Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2375/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Kožić, odvjetnik u Ivancu, protiv tuženika JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božidar Klepač, odvjetnik u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu, poslovni broj Pn-17/2021-69 od 25. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu, poslovni broj Pn-17/2021-69 od 25. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti s osnove neimovinske štete iznos od 5.993,34 eura (pet tisuća devetsto devedeset i tri eura i trideset i četiri centa) i s osnove imovinske štete iznos od 55,74 eura (pedeset i pet eura i sedamdeset i četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.993,34 eura od 12. veljače 2019. do isplate, a na iznos od 55,74 eura od donošenja presude do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 15.680,00 eura (petnaest tisuća šesto osamdeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

2.480,00 eura od 19.04.2016.g. pa do isplate

2.400,00 eura od 19.05.2016.g. pa do isplate

2.480,00 eura od 16.06.2016.g. pa do isplate

2.400,00 eura od 14.07.2016.g. pa do isplate

2.480,00 eura od 18.08.2016.g. pa do isplate

2.480,00 eura od 21.09.2016.g. pa do isplate

960,00 eura od 20.10.2016.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Djelomično je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi isplate zateznih kamata na iznos od 55,74 eura od 12. veljače 2019. do donošenja presude (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 12.709,76 eura (dvanaest tisuća sedamsto devet eura i sedamdeset i šest centi) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka IV. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za nadoknadu troškova postupka za iznos od 937,50 eura kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II., i IV. izreke, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i presudu ukinuti u pobijanom dijelu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete isplatom iznosa od 5.993,34 eura i imovinske štete isplatom iznosa od 55,74 eura (tuđa pomoć) te iznosa od 15.680,00 eura (izgubljena zarada).

5. U postupku nije bilo sporno da je 11. veljače 2016. došlo do štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu potresa mozga, prijeloma nosnih kostiju s pomakom, natučenje glave okcipitalne regije, obostrani hematom oko očiju, edem u području jagodične kosti i krvarenje iz nosa te da je protiv tuženika pokrenut kazneni postupak u kojem je tuženik pravomoćno proglašen krivim zbog nanošenja teške tjelesne ozljede tužitelju presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: K -35/17-18 od 6. prosinca 2018.

6. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza tužitelja koji je prihvatio u cijelosti prihvatio u cijelosti (jer ga u relevantnim okolnostima potvrđuju saslušani svjedoci, kao i dokumentacija u spisu) utvrdio kako je tijekom sporne večeri došlo do određene napetosti između tuženika i VČ te kako je tuženik bio vidno pod utjecajem alkohola, i prema riječima svjedokinje RČ, bio agresivnog stava prema VČ, a da je tužitelj nastojao smiriti situaciju, u smislu da je tuženiku govorio neka se smiri te je svjedokinjama ČČ i KČ savjetovao da odvedu VČ od tamo, a da svjedoci nisu vidjeli da bi unutar caffe bara [obrt] došlo do bilo kakvog fizičkog kontakta između tužitelja i tuženika, obzirom na navedeno, sud prvog stupnja nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi kako je već unutar samog caffe bara došlo do fizičkog nasrtaja tužitelja na njega, odnosno da bi ga tužitelj uhvatio za vrat, kao ni u dijelu u kojem tuženik navodi kako je tužitelj prvi njega udario nakon što su izašli iz caffe bara, budući da nitko od saslušanih svjedoka nije u tom dijelu potvrdio iskaz tuženika. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio kako je došlo do verbalnog prepucavanja između tužitelja i svjedoka VČ te kako je tužitelj samo smirivao situaciju, nije bio pod vidnim utjecajem alkohola kao tuženik niti je imao agresivan stav. Stoga, je zaključio kako nije životno uvjerljivo da bi potom tužitelj prvi započeo fizički obračun izvan caffe bara, i kako je tužitelj pao te ga je tuženik nastavio udarati u predjelu glave, pritom sjedeći na njemu, a da u prilog agresivnosti tuženika svakako govori težina ozljeda koje je tom prigodom nedvojbeno zadobio tužitelj, kao i činjenica da tuženik nije prestao s udaranjem niti nakon što je tužitelj pao. Naposljetku, sud prvog stupnja je ocijenio kako svojim iskazom tuženik nastoji umanjiti svoju odgovornost za navedeni štetni događaj te kako nije životno niti uvjerljivo da je tuženik udarao tužitelja iz straha kako tužitelj ne bi njega pretukao.

7. Slijedom navedenog, a kako je nesporno tuženik u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom na štetu ovdje tužitelja u predmetnom štetnom događaju, a u ovom postupku nije utvrđeno da bi postojao bilo kakav doprinos tužitelja navedenom štetnom događaju ili šteti, dakle, sud prvog stupnja je utvrdio kako prigovor podijeljene odgovornosti koji je istaknuo tuženik, nije osnovan i da je na temelju odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/202.1,114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. - dalje: ZOO), tuženik odgovoran za štetu koja je time nastala tužitelju.

8. Nadalje, sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.med. Roberta Grudića, specijaliste kirurga od 9. lipnja 2025. utvrdio kako je tužitelj prilikom samog štetnog događaja do završetka liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana (bolovi nakon ozljede), srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana, slabog intenziteta u trajanju od 25 dana te se fizički bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ocjenjuju u sklopu umanjenja životne aktivnosti. Nadalje, vještak zaključuje kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna kroz 7 dana po dva sata dnevno, a ta je pomoć bila potrebna zbog tegoba koje su postojale vezane uz potres mozga mučnina, glavobolja, slabost, bolovi. Također, pomoć mu je bila potrebna i prilikom pripreme obroka, odlaska na kontrolne preglede, obavljanja svakodnevnih aktivnosti u kući. Stalni sudski vještak navodi i kako su posljedice ozljeda koje je u navedenom štetnom događaju zadobio tužitelj otežano disanje na nos, koje tegobe da su osobito izražene prilikom fizičkog napora te ožiljci u području lica, a koje da tegobe kod tužitelja, s obzirom na dob, zanimanje, ocjenjuju kao umanjenje životne aktivnosti u visini od 5%. U tom obimu da će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim aktivnostima. U odnosu na naruženje, vještak zaključuje kako je isto blagog stupnja, u području lica, uz blagu deformaciju nosa, a da se isto ocjenjuje kao naruženje blagog stupnja, vidljivo svakodnevno.

9. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. Josipa Podobnika dr.med., specijaliste psihijatra od 7. rujna 2025. proizlazi kako je tužitelj primarni strah (za svoj život) jakog intenziteta trpio sat vremena-vrijeme napada i neposredno nakon toga s promjenom svijesti-vezano uz potres mozga. Sekundarni strah trpio jakog intenziteta trpio je dva dana (od mogućih komplikacija ozljeda za njegov život i vojnu karijeru) te potom srednjeg intenziteta 4 dana i blagog intenziteta 25 dana-do povratka na posao, što uključuje i nekoliko dana povratka na posao. Nadalje, stalni sudski vještak navodi kako je u razdoblju od godine dana-od polovice ožujka 2016. do vojne rehabilitacije u 18. ožujka 2017. - na temelju opisanog poremećaja prilagodbe (posttraumatski stresni poremećaj ogorčenosti) tužitelj trpi duševne bolove klinički blagog intenziteta - kvantificirane kao smanjenje životne aktivnosti od 5%, što se preklapa dijelom s kirurškom procjenom smanjenja životne aktivnosti od 5% i kumulativno se procjenjuje u tom razdoblju na smanjenje životne aktivnosti 7,5% (zajedno kirurška i psihijatrijska procjena redukcije životnih aktivnosti). Nakon ožujka 2017. poremećaj prilagodbe kod tužitelja se ublažava, iako se i dalje zapaža, ali na subkliničkoj razini te tužitelja nije bitno ometao u obavljanju vojnih zadaća. U skladu s tim, vještak zaključno navodi kako je psihička traumatiziranost nakon ožujka 2017. na subkliničkoj razini niža od 5% te kumulativno uzevši može se uključiti (zbog preklapanja vezano uz duševnu bol) u kiruršku ocjenu smanjenja životne sposobnosti od 5% trajno.

