REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8910/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Klasnića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Nade Horvatović članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IČ zbog prekršaja iz članka 109. stavka 1. i 2. uz primjenu članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog IČ zastupanog po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Branimir Kojić, Maša Milardović Jakovljević i Tamara Holjevina iz Malog Lošinja podnijete protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 7. rujna 2023., broj: Pp-4435/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenog IČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod 1. izreke prvostupanjske presude tako da se:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog LČ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

1. rujna 2022. u 15,20 sati u Malom Lošinju, Braće Vidulić br. 20, upravljao osobnim vozilom marke Toyota reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se ulicom Braće Vidulića u smjeru Trga RH te nije držao potrebit razmak između svog vozila i vozila ispred sebe kojom prilikom je s prednjim dijelom vozila reg. oznake [registarska oznaka] udario u stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] je upravljao državljanin Mađarske IČL

dakle, upravljajući osobnim automobilom uslijed ne držanja potrebitog razmaka svog vozila i vozila ispred sebe prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom

čime je postupio suprotno čl. 109. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl. 109. st. 2. uz primjenu čl. 293. st. 1. istog Zakona

II. Uslijed odluke pod I. žalba okrivljenog IČ je bespredmetna u tom dijelu.

r i j e š i o  j e

III. U ostalom dijelu prihvaća se žalba okrivljenog IČ i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 7. rujna 2023., broj: Pp-4435/2022 okrivljeni IČ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 109. stavka 1. i 2. uz primjenu članka 293. stavka 1. i članka 282. stavka 2. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.510,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Osim novčane kazne okrivljenik je obvezan na plaćanja troškova postupka u ukupnom iznosu od 270,00 eura.

1.2 Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod 2. izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv te presude okrivljeni IČ je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično je osnovana.

U odnosu na toč. I.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, a po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu na prekršaj činjenično opisan pod 1. nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1 Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz članka 109. stavka 1. i 2. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama počinio 1. rujna 2022.

4.2. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.

4.3. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eur za fizičku osobu.

4.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim za navedeni prekršaj, proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.

4.5. Neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedeni prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

U odnosu na točku IV

5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da opravdano žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud donio preuranjenu odluku na temelju do sada utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Žalitelj ističe da je prethodni postupak učinjen na pogrešan i neuobičajen način, da okrivljeniku nije omogućeno da sudjeluje u provođenju očevida, da je okrivljenik prihvatio europsko izvješće o nesreći koje su drugi sastavili i isto je potpisao, i pri čemu nitko od drugih sudionika nije spominjao niti kao ideju da se poziva policija, te okrivljenik nakon potpisanog izvješća nema više nikakvih obaveza da ne konzumira alkohol. Iako nakon sastavljenog europskog izvješća svaki sudionik nesreće može zahtijevati očevid policije to ne znači da ne može konzumirati alkohol niti je jasno do kada bi ta zabrana u ovakvom slučaju trebala trajati. Okrivljenik ističe da u konkretnom slučaju nije postojao nijedan razlog da okrivljenik ne nastavi s normalnim životom. Žalitelj se i pita zašto nije pozvan od strane policije da sudjeluje u provođenju očevida. Ističe da je priveden smješten na zadnje sjedalo policijskog auta, da nije sačinjeno izvješće o uhićenju i da su mu takvim postupanjem narušena osnovna ljudska prava. Napominje da mu nije objašnjeno da ima pravo na vađenje krvi.

Ističe da je nekažnjavan i da je nekonfliktna osoba.

7. Prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika i donio je odluku o krivnji s obrazloženjem pozivajući se na odredbu članka 181. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj sudionik prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta ne smije od trenutka nastanka iste pa dok se nad njim ne provede postupak ispitivanja, uzimati alkoholna pića.

7.1. Ovaj sud smatra da je žalitelj svojim žalbenim navodima pravilnost takve odluke suda doveo u pitanje, jer je u konkretnoj situaciji potpisao europsko izvješće s drugim sudionikom prometne nesreće i udaljio se s mjesta iste bez znanja da će netko zvati policiju niti da će se provoditi očevid prometne nesreće. Mislio je da je ispunjenjem europskog izvješća ispunio sve obaveze koje ima kao sudionik prometne nesreće s materijalnom štetom kada je postupio sukladno odredbi članka 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7.2. U tom konkretnom slučaju sud je trebao ponašanje okrivljenika ocjenjivati i u smislu navedene odredbe zakona jer opravdano žalitelj pita do kada njegova obaveza da ne konzumira alkohol traje. Ovaj sud smatra da je tužitelj za navedeno ponašanje imao i druge mogućnosti optuženja osim članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali u svakom slučaju da je u postupku trebalo utvrditi da je okrivljenik nakon napuštanja mjesta prometne nesreće kada je ispunio europsko izvješće znao da će se provoditi očevid prometne nesreće.

8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, ponovno će provesti već provedene dokaze, po potrebi će provesti i druge dokaze sukladno navodima ovog rješenja i na temelju točno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu valjano obrazloženu odluku.

9. Zbog navedenih razloga presuđeno je na temelju članka 206. i 207. Prekršajnog zakona, kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Hasić

Drago Klasnić

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.