršitelja i policijskih djelatnika pri provedbi ovrhe. Ujedno je određen trošak ovrhovoditeljice u iznosu od 226,54 eura.
2. Drugostupanjskim rješenjem žalba ovršenika je uvažena te je odbijen kao neosnovan prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice i odbijen je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 226,54 eura kao neosnovan.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4035/2025-2 od 22. listopada 2025., ovrhvoditeljici je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-489/2024-2 od 23. prosinca 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Može li se ovršni postupak radi ostvarenja tražbine na radnju provesti i osobno od strane ovrhovoditelja ili uz učešće druge osobe (čl. 261 st. 1 OZ-a) kada to nije navedeno u ovršnoj ispravi?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude ovrhovoditeljica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijano rješenje tako da sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Prijedlog za ovrhu podnesen je na temelju ovršne isprave- pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp - 28/2023 od 1. prosinca 2023., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-37/2024 od 3. lipnja 2024. kojim je u postupku smetanja posjeda utvrđeno da je tuženik (ovdje ovršenik) smetao tužiteljicu (ovdje ovrhovoditeljicu) u mirnom suposjedu kuće u [adresa] tako da je 6. travnja 2023. promijenio bravu s ključevima na ulaznim vratima i time onemogućio tužiteljici (ovdje ovrhovoditeljici) ulazak u navedenu kuću te mu je naloženo predati joj ključeve ulaznih vrata kuće i time vratiti oduzeti suposjed kuće u roku od osam dana uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja suposjeda ubuduće.
9. Na temelju takve ovršne isprave prvostupanjski sud je na temelju ovršnog prijedloga ovrhovoditeljice odredio ovrhu tako što je sud ovlastio ovrhovoditeljicu, da na trošak ovršenika, povjeri drugoj osobi da promijeni bravu ulaznih vrata na kući u [adresa] te ključeve preda strankama ovršnog postupka, uz učešće sudskog ovršitelja i policijskih djelatnika pri provedbi ovrhe.
10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi preinačio prvostupanjsku rješenje o ovrsi i odbio prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da rješenje o ovrsi nije u skladu s činidbom koja je naložena ovršeniku u ovršnoj ispravi, jer se u skladu s čl. 262. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) radi o radnji koju može obaviti ovršenik primjenom odredbe čl. 22. i čl. 29. OZ-a te je prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice odbijen, jer u ovršnoj ispravi nije navedeno da sud ovlašćuje ovrhovoditeljicu da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da promijeni bravu ulaznih vrata na predmetnoj kući te ključeve preda strankama ovršnog postupka.
11. Mjerodavne odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) glase:
Članak 22.
Ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba
Članak 261.
(1) Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.
Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik
Članak 262.
(1) Ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, sud će rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze.
(2) Rješenjem o ovrsi sud će istodobno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu.
(3) Ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem ovršeniku izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio. U tom rješenju sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu.
Ovrha radi uspostavljanja prijašnjega stanja
12. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je ovršnom ispravom- pravomoćnim i ovršnim rješenjem suda donesenog u postupku smetanja posjeda tamo tuženik (ovdje ovršenik) dužan predati tamo tužiteljici (ovdje ovrhovoditeljici) ključeve ulaznih vrata kuće i tako joj vratiti oduzeti suposjed kuće.
13. Stoga radnja koja je pravomoćnim i ovršnim rješenjem suda naložena tuženiku (ovdje ovršeniku), a to je predaja ključeva ulaznih vrata kuće, prema shvaćanju ovog suda je radnja koju može obaviti samo ovršenik, jer samo ovršenik može ovrhovoditeljici predati ključeve kuće koji se nalaze kod njega (ili putem druge osobe koju on ovlasti). Sudovi su vezani izrekom pravomoćnog i ovršnog rješenja donesenog u postupku zbog smetanja posjeda te je ovršni sud ovlašten naložiti ovršeniku samo onu radnju koja je utvrđena u izreci tog rješenja, a nije ovlašten ovršeniku naložiti trpljenje poduzimanja posve druge radnje-promjenu brave uz predaju ključeva objema strankama. Takvu radnju sud je mogao odrediti rješenjem o ovrsi u slučaju da je tuženiku rješenjem u postupku zbog smetanja posjeda naloženo trpjeti promjenu brave uz predaju ključeva objema strankama što tužiteljica u tom postupku zbog smetanja posjeda nije tražila.
14. Odredbom čl. 262. OZ-a propisano je da kada je riječ o radnji koju može obaviti samo ovršenik, sud će odrediti ovršeniku rok za ispunjenje obveze uz prijetnju novčanom kaznom te novčano kažnjavanje ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu. Međutim, tom odredbom nije predviđena mogućnost da sud ovlasti ovrhovoditelja da na trošak ovršenika povjeri obavljanje radnje drugoj osobi niti je moguća kombinacija ovrhe koju može obaviti i druga osoba i sudjelovanje trećih osoba u provođenju ovrhe.
15. Polazeći od načela formalnog legaliteta prema kojem je ovršni sud kod odlučivanja o prijedlogu za ovrhu vezan sadržajem ovršne isprave (sukladno shvaćanju revizijskog suda izraženom u više odluka primjerice Rev 880/08-2 od 11. siječnja 2012., Rev 1408/14-3 od 21. veljače 2017. i dr.), ovrha treba biti određena u skladu sa sadržajem ovršne isprave pa kada u ovršnoj ispravi nije navedeno da radnju odnosno činidbu može provesti i druga osoba, tada nije moguće odrediti ovrhu suprotno sadržaju ovršne isprave odnosno tako da ju provede druga osoba.
16. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Može li se ovršni postupak radi ostvarenja tražbine na radnju provesti samo osobno u skladu s čl. 262. Ovršnog zakona ili uz sudjelovanje drugih osoba u skladu s čl. 261. st. 1. OZ-a ovisi o izreci ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude ili rješenja, a ako se ovršni postupak provodi osobno u skladu s čl. 262. Ovršnog zakona, tada nije moguće provođenje ovršnog postupka uz sudjelovanje drugih osoba kako je propisano člankom 261. st. 1. Ovršnog zakona.
17. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju ovršnom ispravom naloženo tuženiku (ovdje ovršeniku) provođenje radnje koju može izvršiti samo ovršenik, pravilno je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 262. st. 1. OZ -a te je pravilno odbio ovršni prijedlog.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP -a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti reviziju ovrhovoditeljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