10. Polazeći od odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO, te utvrđenja i nalaza i mišljenja liječnika vještaka koje je prihvatio u cijelosti, te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja sud prvog stupnja je zaključio kako u konkretnom slučaju težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti.

10.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud prvog stupnja je u obzir uzeo jačinu i trajanje fizičkih bolova, težinu straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja od 5% trajno i blagu naruženost svakodnevno vidljivu kao kriterije (mjerila) iz članka 1100 stavka 2. ZOO, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu uzevši u obzir objektivna utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr.med. Roberta Grudića i prim.dr.sc. Josipa Podobnika.

10.2. Prilikom određivanje visine pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti, sud prvog stupnja se vodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 te Izmjenama Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade prihvaćenih na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SU-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

11. Primjenom odredbe članka 1095. ZOO i članka 223. stavak 1 ZPP, sud prvog stupnja je tužitelju dosudio iznos imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 55,74 eura.

12. Polazeći od utvrđenja iz dopisa Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima od 3. svibnja 2022. da je Odlukom Ministarstva obrane o visini terenskog dodatka i dnevnice u misiji potpore „RESOLUTE SUPPORT“ u [adresa], KLASA:023-03/14-03/1, URBRBOJ: 512-01-14-1028 od 31. prosinca 2014. propisana visina terenskog dodatka koja iznosi 80,00 eura za svaki dan proveden u toj misiji potpore, da je tužitelj bio kandidat za sudjelovanje u misiji potpore miru (MPM) „Resolute Support Mission“ [obrt] u sastavu 4. HRVCON-a (1.3.2016.- 12.9.2016.) na dužnosti „Ć“-puškostrojničar, da je glavni nositelj zadaće (GNZ) koji je odgovoran za popunu, pripremu i zamjenu kandidata za ovu poziciju Hrvatska kopnena vojska (HKoV) sukladno organizacijskoj zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (GS OS RH), da je 16. rujna 2015. HKoV dostavio prvi preliminarni popis kandidata na kojem se nalazio i ovdje tužitelj (nije imao važeće uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti. 14. listopada 2015., da je HKoV dostavio drugi preliminarni popis kandidata na kojem se nalazi i tužitelj s važećim uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti. 15. veljače 2016. da je došlo do zamjene ovdje tužitelja poradi izvanrednog događaja i teških tjelesnih ozljeda s pričuvnim kandidatom pozornikom HČ, da je nadležna ustrojstvena jedinica ažurirala tablicu kandidata 4.HRVCON, RSM u kojoj se više ne nalazi tužitelj, a zamjena za istog je pozornik HČ koji je proveo u misiji od 1.3.2016. do 12.9.2016., što iznosi 196 dana odnosno 15.680,00 eura ukupno , sud prvog stupnja je zaključio kako je tužitelj bio kandidat i na drugom preliminarnom popisu kandidata za mirovnu misiju u [adresa], koja se održavala u periodu od 1.3.2016. do 12.9.2016. te da je isti brisan s popisa kandidata 15. veljače 2016. zbog izvanrednog događaja i teških tjelesnih ozljeda te je na mirovnu misiju kao njegova zamjena otišao pozornik HČ, te da bi tužitelj, da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i ozljeđivanja istog, po redovnom tijeku stvari, sudjelovao u mirovnoj misiji u [adresa] u periodu od 1.3.2016. do 12.9.2016., dakle da je u konkretnom slučaju za tužitelja nastala i šteta u vidu izgubljene koristi koju bi ostvario po redovnom tijeku stvari odlaskom u navedenu mirovnu misiju.

12.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako iz očitovanja Ministarstva obrane od 28. lipnja 2022. proizlazi kako djelatnici koji se upućuje u mirovne misije i operacije ostvaruju pravo na plaću i terenski dodatak te da je prema čl. 1. Odluke o izmjeni Odluke o visini terenskog dodatka i dnevnica u misiji potpore miru „RESOLUTE SUPPORT“ u [adresa] (oznaka Klasa: 023-03/16-03/1, Urbroj: 512-01-16-79 od 15. veljače 2016.) pripadnicima Oružanih snaga RH isplaćivano 80,00 eura za svaki dan proveden u misiji te je obzirom na sve navedeno, sud prvgo stupnja utvrdio kako je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi i to zarade koju bi ostvario odlaskom u mirovnu misiju u [adresa] i to u iznosu od 80,00 eura za svaki dan proveden u misiji odnosno za ukupno 196 dana, sveukupno iznos od 15.680,00 eura, a koji iznos je isplaćen i kandidatu koji je stupio kao zamjena za tužitelja, što proizlazi i iz Dopisa Ministarstva obrane od 3. svibnja 2022.

13. Slijedom iznesenih razloga, sud prvog stupnja je u pogledu glavnice usvojio tužbene zahtjeve u cijelosti, dok je dosudio zatezne kamate u odnosu na pravičnu novčanu naknadu tj. neimovinsku štetu od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a u odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od donošenja presude do isplate (članci 29. stavak 1., 1103 i 1086. ZOO)..

14. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP)

15. Također, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističe žalitelj u žalbi.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom te uzimajući u obzir težinu i vrstu ozljede te sve okolnosti slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u smislu odredbe članka 1100. ZOO u jedinstvenom ukupnom iznosu od 5.993,34 eura te u iznosu od 55,74 eura na ime naknade za tuđu pomoć (članak 1095. ZOO).

17. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članaka 1046, i 1089. ZOO, kada je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete u iznosu od 15.680,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i za svoju je odluku dao jasne, iscrpne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje.

18. Sud prvog stupnja pravilno je, iz dopisa Ministarstva obrane Republike Hrvatske utvrdio kako se tužitelj do 15. veljače 2016. nalazio na preliminarnom popisu kandidata za odlazak na misiju potpore mira u [adresa], a koja se održavala od 1. ožujka do 12. rujna 2016. i da upravo zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda koje mu je nanio tuženik (koji je u kaznenom postupku povodom predmetnog štetnog događaja i kojem je fizički napad na tužitelja rezultirao nanošenjem tužitelju teških tjelesnih ozljeda) pravomoćnim presudom proglašen krivim) nije otišao u mirovnu misiju u [adresa] već da je umjesto njega otišao drugi kandidat HČ, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi tužitelj pretrpio štetu zbog vođenja stegovnog postupka (u kojem je u konačnici bio oslobođen od počinjenja stegovnog djela), a ne zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda.

19. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio (očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 28. lipnja 2022.) da djelatnici koji se upućuje u mirovne misije i operacije ostvaruju pravo na plaću i terenski dodatak te da je prema članku 1. Odluke o izmjeni Odluke o visini terenskog dodatka i dnevnica u misiji potpore miru „RESOLUTE SUPPORT“ u [adresa] (oznaka Klasa: 023-03/16-03/1, Urbroj: 512-01-16-79 od 15. veljače 2016.) pripadnicima Oružanih snaga RH isplaćivano 80,00 eura za svak i dan proveden u misiji, što iznosi za 196 dana 15.680,00 eura koliko bi ostvario tužitelj odlaskom u mirovnu misiju u [adresa], slijedom čega je pravilno tužitelju dosuđen navedeni iznos na ime dnevnica za196 dana u cijelosti (196 dana x 80 eura), kao poseban prihod koji bi tužitelj ostvario neovisno o plaći i naknadi za bolovanje koju je ostvario u [adresa], a koja nije predmet ovog postupka, pa su neosnovani žalbeni navodi da je dosuđeni iznos imovinske štete trebalo umanjiti za iznos redovne plaće u naknade za vrijeme bolovanja.

20. Slijedom izloženih razloga, a budući da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP), pravilno primijenjeno materijalno pravo (članak 365. ZPP), valjalo je žalbu tuženika, kao neosnovanu, odbiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor