Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1167/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SEM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Vrtodušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri u Rijeci, protiv tuženika SE, iz [obrt], [obrt] 14, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1713/2020-42 od 29. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja SEM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1713/2020-42 od 29. listopada 2025.
II Odbija se tuženik SE sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog suda je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj SEM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, zk. odjel Opatija označena kao 4. suvlasnički dio: 27/50, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 334 m2, te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj da osnovom ove presude upiše u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, zk. odjel Opatija na svoje ime i u svoju korist pravo vlasništva utvrđeno temeljem ove presude sve u roku od 15 (petnaest) dana." , dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u svoti od 2.598,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
2.1. 2. tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužitelja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22., 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti istaknuta bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 334 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 27/50 dijela koliko iznosi suvlasnički dio tuženika stoga, što tvrdi da se nalazi u samostalnom i neprekidnom posjedu nekretnine kroz više od 50 godina računajući posjed svojih prednika u čemu ga nitko nije smetao ili ograničavao.
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev utvrđujući da na temelju provedenih dokaza i to naročito suglasnih iskaza svjedoka predloženih po tuženiku koji su vjerno iskazivali o dolasku na prijepor kroz dugi niz godina s prednicima tuženika i imaju neposredna saznanja o poziciji i izgledu nekretnine nekad i danas, tužitelj nije dokazao da bi imao pošten posjed kao osnovnu pretpostavku stjecanja vlasništva dos ijedanjem.
7.1. Uz iznijeto, zaključuje kako tužitelj nije dokazao koji bi to bio određeni geometrijski dio predstavljalo zemljište gdje je stekao pravo vlasništva niti je predložio vještačenje po vještaku geodetske struke da bi slovima bilo moguće, prema skici lica mjesta definirati dio koji traži jer je na očevidu pokazao cijeli prijepor a sada traži njegov idealni dio u suvlasništvu tuženika.
8. Odlučujući o nemogućnosti stjecanja suvlasničkog dijela predmetne nekretnine je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 37. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) u svezi čl. 159. st. 1. ZVDSP prema kojima se dosjelošću, osim cijele stvari mogu steći i suvlasnički idealni dijelovi nekretnina jer za stjecanje suvlasništva ne postoje neke posebne pravne osnove različite od onih na temelju kojih se stječe pravo vlasništva.
8.1. Naime, prema odredbi čl. 37. st. 3. ZVDSP u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar i sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove ako nije što drugo propisano pa budući da za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano, vrijede odredbe o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.
9. Budući da tužitelj tvrdi kako su njegovi prednici posjedovali nesmetano predmetnu nekretninu u vrijeme dok je još bio dijete od 3 godine (1952. godine) te je tek 2020. saznao kako nekretnina nije upisana naime njegovih prednika, imaju se primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. -"Narodne novine" broj: 73/91 – dalje: OGZ) koji je važio do 1. rujna 1980. jer se prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava.
10. Prva pretpostavka potrebna za stjecanje vlasništva dosjelošću je posjed tužitelja odnosno, njegovih prednika a prema paragrafu 312. OGZ se posjed može steći omeđašenjem, ograđenjem, obilježenjem ili obrađenjem što niti na koji način nije moglo biti utvrđeno da bi učinio tužitelj ili njegovi prednici.
10.1. Nadalje, prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO posjed pretpostavlja neposredno vršenje faktične vlasti na stvari kao neposredan posjed i vršenje takve vlasti preko druge osobe kao posredan posjed što propisuje i odredba čl. 13. ZVDSP prema kojoj je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari i to na izravni ili izvedeni način.
11. Prema odredbi paragrafa 326. OGZ je pošteni posjednik onaj koji drži da je stvar koju posjeduje njegova a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje dok je odredbom paragrafa 328. OGZ propisano da se poštenje posjeda presuđuje a u dvojbi uzima da je posjed pošten dakle, zakonska predmnjeva je poštenje posjednika.
12. Zbog toga prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako tužitelj nije dokazao poštenje svojega posjeda već je, s obzirom na zakonsku predmnijevu, teret dokaza nepoštenja posjeda tužitelja bio na tuženiku.
13. Prvostupanjski sud je međutim, ocjenjujući provedene dokaze jasno i određeno naveo koje dokaze prihvaća, a koje ne i zašto te je glede provedenih dokaza analizom iskaza svih saslušanih svjedoka pravilno prihvatio iskaze svjedoka predloženih po tuženiku, sve u svezi iskaza RE koji je iskazivao o svim prednicima tuženika i nasljeđivanju predmetne nekretnine kroz vrijeme, način držanja u posjedu, put po kojem su dolazili do nekretnine koji je danas nesporno zasut kamenjem po tužitelju i vjerno opisao lokaciju prijepora i način držanja obilaženjem i odlaženjem na Općinu da bi područje obuhvaćalo građevinsku zonu jer su imali u namjeri nešto graditi.
