Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3819/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga predsjednice vijeća Roberte Pandža, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama SRŽ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Janko Murtić, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe SRŽ protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-259/2026-8 od 11. kolovoza 2026., na sjednici održanoj dana 21. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe SRŽ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 259/2026-8 od 11. kolovoza 2026.

II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iznos od 125,00 EUR iz proračunskih sredstava suda, na žiro račun odvjetnika Janka Murtića, Vinogradska cesta 69, Zagreb, otvoren kod [obrt]d. broj: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda produžen je prisilni smještaj SRŽ , rođenoj **.**.1976. s prebivalištem u [adresa], u Klinici za psihijatriju [adresa], u trajanju do 60 dana, počevši od 9. kolovoza 2026. ( kao dana isteka vremena prisilnog smještaja određenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-219/2026-9 od 15. srpnja 2026.).

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se prisilno smještena osoba po punomoćniku Janku Murtiću zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je zaprimio obavijest Klinike za psihijatriju [adresa] o prisilnom zadržavanju SRŽ u Klinici za psihijatriju [adresa] te je nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju, 11. srpnja 2026. po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, kako je to propisano odredbom članka čl. 35. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14., dalje: ZZODS), odredivši rješenjem poslovni broj R1- 219/2026-9 od 15. srpnja 2026. prisilni smještaj SRŽ, u trajanju do 30 dana, počevši od 11. srpnja 2026.

7. Dana 7. kolovoza 2026. Klinika za psihijatriju [adresa] je podnijela prijedlog radi donošenja rješenja o produženju prisilnog smještaja SRŽ navodeći da je prisilno smještena osoba i nadalje preplavljena psihotičnim sadržajima u vidu sistematiziranih sumanutih ideja, proganjanja i odnosa, spram kojih nema uvida niti kritičnosti, kao niti prema potrebi liječenja i redovitog uzimanja terapije. Isto tako iz navedenog prijedloga Klinike proizlazi da po završetku prijašnjih hospitalizacija, pacijentica nije sudjelovala u ambulantnom liječenju te je samoinicijativno prekidala uzimanje preporučene terapije uslijed čega je dolazilo do akutnih dekompenzacija stanja praćenih agresivnim i nametljivim ponašanjem spram drugih osoba pri čemu je dolazilo je do sukoba s drugim osobama te pacijentica uslijed aktualnog stanja, kao i nedostatka uvida u isto i negiranja potrebe za liječenjem, potencijalno ugrožava sebe, ali i druge osobe u svojoj okolini.

8 .Sud prvog stupnja je, provodeći postupak u smislu odredbi čl. 35. st. 1. i 36. st. 1., 2., 4. i 7. ZZODS a imajući u vidu navode prijedloga Klinike za psihijatriju [adresa] u Zagrebu o produženju prisilnog smještaja CRŽ u Klinici za psihijatriju [adresa] te na temelju činjenica utvrđenih temeljem nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Brankji Vidrih, dr. med., spec. psihijatra utvrdio da su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za produženje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, temeljem odredbe čl. 27. ZZODS, budući je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama, koja uslijed takvih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana u navedenom zakonskom članku, zbog čega joj je potrebno odrediti produženje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi radi daljnjeg liječenja.

9. Prvostupanjski sud je saslušao liječnika dr. BRŽ, dr. med. koji je u cijelosti ostao kod prijedloga za produženje prisilnog smještaja SRŽ istaknuvši da kod prisilno smještene osobe i dalje postoje elementi psihotičnog stanja koje nije u dovoljnoj mjeri stabilizirano da bi se ista mogla liječiti izvan Klinike radi čega je potrebno da se hospitalno liječenje produži pri čemu je utvrđeno da pacijentica i dalje ne pokazuje kritičnost niti realan uvid u svoje zdravstveno stanje te bi prekidom ovog hospitalnog liječenja, a time i potencijalnog neuzimanja terapije koja je nužna, došlo do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja, a što bi dovelo do ugrožavanja sigurnosti prisilno smještene osobe ali i drugih osoba.

10. Kako je punomoćnik prisilno smještene osobe predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja obzirom da se prisilno zadržana osoba protivila prijedlogu Klinike za ostanak na liječenju, sud prvog stupnja je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Branki Vidrih, dr. med., spec. psihijatru.

11. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatra utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o 50 godišnjoj ženi koja već dulji niz godina pokazuje jasne znakove psihotične razine funkcioniranja – boluje od shizofrenije, što predstavlja težu duševnu smetnju te je do sada tri puta bolnički liječena a po izlasku iz Klinike se ne drži uputa o nužno potrebnoj farmakoterapiji, niti dolazi na kontrole. U bolnici se nalazi unatrag mjesec dana, i unatoč tome što je u kontroliranim, zaštićenim bolničkim uvjetima uzima lijekove, terapijski pomak za sada nije postignut. Isto tako na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je prisilno smještena osoba i dalje okupirana svojim intrapsihičkim zbivanjem te disfunkcionalna u svim životnim segmentima pri čemu ugrožava osobnu sigurnost i zdravlje upravo time što ne brine o svom liječenju, koje i tako smatra nepotrebnim. Kako za sada nije postignuto značajnije poboljšanje u njenom psihičkom statusu, koje je i dalje takvo to je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je opravdano nastaviti prisilno bolničko liječenje i to u trajanju do dva mjeseca.

12. Kako se prisilno smještena osoba i nakon provođenja medicinskog vještačenja po sudskom vještaku prof.dr.sc. Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatru i dalje protivila prijedlogu Klinike za produženje prisilnog smještaja provedeno je dopunsko očitovanje sudskog vještaka prof.dr.sc. Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatru koja je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja temeljem kojeg je utvrđeno da je prisilno smještena osoba dulji niz godina u diskontinuiranom psihijatrijskom tretmanu s time da su psihičke tegobe nastale u kasnoj adolescenciji no da ista nije sklona uzimati lijekove čime ugrožava svoju osobnu sigurnost, zdravlje pa potencijalno i život. Isto tako temeljem očitovanja sudskog vještaka utvrđeno je da trenutno ambulantno liječenje nije najbolja opcija već je potrebno u bolničkim uvjetima svim raspoloživim terapijskim metodama umanjiti simptome bolesti i poboljšati funkcionalnost prisilno smještene osobe.

13. Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatra kao i očitovanja sud prvog stupnja utvrdio se prisilno zadržana osoba liječi pod dijagnozom ( F20.) te je ista nekritična spram svog stanja i potrebe liječenja, tako da u trenutnom stanju može ugroziti vlastiti život, zdravlje i sigurnost, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatra te utvrdio da SRŽ zadovoljava kriterije za produženje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 60 dana.

14. Stoga je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio opravdanim prijedlog Klinike za psihijatriju [adresa] za produženje prisilnog smještaja u trajanju do 60 dana obzirom da je utvrđeno da SRŽ u trenutnom stanju zbog dijagnoze koja predstavlja težu duševnu smetnju ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život, zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje, život i sigurnost svoje okoline.

15. Suprotno žalbenim navodima a imajući u vidu utvrđene činjenice tijekom postupka, kao i nalaz i mišljenje vještaka Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatra kao i njenog očitovanja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ispunjeni uvjeti iz čl. 27. i čl. 39. st. 1. i 3. ZZODS, te da je SRŽ potrebno odrediti produženje prisilnog smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi daljnjeg liječenja.

16. Vezano uz žalbene navode žalitelja, valja navesti da su odredbom čl. 27. ZZODS propisane pretpostavke pod kojima se neka fizička osoba može prisilno zadržati i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Prvo, mora se raditi o osobi koja ima teže duševne smetnje, a teža duševna smetnja određuje se kao duševna smetnja iz čl. 3. st. 1. toč. 3. ZZODS, koja po svojoj naravi ili intenzitetu ograničava ili otežava psihičke funkcije osobe u mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć (čl. 3. st. 1. toč. 17. ZZODS). Iz dokumentacije u spisu, kao i nalaza vještaka proizlazi da SRŽ boluje od paranoidne shizofrenije (F 20). Nadalje, da bi se osoba prisilno zadržala i smjestila u psihijatrijsku ustanovu, potrebno je da takva osoba upravo zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život zdravlje ili sigurnost. Teža duševna smetnja određene osobe u tom smislu mora biti uzrok ozbiljne i izravne opasnosti za njezin vlastiti život, zdravlje ili sigurnost ili za život zdravlje ili sigurnost bilo koje druge osobe. U ovom predmetu utvrđeno je postojanje tog kauzaliteta, a isti proizlazi iz medicinske dokumentacije kao i nalaza i mišljenja vještaka Branke Vidrih, dr. med., spec. psihijatra kao i njenog očitovanja.

17. Slijedom navedenog valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu prisilno smještene osobe temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 43. st. 3. ZZODS i potvrditi rješenje suda prvog stupnja te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

18. Prisilno smještenoj osobi SRŽ je u ovom postupku, a radi zaštite njezinih prava postavljen odvjetnik po službenoj dužnosti Janko Murtić koji je podnio zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 EUR.

19. Zahtjev punomoćnika prisilno smještene osobe kojoj je produžen prisilni smještaj je osnovan.

20. Prema Tbr. 18. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/2023., dalje: OT), odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje redovnih i izvanrednih pravnih lijekova.

21. Stoga, pravilnom primjenom Tbr. 18. OT, odvjetniku je valjalo priznati za sastav žalbe 62, 50 boda. Imajući u vidu vrijednost boda, s osnova sastava žalbe, odvjetniku je priznato 125,00 EUR .

22. Pri tome je za ukazati kako se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, jer sukladno odredbi članka 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika budući je pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima dio prava na pravično suđenje prema članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 1/06., 9/05., 2/10.), a pravo na podnošenje pravnog lijeka je ustavno pravo regulirano odredbom članka 18. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.).

23. S obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža