REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3187/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja CONFERVO SIMUL d.o.o., Zagreb, Rockefellerova ulica 22, OIB: 16929164831, kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KOŽUL DELIVERY d.o.o., OIB: 44475000040, Pavlinska ulica 30, Velika Mlaka, kojeg zastupa punomoćnik Andro Marijanović, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-977/2025-11 od 28. svibnja 2026., 24. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-977/2025-11 od 28. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem određeno je osiguranje predlagateljeve novčane tražbine određivanjem prethodne mjere za iznos od 200.500,00 EUR i to nalogom Financijskoj agenciji da bankama kod kojih se vode tuženikovi računi izda nalog za zabranu da tuženiku ili trećoj osobi po tuženikovom nalogu isplati s njegova računa iznos novčane tražbine za koju je određeno osiguranje.
2. Pobijano rješenje prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) budući da je ocijenio iz navoda u prigovoru i isprava u spisu da ne postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga. U bitnom je naveo da je ugovor o pristupanju dugu jedini dokument koji prati pravni odnos i prvostupanjski sud je na temelju tog dokumenta, a bez da je izveo bilo kakav drugi dokaz, utvrdio da je veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu. Stoga je počinjena povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama. Istaknuo je da je pogrešno primijenjena odredba čl. 130. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), jer za asignaciju nije propisan pisani ili neki drugi oblik, pa ona, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, može biti i usmena. Stoga je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Samo na temelju činjenice da je tuženik platio dio obveze koju tužitelj ima prema trećoj osobi, a uz činjenicu da je tuženik osporio da je ikada potpisao ugovor o preuzimanju duga, nije opravdan i osnovan zaključak prvostupanjskog suda o većoj vjerojatnosti da tužitelj uspije u postupku. Nadalje, počinjena je i povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 5. ZPP -a jer sud nije dostavio tuženiku podneske tužitelja od 6. ožujka 2026. i 24. travnja 2026. kojima se tužitelj očitovao na navode protivne strane. Tužitelj je u ovome postupku prije donošenja pobijane odluke već izvršio zabilježbu pokretanja postupka za donošenje privremene mjere zabranom raspolaganja nekretninom u vlasništvu tuženika, što znači da je njegovo potraživanje već bilo osigurano, pa i iz tog razloga nije bilo uvjeta za donošenje pobijanog rješenja. Predložio je uvažiti žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku, osim u dijelu troškova postupka osiguranja.
6. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju tuženik upire u žalbi. Prvostupanjski sud je naveo valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju spisa. Neosnovano tuženik ističe da je počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 5. ZPP-a jer sud nije dostavio tuženiku podneske tužitelja od 6. ožujka 2026. i 24. travnja 2026. budući da iz podataka u spisu proizlazi da su predmetni podnesci dostavljeni tuženiku. Osim toga, o tužiteljevom prijedlogu za određivanje prethodne mjere iz odredbe čl. 501.a ZPP-a sud odlučuje na temelju tuženikovih navoda iz prigovora protiv platnog naloga i spisu priloženih isprava, pa su i iz tog razloga ti tuženikovi navodi neosnovani.
7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj 7. svibnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate dospjele novčane tražbine u iznosu od 203.389,37 EUR, uz naknadu troškova ovršnog postupka. Sukladno tom prijedlogu javni bilježnik Marko Jurlina iz Velike Gorice je 8. srpnja 2025. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4523/2025 protiv kojeg je tuženik pravovremeno podnio prigovor, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
8. Podneskom od 23. rujna 2025. tužitelj je podnio prijedlog za određivanjem prethodne mjere za iznos od 200.500,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a. Prvostupanjski sud je nakon toga donio pobijano rješenje.
9. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
10. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu). Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.
11. U konkretnom predmetu nije sporno da je postupak pokrenut tužiteljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Postupajući prema tom prijedlogu javni bilježnik Marko Jurlina iz Velike Gorice 8. srpnja 2025. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4523/2025 čime je ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere.
12. Nadalje, tužitelj tvrdi da su stranke potpisale ugovor o preuzimanju duga od 2. siječnja 2024. kojim ugovorom je tuženik preuzeo na sebe dugovanje RF iz Ugovora o zajmu od 19. srpnja 2023., te je tuženik djelomično podmirio dugovanje (iznos od 83.000,00 EUR). Tuženik je osporavao osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja navodeći da predmetni iznos nije platio na temelju ugovora o preuzimanju duga, već prema uputi/asignaciji tužiteljevog vjerovnika RF. Tuženik je osporio da je potpisao Ugovor o preuzimanju duga.
13. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da iz isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu. Naime, tuženik je osporavao da je potpisao Ugovor o preuzimanju duga, ali na tu okolnost nije predlagao nikakve dokaze. Osim toga, predmetnim Ugovorom stranke su regulirale podmirenje cjelokupnog dugovanja u iznosu od 283.500,00 EUR do 31. prosinca 2024., te je tuženik u prosincu 2024. uplatio tužitelju iznos od 83.000,00 EUR. Tuženik je isticao da je predmetni iznos uplaćen po uputi RF, ali nije naveo na temelju koje (druge) pravne osnove je izvršio tu uplatu, a niti je u prilog toj tvrdnji predlagao dokaze. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik samo osporio tužiteljeve tvrdnje, bez dostavljanja ikakve dokumentacije ili predlaganja dokaza.
14. Imajući u vidu takve tvrdnje stranaka i cjelokupnu dokumentaciju u spisu, za sada ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
15. Nisu odlučni žaliteljevi navodi da je tužitelj već izvršio zabilježbu pokretanja postupka za donošenje privremene mjere zabranom raspolaganja nekretninom u vlasništvu tuženika, odnosno da je tužiteljevo potraživanje već osigurano. Radi se o zasebnom postupku čija je svrha publicitet i očuvanje prvenstvenog reda, dok se u konkretnom slučaju radi o osiguranju koje izravno štiti (tužiteljevu) tražbinu jer određivanje mjere ima za posljedicu zabranu raspolaganja novcem pri čemu predlagatelj stječe založno pravo.
16. Slijedom svega navedenog, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje je potvrđeno na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 24. kolovoza 2026.
Sutkinja
Kamelija Parać
