Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2470/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP -PLIN d.o.o. iz Osijeka, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-39/2024-26 od 12. svibnja 2025., dana 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-39/2024-26 od 12. svibnja 2025. u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (t. I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Pavla Gagre iz Valpova, poslovni broj: Ovrv-14201/2023 od 21. studenog 2023. (t. II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2025. pa do isplate (t. III. izreke).

2. Tužitelj pobija rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka (t. III. izreke), pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. , 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači na način da u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja i obveže tuženika naknaditi tužitelju troškove pos tupka u cijelosti.

Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka utemeljio je na odredbi čl. 14. st. 2. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ). Utvrdio je da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 2. listopada 2023., da je rješenje o ovrsi doneseno 21. studenoga 2023., dok iz navoda samog tužitelja proizlazi da je tuženik 8. studenoga 2023. podmirio dugovanje u iznosu od 50,80 eura na ime glavnice te iznos od 25,00 eura na ime troškova ovršnog postupka. Polazeći od utvrđenja da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu tražbina postojala u cijelosti, prvostupanjski sud zaključio je da su tužitelju opravdano nastali troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 25,00 eura, kao i trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura, sukladno čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21., 18/22. i 154/22.; dalje: Pravilnik).

5.2. Nadalje, prvostupanjski sud utvrdio je da je uplatom izvršenom 8. studenoga 2023. tuženik u cijelosti podmirio glavnicu te dio troškova ovršnog postupka, uslijed čega tražbina u tom dijelu više nije postojala. Unatoč toj činjenici, tužitelj nije djelomično povukao prijedlog za ovrhu niti je na drugi način obavijestio sud o djelomičnom namirenju tražbine, zbog čega je doneseno rješenje o ovrsi za cjelokupni iznos potraživanja, zajedno s pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Iz navedenoga je prvostupanjski sud izveo zaključak da trošak ostatka nagrade javnog bilježnika iz čl. 7. st. 2. Pravilnika nije predstavljao trošak potreban za vođenje postupka, budući da je obveza bila podmirena prije donošenja rješenja o ovrsi, zbog čega za njegovo donošenje više nije postojala potreba. Slijedom toga, prvostupanjski sud ocijenio je da su svi troškovi nastali nakon 8. studenoga 2023. posljedica propusta tužitelja, koji nije pravodobno povukao prijedlog za ovrhu u dijelu u kojem je tražbina bila namirena, pa stoga teret tih troškova ne može pasti na tuženika.

6.1. U žalbi tužitelj osporava pravilnost pobijanog rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka. Prije svega ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu troška sastava prijedloga za ovrhu, navodeći da taj trošak ne iznosi 25,00 eura, kako je to utvrdio sud, već 37,31 eura.

6.2. Nadalje, tužitelj navodi da je podneskom od 28. siječnja 2025. obavijestio prvostupanjski sud kako je tuženik uplatom izvršenom 8. studenoga 2023. podmirio troškove javnog bilježnika u cijelosti, i to predujam naknade u iznosu od 12,50 eura te ostatak naknade u jednakom iznosu.

6.3. Tužitelj nadalje smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov zahtjev za naknadu parničnog troška jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 eura. U tom smislu ističe da je potreba za vođenjem parničnog postupka nastala zbog toga što tuženik nije u cijelosti podmirio svoje dugovanje, već je platio samo glavnicu i dio troškova ovršnog postupka, zbog čega su tužitelju opravdano nastali daljnji troškovi zastupanja.

6.4. Osim toga, tužitelj ukazuje da je prvostupanjski sud tijekom postupka zakazao dva ročišta na kojima je uredno pristupio njegov punomoćnik, slijedom čega drži da nije bilo osnove odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Posebno naglašava da se u konkretnom slučaju radi o jednokratnoj nagradi, a poduzete procesne radnje bile su posljedica postupanja suda. Stoga smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da su predmetni troškovi nastali njegovom krivnjom zbog nepovlačenja prijedloga za ovrhu.

7.1. No, iz spisa proizlazi da je tužitelj podneskom od 28. siječnja 2025. obavijestio sud da je tuženik 8. studenog 2023. izvršio više uplata u ukupnom iznosu od 134,95 eura.

7.2. Nadalje, iz sadržaja prijedloga za ovrhu proizlazi da je predmet prisilne naplate bila tražbina po osnovi tri računa za isporučeni plin u ukupnom iznosu od 50,80 eura, dospjelih 30. lipnja 2023. (list 8 spisa).

7.3. Iz sadržaja podneska od 28. siječnja 2025. proizlazi da je tužitelj pojasnio način na koji su evidentirane uplate izvršene 8. studenoga 2023., navodeći da su njima u cijelosti podmireni računi koji su bili predmet ovršnog prijedloga te dio troškova javnog bilježnika. Nadalje je naveo da je preostali, odnosno preplaćeni iznos od 44,14 eura, uračunat na način da je njime podmiren račun za listopad u iznosu od 27,05 eura, dok je preostali iznos od 17,09 eura evidentiran kao preplata na računu za studeni te iskorišten za njegovo djelomično zatvaranje.

8.1. Prema odredbi čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26.; dalje: ZOO), kada između istih osoba postoji više istovrsnih obveza, a ispunjenje koje je dužnik izvršio nije dostatno za namirenje svih obveza, uračunavanje se, ako o tome ne postoji sporazum stranaka, obavlja prema redoslijedu koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Ako dužnik takvu izjavu nije dao, primjenjuje se zakonsko pravilo prema kojem se obveze namiruju redom njihova dospijeća (čl. 171. st. 2. ZOO).

8.2. Nadalje, odredbom čl. 172. ZOO propisano je da se, kada dužnik uz glavnicu duguje i kamate te troškove, izvršena uplata najprije uračunava na troškove, potom na kamate, a tek nakon toga na glavnicu. Riječ je o zakonskom redoslijedu uračunavanja koji vjerovnik nije ovlašten proizvoljno mijenjati.

9. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi, ovaj sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da troškovi nastali nakon izvršene uplate od 8. studenoga 2023. ne mogu teretiti tuženika. Naime, tijekom postupka nije utvrđeno da je tuženik prilikom ispunjenja odredio redoslijed uračunavanja svoje uplate, zbog čega je tužitelj bio dužan primijeniti zakonska pravila iz čl. 171. i 172. ZOO. To znači da je zaprimljenu uplatu prvenstveno trebao uračunati na troškove postupka, zatim na eventualno dospjele kamate, a tek potom na glavnicu utužene tražbine. Umjesto toga, tužitelj je dio zaprimljenih sredstava rasporedio na podmirenje svojih drugih tražbina koje u vrijeme izvršene uplate nisu bile predmet ovog postupka, pri čemu je dio iznosa evidentirao kao preplatu za račune koji u tom trenutku još nisu bili ni dospjeli. Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik prije donošenja rješenja o ovrsi uplatio iznos dostatan za podmirenje utužene tražbine zajedno s pripadajućim troškovima i kamatama prema zakonskom redoslijedu uračunavanja, nije bilo osnove za daljnje vođenje ovršnog postupka niti za nastanak daljnjih troškova. Stoga se troškovi nastali nakon 8. studenoga 2023. imaju smatrati posljedicom postupanja tužitelja koji nije pravilno primijenio pravila o uračunavanju ispunjenja niti je sukladno tome prilagodio svoj ovršni zahtjev.

10. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da nije bilo osnove tužitelju priznati ni trošak predujma naknade javnog bilježnika, budući da je tuženik prije donošenja rješenja o ovrsi uplatio iznos dovoljan za podmirenje cjelokupne tražbine, uključujući i troškove postupka (trošak predujma i trošak prijedloga za ovrhu) i pripadajuće kamate, kada se uplata pravilno uračuna sukladno čl. 171. i 172. ZOO. Međutim, kako je žalbu podnio isključivo tužitelj, drugostupanjski sud, sukladno zabrani preinačenja na štetu jedinog žalitelja iz čl. 374. ZPP, nije ovlašten pobijanu odluku preinačiti na njegovu štetu. Stoga je, primjenom čl. 380. st. 2. ZPP, odlučeno kao u t. I. izreke.

11. Budući da žalba tužitelja nije osnovana, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović