Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2850/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja , u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice UM, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Opće bolnice Nova Gradiška, OIB-91554844265, Nova Gradiška, Strossmayerova 17 A, koju zastupa punomoćnik EM, zaposlenik tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB-261879948692, Zagreb, V. Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Grilec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-437/2020-48 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-437/2020-48 od 24. travnja 2023.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice UM iz [adresa], koji glasi:

„I Nalaže se tuženoj OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška, OIB: 71630358814, da tužiteljici UM iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], isplati neimovinsku štetu u iznosu od 257.000,00 kn sa zakonskom kamatom od dana podnošenje tužbe dana 10. svibnja 2014. godine pa do isplate, koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena i to sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj nadoknaditi prouzrokovani parnični trošak tužiteljima po odluci suda u roku od osam dana počevši od dana presuđenja sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena od dana presuđenja pa sve do isplate." Rješenjem suda prvog stupnja dopušteno je tužiteljici UM iz [adresa] preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kao u podnesku od 22. ožujka 2021. (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici UM iz [adresa] umješaču tuženice, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.990,84 €/15.000,00 kn¹ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. travnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja, pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, ili pobijanu presudu ukinuti, i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice pravne sljednice sada pokojne tužiteljice DM radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog, prema tvrdnjama tužbe, liječničke pogreške prilikom operacije kuka, sada pokojne DM.

5. U postupku koji je prethodio žalbi sud prvog stupnja je utvrdio da je DM, operirana 3. ožujka 2014. u Općoj bolnici Nova Gradiška na Odjelu ortopedije, radi problema s lijevim kukom, zbog čega joj je ugrađen umjetni kuk , da je izvedeni zahvat pokazao negativne rezultate, pa da je ponovljen operativni zahvat 18. ožujka 2014. prilikom kojeg zahvata je upotrebom "rašpe" kroz udubljeni dio zglobnog tijela došlo do ulaska instrumentom u zdjelicu, te da je ozlijeđena velika krvna žila i mišićno tkivo, zbog čega je došlo do krvarenja i hemoragičnog šoka, zbog čega joj je život bio ozbiljno ugrožen te da je nedugo nakon toga došlo i do bolničke infekcije, zbog čega je prebačena u Opću bolnicu "Dr. U" [adresa] ;

6. Sud prvog stupnja je, nadalje, na temelju uvida u Odluku ravnateljstva Opće bolnice "Dr. J. Benčević" Slavonski Brod od 19. ožujka 2014. utvrdio da se od toga dana obustavlja operativno liječenje bolesnika iz djelatnosti ortopedije-područje ortopedske endoprotetike na Kirurškom odjelu-lokacija [adresa], a da će se zahvati obavljati na Odjelu za ortopedske bolesti ustanove u [adresa], pa da nije točan navod tužiteljice da je operativni zahvat na DM **.**.2014. izveden protivno imperativnoj instrukciji ravnateljstva Bolnice jer je Odluka donesena nakon što je operativni zahvat izveden, a ne tri dana prije instrukcije kako tvrdi tužiteljica, a što je potvrdio u svom iskazu i svjedok ZM, sanacijski upravitelj Opće bolnice "Dr. J. Benčević" u [adresa] u vrijeme kada se zbio štetni događaj, koji je naveo da je Odluka donesena dan ili dva nakon druge operacije DM, te je pojasnio da donošenje te Odluke nema veze s operacijom DM od 18. ožujka 2014. jer je intencija u sanaciji bolnice bila da se smanje troškovi liječenja, zbog čega je smisao sanacije bio spajanje bolnica [adresa] i [adresa], te da se operativni zahvati u određenim područjima obavljaju na jednom mjestu, što je dogovoreno početkom 2014. da bi se s tim započelo sredinom travnja 2014. dok se pripreme uvjeti, jer je morao postojati i jedan prijelazni period, kako pacijenti koji su operirani na lokaciji [adresa] ne bi dugo čekali na operaciju u [adresa] i time bili dovedeni u nepovoljniji položaj, zbog čega je donesena odluka da će se operativni zahvati iz djelatnosti ortopedije obavljati u [adresa] i da to nije povezano s predmetnim štetnim događajem, već da je povezano sa sanacijom bolnice, da je Odluka donesena par dana nakon operacije DM zbog toga što on kao upravitelj, nije mogao slušati i odgovarati na upite liječnika iz bolnice u [adresa], koji su ga nepotrebno nazivali i informirali o svim detaljima koji su se ticali pacijenata dr. FM, specijalista ortopedije, navodeći kako nisu birali ni vrijeme kada bi ga nazivali i u kakvom se poslu nalazi, obavještavali su ga da pacijenti tog liječnika imaju povišenu temperaturi, iako je to uobičajeno i kod drugih pacijenata nakon operacije, te da su ga nazivali zbog manjih problema koje treba riješiti odjelni liječnik ili šef odjela, a ne sanacijski upravitelj, pa da je iz toga zaključio da dr. FM radi u neprijateljskom i nekolegijalnom okruženju jer su se stvari o kojima su ga informirali djelatnici bolnice događale i pacijentima drugih liječnika nakon operacije, ali da ga nikada nisu informirali o stanju pacijenata drugih liječnika, jedino o stanju pacijenata dr. FM te da je, da bi prekinuo takav način rada i odnos prema dr. FM donio odluku dan ili dva nakon druge operacije DM, znači prije sredine travnja 2014, kada je trebala biti donesena Odluka da se na lokaciji [adresa] neće vršiti operativno liječenje bolesnika iz djelatnosti ortopedije – područje ortopedske endoprotetike, te je predložio dr. FM da se makne iz okruženja u [adresa] i dođe raditi na odjel u [adresa], što je dr. FM prihvatio, da je zbog tih razloga Odluka donesena nešto ranije nego li je planirano u sanaciji bolnice, da je nakon premještaja u [adresa], dr. FM radio operacije kao ortoped tri dana, a dva puta tjedno je primao pacijente u ambulanti u [adresa], kao i da se interesirao kod šefa Odjela za ortopedske bolesti, dr. E o radu dr. FM, te da mu je dr. E rekao kako je dr. FM vrlo vrijedan.

7. Nadalje, sud prvog stupnja je na temelju uvida u mišljenje Hrvatske liječničke komore od 12. lipnja 2015. utvrdio da je Povjerenstvo za stručna pitanja i stručni nadzor Komore dalo negativno mišljenje povodom zahtjeva tužiteljice u svezi predmetnog događaja , da se u negativnom mišljenju navodi kako je zahtjev za pokretanjem disciplinskog postupka protiv liječnika FM neosnovan jer isti nije postupio protivno pravilima struke u liječenju DM, te da su postoperacijske infekcije još uvijek klasično moguće (stranice 27-29 spisa predmeta).

8. Analizom provedenih dokaza u svrhu pribavljanja spornih RTG snimki kuka i zdjelice DM, nakon operacije kuka od 3. ožujka 2014. i 18. ožujka 2014. , sud prvog stupnja je zaključio da tuženica ne posjeduje predmetnu dokumentaciju, jer da je pro predmetnu dokumentaciju proslijedila uz pacijenta u Opću bolnicu "Dr. J. Benčević" [adresa], prvi puta radi liječenja u toj ustanovi 2. travnja 2014., a drugi puta radi obdukcije DM, pa da iz opravdanih razloga tuženica nije mogla dostaviti traženu dokumentaciju, a koju je sud prvog stupnja tražio i putem Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske po dopisu od 4. listopada 2021. (stranice 209 i 230-231 spisa). Sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženica u postupku dokazala da nije bila u posjedu medicinske dokumentacije DM nakon njezine smrti jer da je ista poslana u Opću bolnicu "Dr. J. Benčević" [adresa] radi obdukcije, pa da nije niti mogla dostaviti dokumentaciju u spis predmeta.

9. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. sc. Josipa Turčića, specijalista traumatologije i kirurgije, utemeljenom na medicinskoj dokumentaciji koja je priložena u spis predmeta, sud prvog stupnja je utvrdio da je operacija DM od 3. ožujka 2014. protekla uredno, da je rana uredno zacijelila, dren je izvađen drugi dan i da od drugog dana DM hoda uz hodalicu i uči se hodati s dvije štake , da se iz medicinske dokumentacije ne može točno vidjeti kada je došlo do prijeloma dna zglobne čašice, da je nakon prijeloma dna zglobne čašice došlo do protruzije acetabularne komponente umjetnog kuka prema unutrašnjosti zdjelice, što je uz nemogućnost hodanja bila indikacija za reviziju ovog dijela proteze. S obzirom na to da je DM bila povećane tjelesne težine, radilo se težini od oko 130 kg, da je ranije imala inzult, da je moglo doći do nesmotrenog udara operiranim kukom o tvrdu podlogu i do puknuća dna čašice zdjelice, nakon čega je pomaknut i umjetni acetabularni dio proteze, da je sumarno uzevši druga operacija izvedena po pravilima struke za takvu komplikaciju 18. ožujka 2014., da je operacijski kroz prijašnji pristup odstranjen umjetni acetabulum, nađeno razmekšanje dna zglobne čašice, obrađen je frezom rub acetabuluma, te je umetnuta veća metalna komponenta acetabuluma 58 mm, koja je dodatno stabilizirana s dva vijka (obično se koriste dva vijka) , da je tada postavljen plastični umetak, tom prilikom dolazi do krvarenja koje je sanirano na jedini mogući način podvezivanje unutarnje ilijačne arterije, bez posljedica za okolne organe , da krvna žila nije oštećena instrumentom, već prilikom uguravanja plastičnog umetka u metalni dio umjetnog acetabuluma, da nije bilo indikacije moguće embolizacije. Prema opisu operacije zaključuje se da do ozljede arterije nije došlo svrdlanjem kosti, radi postavljanja dva vijka, niti frezanjem rubova acetabuluma, jer tada ne bi došlo do ugradnje metalne komponente, da je do ozljede unutrašnje ilijačne arterije ili jedne od njenih grana moglo doći prilikom umetanja plastične komponente, koja je mogla dovesti do protruzije acetabuluma u zdjelicu. Radilo se o komplikaciji koja se prilikom ugradnje kuka, prema dostupnoj medicinskoj literaturi događa izuzetno rijetko. Operacija ugradnje umjetnog kuka i revizija acetabularne komponente umjetnog kuka je bila opravdana. Izbor implantata je bio odgovarajući jer takve proteze ugrađuju u Republici Hrvatskoj u najvećem postotku, a izbor proteze diktira Ministarstvo zdravlja. Nije moguće pojedinačno birati protezu, osim u privatnim klinikama. Postupci u tijeku spašavanja života u tijeku operacije i svi daljnji postupci liječenja su bili opravdani. Infekcije, odstranjenje proteze, dekubitusi, potencirani šećernom bolešću i prekomjernom težinom, pridonijeli su daljnjem sudbinskom tijeku bolesti, koje je dovelo do smrtnog ishoda. Kod prednice tužiteljice, DM, koja je umrla **.**.2014. u bolnici, nije bilo neprikladnog načina liječenja i uporabe neodgovarajućeg osteosintetskog materijala prilikom ugradnje umjetnog kuka. Nedostatna medicinska dokumentacija ne predstavlja liječničku grešku. To što u spisu nema RTG snimaka, ne znači da iste nisu obavljene, jer iz popisa dijagnoza u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, proizlazi da su RTG snimke obavljene, jer se takve dijagnoze ne mogu postaviti bez RTG snimke. Za redovite operacije je potrebna suglasnost pacijenta, dok za hitne zahvate nije potrebna suglasnost pacijenta.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. Mladenu Miškulin, sud prvog stupnja je utvrdio da je DM u kartonu liječnika opće prakse imala evidentirane dijagnoze koksartroza, šećerna bolest, esencijalna hipertenzija, stanje nakon CVI i prekomjerna tjelesna težina. Liječnik je detaljno opisao svu relevantnu medicinsku dokumentaciju DM iz koje je utvrđeno da je tijekom boravka u bolnici [adresa] učinjen operativni zahvat 3. ožujka 2014. ugradnja umjetnog kuka, te 18. ožujka 2014. revizija acetabularne komponente. Iz izvješća o sekciji je utvrđeno da je DM umrla **.**.2014., a uzrok smrti je obostrana upala pluća. Pregledom kompletne medicinske dokumentacije liječnik vještak nije našao elemente stručne pogreške liječnika koji je izvršio zahvate ugradnje totalne endoproteze lijevog kuka i revizijskog zahvata, nakon što je tijekom boravka kod tužene ustanovljena komplikacija u smislu migracije acetabularne komponente. Migracija acetabularne komponente opisana je komplikacija nakon primarne ugradnje totalne endoproteze kuka i događa se u manje od 5% slučajeva, te je kao takva ugrađena u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka sastavljena od radne grupe internacionalne organizacije THE HIP SOCIETY. Prijelom acetabuluma s protruzijom acetabuluma prema zdjelici također je uvršten u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka, komplikacija najčešće nastaje prilikom ugradnje acetabularne komponente i to s incidencijom od oko 0,4% prilikom ugradnje bezcementnog acetabuluma, a što je ovdje slučaj. Ozljede krvnih žila i živaca također su uvrštene u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka, a najčešće nastaju prilikom uvrtanja vijaka za dodatnu stabilizaciju acetabularne komponente i pojavljuju se s incidencijom od 0,1 do 0,2%. Među ozlijeđenim krvnim žilama su i opturatorne arterija i vena i ilijačna vanjska i unutarnja arterija i vena. U slučaju ove komplikacije indicirana je hitna eksploracija zdjelice s ligaturom ozljeđenih krvnih žila, te nadoknada volumena izgubljene krvi, što je i učinjeno prilikom i nakon drugog operativnog zahvata od 18. ožujka 2014. Liječnik vještak je utvrdio da je dokumentacija uredno vođena u skladu s pravilima struke. Postoperativni tijek je uredno vođen nakon prve i druge operacije, također po pravilima struke. U spisu nema RTG snimaka, pa se ne može provjeriti položaj u kojem je primarna endoproteza implanitrana. Ugrađena ednoproteza proizvođača Instrumen taria d.d. je odobrena od Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, za ugradnju na teritoriju Republike Hrvatske.

10.1. Sud prvog stupnja je saslušao vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina koji je , između ostaloga, pojasnio da niti u jednoj ortopedskoj klinici prilikom ugradnje umjetnog kuka, u timu ne sudjeluju vaskularni kirurg ili abdominalni kirurg, već da su to specijalisti ortopedije i traumatologije, te specijalizanti istih struka. Liječnik operater je na pravilan način opisao postupke tijeka operacije. Reoperacija nakon luksacije proteze kuka, smatra se hitnim postupkom i treba se izvesti što prije. U spisu postoje opisi RTG snimki učinjenih 3. ožujka 2014. i 16. ožujka 2014. Druga operacija od 18. ožujka 2014. je obavljena prema pravilima struke. S obzirom na dob DM i činjenicu da je bila pretila ne može se smatrati da je imala oslabljenu koštanu strukturu, te je implantacija bezcementne proteze u prvom zahvatu apsolutno indicirana. U drugoj operaciji se nije mogao ugraditi cementni implantat jer bi došlo do migracije cementa u zdjelicu, što bi dovelo do gorih posljedica, pa je izbor bezcementnog implantata bio odgovarajući.

10.2. Vještak doc. dr. sc. Mladen Miškulin je u dopuni nalaza i mišljenja (nakon što je provedeno vještačenje po sudskom vještaku za elektrotehniku, elektroniku, informatiku i telekomunikacije PM radi očitanja više CD-a priloženih u spis, a koji je očitao šest CD-ova, tj. 567 slika (i sve datoteke su u neoštećenom obliku, stranice 263-348 spisa) naveo kako ostaje kod nalaza i mišljenja da se na tim CD-ovima ne nalazi snimka kuka od učinjena nakon prve operacije 3. ožujka 2014., već da u spisu postoji očitanje snimke da je stanje iza ugradnje totalne endoproteze uredan, te očitanje RTG snimke od 16. ožujka 2014. na kojem je navedeno da je stanje TEP sada s luksacijom elemenata endoproteze s proturzijom acetabularnog dijela endoproteze, kao na prethodnim snimkama.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je DM, majka tužiteljice UM, bolnički liječena kod tuženice zbog bolesti kuka, te da je imala operativni zahvat, ugradnju umjetnog lijevog kuka 3. ožujka 2014. koju operaciju je obavio liječnik tužene dr. FM., da je prva operacija od 3. ožujka 2014. protekla u redu, da se DM nakon par dana kretala uz pomoć hodalice i trebala je 14 dana nakon operacije ići na rehabilitaciju u [adresa] (iskazi tužiteljice i svjedoka FM, a da je operacija ugradnje umjetnog kuka protekla u redu i bez štetnih posljedica proizlazi i iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. sc. Josipa Turčića i doc. dr. sc. Mladena Miškulina, da je iz iskaza svjedoka FM utvrđeno da je kod DM trebalo izvršiti reoperaciju umjetnog lijevog kuka, iz razloga što je DM osjetila tegobe, a da je sama iskazala svjedoku i pred djelatnicima tužene prilikom vizite, da je udarila lijevim bokom u zid prilikom šetnje hodnikom , da je sama tužiteljica iskazala kako joj je medicinska sestra rekla da je DM "cocnula" to znači da ne bi lagano sjela na krevet već bi se bacila, a to je radila i prije operacije zbog bolova u kuku. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je zaključio kako je do propadanja – migracije acetabularne komponente došlo očigledno zbog ponašanja same DM, a da to navodi i vještak prof. Turčić kada ističe da je prva operacija korektno izvedena i da je nesretnim slučajem prilikom opterećenja noge došlo do pomicanja acetabuluma prema unutrašnjosti zdjelice, kada se uzme u obzir da je DM bila povećane tjelesne težine (oko 130 kg), da je s obzirom na težinu i ranije pretrpljeni inzult, moglo doći do nesmotrenog udara operiran im kukom u tvrdu podlogu i puknuća dna čašice zdjelice, nakon koje je pomaknut umjetni acetabulum . Stoga je sud prvog stupnja zaključio kako do propadanja umjetnog acetabularnog dijela proteze i puknuća dna čašice zdjelice nije došlo zbog liječničke greške i nestručnog djelovanja zaposlenika tuženice. Sud prvog stupnja je istaknuo kako je iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka prof. dr. sc. Josipa Turčića i doc. dr. sc. Mladena Miškulina utvrđeno da je reoperacija nakon luksacije proteze kuka bila neophodna i smatra se hitnim postupkom koji treba izvesti što prije i da je operater drugu operaciju obavio po pravilima struke, da je oba puta upotrijebio bezcementnu protezu, što je dobar izbor koji je odobren od Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, jer se takve endoproteze ugrađuju na teritoriju Republike Hrvatske, i da je operater odabrao odgovarajući implantat, jer je bezcementna proteza bolji izbor od cementne jer bi nakon reoperacije moglo doći do migracije cementa u zdjelicu, što bi dovelo do težih posljedica.

11.1. Sud prvog stupnja je utvrdio kako su oba vještaka mišljenja da je izabran odgovarajući osteosintetski materijal, da nastala komplikacija migracije acetabulanre komponente je opisana komplikacija nakon primarne ugradnje TEP kuka i događa se u manje od 5% slučajeve i kao takva je uvrštena u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje TEP kuka, prijelom acetabuluma s proturzijom prema zdjelici je također uvršten u Standardiziranu listu komplikacija i to s incidencijom od oko 0,4%, što je ovdje slučaj, da je također uvrštena na navedenu listu i ozljeda krvnih žila i živaca, a najčešće nastaju prilikom uvrtanja vijaka za dodatnu stabilizaciju s incidencijom od 0,1 do 0,2%, da je među ozlijeđenim krvnim žilama ilijačna vanjska i unutarnja arterija i vena te da je u slučaju ove komplikacije indicirana hitna eksploracija zdjelice ligaturom ozlijeđenih žila i nadoknadom volumena krvi što je i učinjeno nakon drugog operiranog zahvata od 18. travnja 2014. kako je to detaljno obrazložio vještak dr. Miškulin. Sud prvog stupnja je slijedom navedenih utvrđenja zaključio kako su sve navedene komplikacije uvrštene u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka koje su otklonjene prema pravilima struke.

11.2. Iz nalaza i mišljenja oba liječnika vještaka, sud prvog stupnja je zaključio kako u konkretnom slučaju nema elemenata liječničke pogreške kako kod zahvata primarne ugradnje totalne endoproteze lijevog kuka, tako ni kod revizijskog zahvata, da su komplikacije, nastale nakon druge operacije od 18. ožujka 2014. , uključene u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka koju je sastavila grupa internacionalne organizacije THE HIP SOCIETY, da je nakon prve operacije jasno da je rana cijelila bez infekcije, dren je maknut drugi dan, a mogući porast temperature može biti zbog resorpcije hematoma i sam porast temperature nije jedini i isključivi parametar infekcije već da se prati i lokalni status rane, da DM dan nakon druge operacije nije imala temperaturu, niti je registriran gnojni sadržaj tijekom otvaranja prethodne incizije (nalaz prof. dr. sc. Josipa Turčića od 7. rujna 2017.), da je kod DM bila prisutna infekcija, liječnik ne bi odradio drugu operaciju kako je naveo vještak Turčić, a vještak Miškulin navodi da sama temperatura nije znak infekcije već na to upućuje i lokalni status rane, da je kasnije nastala infekcija posljedica neželjene i neočekivane komplikacije nastale ozljedom arterije, da operater nije mogao pretpostaviti da će doći do takve ozljede, a da međutim i takva ozljeda predstavlja komplikaciju uvrštenu u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka (doc. dr.sc. Mladen Miškulin), da su oba vještaka mišljenja da je medicinska dokumentacija u određenim dijelovima oskudna, međutim, da takva dokumentacija ne predstavlja grešku u liječenju, da parnične stranke u spis nisu dostavile RTG snimke nakon operacije od 3. ožujka 2014. i od 18. ožujka 2014. ali su u spis dostavljeni nalazi radiologa s očitanjem RTG nalaza, da se dakle, radi o vjerodostojnom očitanju RTG snimke koju su očitali specijalisti radiologije i na temelju kojih su vještaci prof. dr.sc. Turčić, i doc. dr.sc. Miškulin pojasnili da su prva i druga operacija DM izvršene korektno (stranice 57, 76-77, 131-132 i 139-140 spisa), dakle da su RTG snimke očitane po liječnicima odgovarajuće specijalizacije.

12. Na temelju navedenih utvrđenja i ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja je zaključio da tužiteljica nije dokazala da je liječnik tuženice svojim nestručnim radom uzrokovao štetu DM prilikom liječenja i operacije lijevog kuka, da je tuženica dokazala da nema uzročne veze između postupanja njenog djelatnika – liječnika dr. FM i utužene štete, jer je isti postupao po pravilima svoje struke te da kod tuženice prilikom liječenja DM nije došlo do neprikladnog načina liječenja uporabom neodgovarajućeg osteosintetskog materijala prilikom ugradnje umjetnog kuka , da su komplikacije do kojih je došlo prilikom revizije endoproteze kuka uobičajene, prihvaćene i uvrštene u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka , da oskudna medicinska dokumentacija ne predstavlja liječničku pogrešku , da nakon prve operacije nije došlo do infekcije, jer je izvađen dren i pacijent je hodao pomoću hodalice, da je do infekcije moglo doći zbog ozlijede krvne žile, što je predviđena komplikacija, pa da su infekcije, odstranjenje proteze, dekubitusi potencirani šećernom bolešću i prekomjernom težinom, pridonijeli daljnjem sudbinskom tijeku bolesti, što je i dovelo do smrtnog ishoda DM **.**.2014.

12.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako niti jedan provedeni dokaz ne potvrđuje tvrdnju tužiteljice da je do predmetne štete došlo krivnjom djelatnika tuženice već da je naprotiv, tuženica dokazala kako je do neželjenih posljedica došlo nenamjerno uslijed komplikacija liječenjem, a ne zbog liječničke pogreške. Za neželjeni ishod liječenja – komplikacije i "sudbinski tijek bolesti" ne postoji odgovornost liječnika.

12.2. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužiteljica u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

14. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio. Naime, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je analizirao sve izvedene materijalne i personalne dokaze (iskaz tužiteljice i svjedoka te nalaze i mišljenje vještaka i njihove iskaze i dopunska očitovanja), i u obrazloženju pobijane presude iznio bitne, suštinske razloge za svoju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu u cijelosti neosnovani.

15. Suprotno žalbenom navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 299 stavka 2. ZPP kada je prihvatio dokazni prijedlog tuženice da se na okolnost dostave/uručenja RTG snimki i medicinske dokumentacije izvede dokaz saslušanjem svjedoka djelatnika tuženice, a s obzirom na to što je pravilno zaključio kako tuženica nije mogla predložiti navedene dokaze prije zaključenja prethodnog postupka, s obzirom na to da je nakon zaključenja prethodnog postupka nastala okolnost da tražena dokumentacija nije dostavljena u spis iz Općine bolnice "Dr. J. Benčević" Slavonski Brod. Naime, sud ne može odbiti prijedlog stranke za izvođenje dokaza pozivom na to da je dokazni prijedlog iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka ako je stranka predložila izvođenje dokaza radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno kojim se može utvrditi posredno relevantna činjenica ili tim dokazom provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu druge stranke koji su saslušani tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka.“ (Vrhovi sud Republike Hrvatske, Rev 235/2022-4 od 28. studenoga 2023). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da nije bilo pravne osnovanosti prihvatiti dokazne prijedloge tuženice odnosno saslušanje svjedoka radi utvrđenja činjenica koje su između stranaka sporne.

15.1. Na žalbene navode tužiteljice vezano uz postojanje suglasnosti pacijenta (prednice tužiteljice) za operativni zahvat za operacije od 3. ožujka 2014. i 18. ožujka 2014., valja reći da je tužiteljica te činjenične tvrdnje istaknula tek u podnesku od 2. lipnja 2017. (stranica 81 spisa predmeta), nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 15. ožujka 2016., a koje tvrdnje nisu isticane u tužbi niti do zaključenja prethodnog postupka, a niti ne tvrdi pa tako niti ne dokazuje da te tvrdnje nije bez svoje krivnje mogla isticati do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega sud takve tvrdnje pravilno neće uzeti u obzir (članak 299. stavak 3. ZPP). Pored navedenog, žaliteljici valja ukazati kako je naveden prigovore tužiteljice liječnik vještak prof. dr. sc. Turčić otklonio u svojem očitovanju od 7. rujna 2017 ( stranica 92 spisa predmeta).

16. Neosnovani su žalbeni navodi kako sud prvog stupnja nije postupio po uputi ovog drugostupanjskog suda iz prethodne odluke kojom je ukinuta odluka prvostupanjskog suda u ovom predmetu, jer je sud prvog stupnja izveo sve dokaze koje su stranke predložile, dok je na ročištu održanom 20. ožujka 2023. punomoćnik tužiteljice odustao od dokaznog prijedloga da se provedu dokazi vještačenjem po vještacima specijalistima traumatologije, vaskularne kirurgije, anestezije i intenzivnog liječenja, te sudske medicine i patologije.

17. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredaba članaka 1045., 1061., 1099. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. - dalje: ZOO), kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan.

18. Za nastanak obvezno-pravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO, potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Dakle, uz postojanje navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, šteta, uzročna veza i protupravnost), uvijek je pretpostavka odgovornosti za štetu i štetna radnja štetnika, u ovom slučaju tuženice.

19. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako tužiteljica nije dokazala činjenične tvrdnje da je njezina majka sada pokojna DM pretrpjela štetu zbog liječničke pogreške djelatnika tuženice ,u konkretnom slučaju dr. FM koji je izvršio operativne zahvate - ugradnju totalne endoproteze lijevog kuka, i revizijski zahvat, odnosno da ne postoji uzročno posljedična veza između postupanja dr. FM i utužene štete budući da iz izvedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja vještaka dr. Turčića i dr. Miškulina i njihovih dopunskih očitovanja, proizlazi da je djelatnik tuženice dr. FM postupao u skladu s pravilima struke, kao i da djelatnici tuženice nisu neprikladno liječili sada pok. DM uporabom neodgovarajućeg osteosintetskog materijala jer je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je operater dr. FM odabrao odgovarajući implantat – bescementnu protezu koja je bolji izbor od cementne jer bi nakon reoperacije moglo doći do migracije cementa u zdjelicu, što bi dovelo do težih posljedica, a ugrađena ednoproteza proizvođača Instrumentaria d.d. odobrena je od Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, za ugradnju na teritoriju Republike Hrvatske (nalaz i mišljenje vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina, dok su komplikacije do kojih je došlo prilikom revizije endoproteze kuka uobičajene, prihvaćene i uvrštene u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka. Dakle, u postupku je pravilno utvrđeno da niti jedan provedeni dokaz ne potvrđuje tvrdnju tužiteljice da je do predmetne štete došlo krivnjom djelatnika tuženice već da je , naprotiv, tuženica dokazala kako je do neželjenih posljedica došlo, nenamjerno, uslijed komplikacija liječenjem, a ne zbog liječničke pogreške i da za neželjeni ishod liječenja

– komplikacije i "sudbinski tijek bolesti" ne postoji odgovornost liječnika.

20. Što se tiče opsežnih žalbenih navoda koji se odnose na pribavljanje/dostavu rtg snimki i ostale medicinske dokumentacije, valja reći kako je tuženica dokazala kako ne posjeduje navedene snimke i dokumentaciju budući da je dokumentaciju pacijentice DM dostavila Općoj bolnici „Dr. J. Benčević“ Slavonski Brod, 2. travnja 2014. kada je pacijentica upućena na daljnje liječenje u tu ustanovu.

21. Nadalje, unatoč okolnosti što je, prema mišljenju liječnika vještaka, medicinska dokumentacija u određenim dijelovima oskudna, takva dokumentacija vođena je pravilno u skladu s pravilima struke (dr. Mladen Miškulin - nalaz i mišljenje), a oskudnost odnosno nedostatak medicinske dokumentacije ne predstavlja grešku u liječenju (nalaz i mišljenje vještaka dr. Turčića).

22. Što se tiče okolnosti da u spisu predmeta nisu priložene RTG snimke nakon operacije i reoperacije (od 3. ožujka i 16. ožujka 2014)., žaliteljici valja odgovoriti kako su u spisu priloženi nalazi radiologa s vjerodostojnim očitanjem RTG nalaza, koju su očitali specijalisti radiologije i na temelju kojih su vještaci prof. dr. sc. Turčić, i doc. dr.sc. Miškulin pojasnili da su prva i druga operacija DM izvršene korektno (stranice 57, 76-77, 131-132 i 139-140 spisa), dakle da su RTG snimke očitane po liječnicima odgovarajuće specijalizacije. Stoga su žalbeni navodi i u tom dijelu, neosnovani.

23. Slijedom navedenog, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako je u konkretnom slučaju tuženica dokazala da ne postoji uzročna veze između postupanja njezina djelatnika – liječnika dr. FM i utužene štete, jer je isti postupao po pravilima svoje struke , da kod tuženice prilikom liječenja DM nije došlo do neprikladnog načina liječenja uporabom neodgovarajućeg osteosintetskog materijala prilikom ugradnje umjetnog kuka, da su komplikacije do kojih je došlo prilikom revizije endoproteze kuka uobičajene, prihvaćene i uvrštene u Standardiziranu listu komplikacija kod ugradnje totalne endoproteze kuka, da oskudna medicinska dokumentacija koja je u spisu i koja je vođena uredno i u skladu s pravilima struke ne predstavlja liječničku pogrešku, da nakon prve operacije nije došlo do infekcije, jer je izvađen dren i pacijentica je hodala pomoću hodalice, da je do infekcije moglo doći zbog ozlijede krvne žile, što je predviđena komplikacija, pa da su infekcije , odstranjenje proteze, dekubitusi potencirani šećernom bolešću i prekomjernom težinom, pridonijeli daljnjem sudbinskom tijeku bolesti, što je i dovelo do smrtnog ishoda DM **.**.2014.

24. Slijedom izloženih razloga, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odštetne odgovornosti, zbog čega je odbijanjem tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, u cijelosti, materijalno pravo pravilno primijenjeno.

25. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužiteljice kao neosnovanu, odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor