Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5429/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Držaić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 84923155727, Stjepana Radića 33, 23000 Zadar, kojeg zastupa ju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-39/2023-9 od 11. listopada 2024., dana 21. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-39/2023-9 od 11. listopada 2024. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Katarine Oguić u Pagu, poslovni broj Ovrv-22932/2022, UPP/OS-Ovrv-535/2022 od 29. siječnja 2023 u odnosu na iznos glavnice i sudi:

"1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katarine Oguić u Pagu, poslovni broj Ovrv- 22932/2022, UPP/OS-Ovrv-535/2022 od 29. siječnja 2023., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 52,88 eur (pedestdva eura i osamdsesetosam centi) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5,14 EUR od 16. rujan 2022.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. lipanj 20202.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. kolovoz 2022.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. listopad 2022.

- na iznos od 6,65 EUR od 16. veljače 2022.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. svibanj 2022.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. siječanj 2022.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. ožujak 2022.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. travanj 2022.

- na iznos od 5,14 EUR od 16. srpanj 2022.

pa do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 134,95 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Katarine Oguić u Pagu, poslovni broj Ovrv-22932/2022, UPP/OS-Ovrv-535/2022 od 29. siječnja 2023 u odnosu na ovršni trošak postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Katarine Oguić u Pagu, poslovni broj Ovrv-22932/2022, UPP/OS- Ovrv-535/2022 od 29. siječnja 2023, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači uz naknadu svih troškova parničnog postupka, a podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 52,88 EUR na ime plaćanja minimalne obveze javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od prosinca 2021. do rujna 2022. s nekretnine u vlasništvu tuženika na adresi u [adresa]., a koja se sastoji od 13 etažnih jedinica – apartmana svi u vlasništvu tuženika.

6. Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu uz obrazloženje kako iz sadržaja izvoda iz otvorenih stavaka na dan 30. prosinca 2022. i preslike utuženih računa kao vjerodostojnih isprava nije razvidno za koju etažnu jedinicu unutar stambene zgrade na adresi u [adresa], tužitelj zahtijeva od tuženika plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge budući da niti jednom riječju ne identificira posebni dio nekretnine kao obračunsko mjesto, a koji podatak predstavlja obvezni sadržaj računa posebno u situacija kada je tuženik vlasnik više etažnih jedinica unutar istog stambenog objekta, te pored činjenice što je za utuženo razdoblje već platio jednu tzv. fiksnu naknadu.

7. Tužitelj u žalbi navodi da je tuženik kao vlasnik više etažnih jedinica koje povremeno koristi u svrhu iznajmljivanja u obvezi plaćati cijenu minimalne javne usluge za svaku pojedinu etažnu jedinicu pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-101/2023 od 14. veljače 2023.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da:

- da tužitelj obavlja javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području [adresa], a temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra od 18. prosinca 2017. koja je objavljena u službenog Glasniku Grada Zadra, broj 1/2018 od 24. siječnja 2018.;

- da je tuženik vlasnik etažirane stambene zgrade na adresi u [adresa];

- da se tuženik u ljetnim mjesecima bavi djelatnošću iznajmljivanja apartmana te stoga obračunsko mjesto ulazi u kategoriju nekućanstvo, a ujedno i iz razloga što je prebivalište i kućanstvo tuženika na adresi u [adresa];

- da tuženik za predmetnu nekretninu – etažiranu stambenu zgradu u ljetnim mjesecima, odnosno za srpanj i kolovoz zadužuje dodatni spremnik volumena 240 l.

9. Među strankama nije sporna visina utužena tražbine. Među strankama je sporno, a što tužitelj sadržajno ističe u žalbi, je li tuženik obvezan plaćati cijenu minimalne javne usluge za sve etažne jedinice nekretnine na adresi [adresa] ili samo jednu cijenu s obzirom da se radi o istom obračunskom mjestu.

10. Obzirom da je predmet spora isplata tražbine koja se odnosi na javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od prosinca 2021. do rujna 2022. za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 84/2021., dalje: ZOGO 11. Sukladno čl. 75. ZOGO cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge (st. 1.), a strukturu cijene javne usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge (st. 2.).

11.1. Nadalje, sukladno čl. 76. ZOGO obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (st. 1.), a cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge (st. 2.). Na području pružanja javne usluge primjenjuje se jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo i jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo (st. 3.). Ako se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge obračunanu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo (st. 4. ZOGO).

11.2. Nadalje, sukladno čl. 70. st. 1. ZOGO korisnik javne usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine (kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge) ili stvarni korisnik nekretnine. Sukladno čl. 70. st. 2. ZOGO korisnici javne usluge ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju korisnika kućanstvo ili korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada). Pritom se sukladno čl. 70. st. 3. ZOGO, korisnikom koji nije kućanstvo smatra korisnik koji nije razvrstan u kategoriju kućanstvo, a koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja djelatnosti, što uključuje i iznajmljivače koji kao fizičke osobe pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu sukladno zakonu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost. U skladu s čl. 70. st. 4. t. 5. ZOGO, korisnik usluge dužan je platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

11.3. Slijedom gore navedenog, cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. fiksni dio cijene) potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati te kvalitetno i sigurno funkcionirati a obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje kao i sva potrebna materijalna sredstva. Cilj popisivanja navedene strukture cijene je bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća", a da se sa tzv. varijabilnim djelom osigura sama primjena načela "onečišćivač plaća". Pri tom je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-II- 2492/2017 od 27. ožujka 2021. godine ocijenio da popisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u uredbi kao dio same strukture cijene javne usluge nije u nesuglasju s ustavom i mjerodavnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

12. Sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. posl. br. Su IV-100/2026-3 [adresa], 2. lipnja 2026. vlasnik stanova u jednoj zgradi koji su upisani kao etažne jedinice u zemljišnoj knjizi (13 stanova), koje iznajmljuje tijekom ljetnog perioda i za koje zadužuje dodatni spremnik za zbrinjavanje otpada, u obvezi je plaćati cijenu minimalne javne usluge (tzv. fiksnu naknadu) za svaki stan. Ujedno, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 14. veljače 2023. broj Rev - 101/2023 odgovarajući na pravno pitanje: "Moraju li cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") plaćati vlasnici nekretnine za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec?" izrazio pravno shvaćanje u odgovoru koji glasi: "Vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec“.

13. Kada se sve navedeno dovede u vezu s predmetom ovog spora u kojem je tuženik vlasnik 13 etažnih jedinica koje se nalaze u zgradi na adresi [adresa] (koje iznajmljuje u ljetnom periodu) i da tužitelj za te stanove izvršava javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada u periodu kada se iznajmljuju (uz dodatno zaduživanje spremnika od 240 litara), to prema ocjeni drugostupanjskog suda postoji obveza tuženika plaćati tzv. fiksni dio naknade za sve mjesece kalendarske godine za svih 13 etažnih jedinica.

14. Obveza plaćanja ne bi postojala jedino za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi, a što tuženik niti ne tvrdi. Kako je svrha plaćanja fiksnog dijela naknade da bi se osigurala mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća" na onim mjestima gdje se otpad proizvodi, a to u konkretnom slučaju nije vlasnik kao pojedinac već stanovi kao posebne jedinice, to je tuženik dužan plaćati minimalnu cijenu javne usluge za svaku od etažnih jedinica zgrade, odnosno stanova.

15. Obzirom da je prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava ocijenio zahtjev tužitelja kao neosnovan, kao i obzirom da tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva, a koja proizlazi iz izvoda otvorenih stavaka na dan 27. siječnja 2021., preslika računa i kartice kupaca, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu 52,88 eur (ranije 398,43 kn, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 = 1 EUR) primjenom čl. 373. t. 3. ZPP.

16. O troškovima cjelokupnog postupka ovaj sud je odlučio primjenom čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova koji su nastali u fazi postupka kada je bio ovršni u iznosu od 9,95 EUR (ranije 75,00 kn) s osnova javnobilježničke nagrade temeljem čl. 6. st. 1. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20., 9/21.), te za parnični postupak jednokratnu nagradu u iznosu od 125,00 EUR primjenom Tbr. 7. toč. 9. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 134,95 EUR sa zateznom kamatom od donošenja ove odluke primjenom čl. 151. st. 3. ZPP.

17. Nadalje, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (Zaključak Građanskog odjela VSRH, Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.). Iz navedenog razloga je valjalo potvrditi pobijanu presudu u odnosu na ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi za ovršni trošak (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Sudac:

Gordana Držaić