Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1524/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Morisa Mikić, odvjetnica u Donjem Miholjcu, protiv tuženika HOK- Osiguranja d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2961/2022-21 od 5. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja AS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2961/2022-21 od 5. siječnja 2024. pod stavcima I., II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja AS za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2961/2022-21 od 5. siječnja 2024. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR/37.500,00 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2021. pa do isplate kao neosnovan. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan. Stavkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 995,40 EUR/7.500,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2024. pa do isplate. Stavkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude pod stavcima I., II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade neimovinske štete u iznosu od 37.500,00 kuna/4.977,11 EUR, pretrpljene u štetnom događaju od 23. srpnja 2020.
5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da mu je u predmetnom postupku onemogućeno dokazivanje, izvođenje dokaza na sudu, pa čak i davanje vlastitog iskaza, a koji žalbeni navodi sadržajno upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, valja reći da su isti neosnovani, s obzirom da, sukladno odredbi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
8. Kako je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ugovornom osiguranju, slijedom čega tužitelj ima pravo na isplatu ugovorene osigurnine, a ne na naknadu neimovinske štete, tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku ortopedu sa zadatkom utvrditi utužene kriterije neimovinske štete vezane uz zadobivenu ozljedu, odnosno utvrditi intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha te duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, nego je naprotiv, također prema prijedlogu tužitelja, tijekom postupka proveden dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku ortopedu s pravilnim zadatkom utvrditi je li tužitelj u predmetnom osiguranom slučaju zadobio ozljede koje su dovele do trajnog invaliditeta i u kojem omjeru, sve sukladno Tablici za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), u daljnjem tekstu: Tablica.
9. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja u kojima on ističe da mu je trebalo biti omogućeno da se osobno i neposredno pred sudom očituje o svojim navodima i navodima tuženika kako bi se dodatno razjasnile važne činjenice u ovom postupku , valja reći da, sve i da je navedeni dokazni prijedlog u predmetnom postupku proveden, isti ne bi doveo do drugačije odluke suda, s obzirom na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na isplatu ugovorene osigurnine, slijedom čega činjenica da prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao zbog čega nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
10. Na temelju izvedenih dokaza u predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:
- da je tužitelj 23. srpnja 2020. zadobio ozljedu na radu,
- da je tužitelj kao djelatnik trgovačkog društva MONTER-STROJARSKE INSTALACIJE d.d. bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme i izvan obavljanja redovnog zanimanja u razdoblju od 1. travnja 2020. do 1. travnja 2021.,
- da se dana 23. srpnja 2020. upravo dogodio osigurani slučaj,
- da je tuženik u mirnom postupku, dana 12. svibnja 2021., isplatio tužitelju osigurninu zbog nastupa osiguranog slučaja na ime trajnog invaliditeta u iznosu od 7.500,00 kuna/995,42 EUR,
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. ZS proizlazi da je tužitelj u predmetnom osiguranom slučaju 23. srpnja 2020. zadobio lom lateralnog maleola lijevog gležnja, da je po ozljeđivanju provedeno adekvatno liječenje po kirurgu i fizijatru, da je provedeno neoperacijsko liječenje i fizikalna terapija,
- da je sudski vještak naglasio da se tužitelj na pregledu 26. lipnja 2023. žalio na bolove u području lijevog stopala, gležnja i potkoljenice koji su izraženiji kod većeg opterećenja i promjene vremena, da je tužitelj po zanimanju strojobravar, da nije imao sličnih ozljeda, dok je kliničkim pregledom utvrđeno: lijevi gležanj – bolne i ograničene kretnje u GNZ i DNZ slabijeg stupnja, palpacijski bol s lateralne strane, da su vidljive trofičke promjene distalne trećine lijeve potkoljenice i lijevog gležnja te ožiljak,
- da je sudski vještak istaknuo da postoji uzročnoposljedična veza između predmetne nezgode i zadobivene ozljede, s time da je liječenje tužitelja završeno 18. siječnja 2021. nalazom kirurga,
- da je vještak naglasio da je prema točci 157. RTG-om dokazani prijelom u području nožnog zgloba zarastao s pomakom ili intraartikularni prijelom uz smanjenu pokretljivost zgloba doveo do invalidnosti u visini od 3% prema priloženoj Tablici.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženik isplatom izvršenom tužitelju u mirnom postupku (isplatom iznosa od 7.500,00 kuna/995,42 EUR) u cijelosti ispunio ugovornu obvezu isplate osigurnine zbog nastupa osiguranog slučaja u kojem je, prema stručnom i obrazloženom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. ZS, tužitelj zadobio lom lateralnog maleola lijevog gležnja sukladno točci 157. Tablice , koji je doveo do trajnog invaliditeta tužitelja u omjeru od 3%.
12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je primjenom odredaba iz čl. 325. st. 1. u svezi čl. 186. st. 3. ZPP-a, te čl. 922. st. 1. i 2., čl. 943. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.977,11 EUR/37.500,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2021. pa do isplate (stavak I. izreke pobijane presude).
13. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) pravilno je donesena sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.
14. Zaključno valja reći da se odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Grgić