14. Na taj način je pravilno zaključio, iako pogrešno ocjenjujući na kome je teret dokaza, kako tuženik odnosno, njegovi prednici nisu imali pošten posjed prijepora u razdoblju vremena iz prošlog stoljeća ovo s tim više, što je i tužitelj potvrdio da kada je saznao da zemljište nije upisano naime njegovih prednika mu je predloženo da tuženiku ponudi zamjenu zemljišta.
15. Suprotno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP ocijenio sve provedene dokaze i to naročito iskaze svjedoka u svjetlu rezultata očevida gdje primjerice svjedok ŠE nije znala pokazati prijepor dok ostali svjedoci predloženi po tužitelju nemaju saznanja o prednicima tuženika dok je iskaz svjedoka REM ocijenjen pristranim odnosno zainteresiranim za ishod postupka.
16. Budući da je ocjena provedenih dokaza isključiva ovlast suda, tužitelj vlastitom ocjenom provedenih dokaza i to samo djelomičnim prikazom dijelova iskaza saslušanih svjedoka bez njihovog prikaza u cjelini kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, ne može dovesti u sumnju pobijanu odluku.
17. Tako je tek primjerice, moguće utvrditi proturječne iskaze svjedoka ŠE i VE na čije iskaze ukazuje tužitelj u žalbi s obzirom da je VE, koja ne stanuje u [adresa] više od 40 godina iskazala kako je tužitelj na predmetnu nekretninu postavio skulpturu prije 20 godina da bi potom promijenila iskaz tako da nema saznanja o toj skulpturi dok je ŠE na očevidu pogrešno prikazala mjesto prijepora te prethodno iskazala kako nije upoznata sa predmetom spora
17.1. Ovo se odnosi i na ostale tek djelomično prikazane iskaze svjedoka u žalbi tužitelja koji ne mogu dovesti u sumnju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda čija je to ovlast s tim više, što je tužitelj, prema vlastitom iskazu vlasnik nekretnina koje okružuju predmetno zemljište pa nije uvjerljivo da bi tek 2020. godine saznao za upise u Zavodu za katastar te Zemljišnoj knjizi.
18. Kako na poštenje posjeda ne utječe činjenica prebivališta tuženika i pravilno je ocijenjen neuvjerljivim iskaz tužitelja o tome da je njegov brat REM koristio tu nekretninu za ispašu do 2000. godine a tužitelj ušao u posjed postavljanjem jedne kamene skulpture u vidu kamena težine 300 kilograma, nije bilo moguće utvrditi kako tužitelj nije znao niti mogao znati da se radi o tuđoj nekretnini kroz zakonom određeno vrijeme.
19. Tuženici su tako dokazali da tužitelj nije bio pošten posjednik u smislu odredbi OGZ niti pak savjestan posjednik u smislu odredbe čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 – dalje: ZOVO) odnosno, pošten posjednik sukladno odredbama ZVDSP (čl. 18. st. 3. ZVDSP) jer su dokazali kako tužitelj niti njegovi prednici nisu vršili posjed na način predviđen odredbom paragrafa 326. OGZ a prema iskazu tužitelja i ostalih svjedoka moguće je utvrditi da su znali i morali misliti da je stvar koju posjeduju tuđa s obzirom na sve provedene dokaze, činjenicu da se niti možebitnom ispašom stoke na predmetnoj čestici koja predstavlja samo dio velikog okolnog područja, nije mogao steći posjed u smislu odredbi OGZ i ZOVO odnosno, ZVDSP dok je prijepor prema nalazu sudskog vještaka djelomično travnata površina a dijelom kamenito područje koje nije obrađeno ..
20. Tako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja s tim više što u žalbi tužitelj tvrdi da je do 2020. godine dovršio dosijedanje što je u suprotnosti s činjeničnim opisom tužbe i navodima tužitelja i njegovih svjedoka koji tvrde da su mu prednici bili pošteni posjednici još od sredine prošlog stoljeća.
21. Slijedom svega iznijetog, budući da nepošten posjednik ne može steći vlasništvo niti izvanrednom dosjelošću, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.
22. Odluka o parničnom trošku je nadalje donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25) te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane prvostupanjske presude.
23. Trošak odgovora na žalbu tuženiku nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Jakovčević
