Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3809/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2605/2025-32 od 22. srpnja 2026., dana 24. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2605/2025-32 od 22. srpnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odlučeno:

„Odbija se prigovor tužitelja protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe od 10. srpnja 2026. kao neosnovan te se potvrđuje rješenje o pristojbi od 27. lipnja 2025.“

2. Protiv pobijanog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Predlaže poništiti pobijano rješenje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja od o pristojbi od 27. lipnja 2025. kojim je tužitelj pozvan, temeljem Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, br. 50/26, dalje: Uredba), platiti sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije i na rješenje o pristojbi, s obrazloženjem da nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od sudskih pristojbi iz čl. 11. st. 1. t. 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/2018, 51/2023, dalje: Zakon o sudskim pristojbama).

6. Žalbenim navodima tužitelj navodi da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi jer je tužbu u predmetnoj stvari podnio u vrijeme kada je egzistiralo rješenje od 24. studenog 1997. i da je imao legitimno očekivanje da će uspjeti u parnici za isplatu neisplaćenih invalidnina koje mu pripadaju sukladno rješenju o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata III. skupine s 90% oštećenjem organizma za stalno, a na kojemu je rješenju tužitelj temeljio osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani.

8. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je rješenjem Ministarstva obrane klasa: UP/I-562-02/97-26/448, ur. broj: 512-62- 97-2 od 24. studenog 1997. tužitelj bio priznat ratnim vojnim invalidom III. grupe s 90% tjelesnog oštećenja te mu je tim rješenjem bilo priznato pravo na osobnu invalidninu i poseban dodatak (str. 4.-5. spisa),

- da je navedeno rješenje od 24. studenog 1997., kasnijim rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske klasa: UP/II-562-02/13-0015/35, ur. broj 522-04/1-1-1- 13-2 od 1. kolovoza 2013., oglašeno ništavim (str. 18.-19. spisa),

- da je upravni spor, koji se vodio glede zakonitosti tog rješenja, pravomoćno okončan 18. rujna 2024. donošenjem rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1727/2024 (str. 101. spisa),

- da je tužiteljev zahtjev za isplatu u cijelosti odbijen pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 11. lipnja 2025. (str. 221. -227. spisa).

9. Prema čl. 11. st 1. t. 5. Zakona o sudskim pristojbama od plaćanja pristojbi su oslobođeni, među ostalim, i osobe s invaliditetom, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status.

10. S obzirom na prethodno navedeno, jasno je kako je rješenje od 24. studenog 1997. kojim se tužitelju priznaje invaliditet, oglašeno ništavim (pravomoćnim) rješenjem od 1. kolovoza 2013., a prema čl. 128. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/2009, 110/2021), ništavo rješenje nema pravni učinak te se smatraju ništavim i pravni učinci tog rješenja. Osim toga, u naknadno vođenom upravnom sporu, tužitelj nije uspješno osporio navedeno rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 1. kolovoza 2013.

11. U odnosu na žalbeni navod da sud nije primijenio odredbu čl. 135. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ br. 121/2017, 98/2019, 84/2021, 156/2023 , dalje: ZHB), ističe se da je istom propisano da su, u postupku ostvarivanja prava iz toga Zakona, stranke oslobođene od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status. Nadalje, sukladno odredbama čl. 1. ZHB-a te čl. 179. ZHB-a, jasno je da se odredbe ZHB-a odnose na upravne postupke u kojima se ostvaruju statusi i prava iz toga Zakona. Međutim, u ovom parničnom postupku tužitelj je potraživao isplatu invalidnine zbog statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, pa se, dakle, ne radi o postupku ostvarivanja prava prema odredbama ZHB-a, već o tužbi na isplatu, a s kojom tužbom tužitelj, u konačnici, i nije uspio.

12. Slijedom navedenog, rješenje od 24. studenog 1997. na koje se tužitelj poziva nije osnova za priznavanje statusa invaliditeta tužitelja, dok tužitelj kakvom drugom ispravom u postupku nije dokazao postojanje invaliditeta i time pretpostavke za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe iz čl. 11. st. 1. t. 5. Zakona o sudskim pristojbama.

13. Dakle, tužitelj nije bio oslobođen plaćanja pristojbe na prijedlog za podnošenje revizije pa je pobijanu odluku valjalo potvrditi.

14. Slijedom navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje tuž itelj navodi, a niti žalbeni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 380. st. 2. ZPP - a odlučeno je kao pod točkom I izreke.

15. Kako žalba nije osnovana, nije osnovan niti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe pa je isti valjalo odbiti te je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić