Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-887/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, Split, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-880/2024-18 od 15. svibnja 2026., 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-880/2024-18 od 15. svibnja 2026. u pobijanom, dosuđujućem dijelu u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja iznosa od 308,13 eura sa zateznim kamatama od 4. kolovoza 2012. do isplate, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na iznos od 37,16 eura od 4. kolovoza 2012. do 9. travnja 2020., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja iznosa od 308,13 eura sa zateznim kamatama od 27. kolovoza 2012. do isplate, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na iznos od 37,16 eura od 27. kolovoza 2012. do 9. travnja 2020., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 120,51 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 15. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.004,49 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan. "

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena u dosuđujućem dijelu u točkama I., II. i III. izreke i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, a njoj dosudi trošak parničnog postupka ili da se ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), a na koje povrede, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev radi isplate naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, ugled, čast i dostojanstvo zbog neosnovanog lišenja slobode na temelju odredbe čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03., 178/04.., 115/06, 152/08.., 76/09, 80/11. i 143/12. - dalje: ZKP/97) koji se u predmetnoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe čl. 573.a) 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22, 36/24. i 72/25. – dalje ZKP/08) u vezi a odredbom čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO) i to zbog neutemeljenog boravka u istražnom zatvoru dana 26. ožujka 2013. i 2. srpnja 2013.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe;

- da je presuda Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-13/2018. od 16. listopada 2018., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž-679/2018. od 17. prosinca 2019. - da je tužitelj u istražnom zatvoru proveo 1240 dana tj. od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.

- da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, 10. travnja 2020, a na temelju čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku iz 1997., zbog neutemeljenog uhićenja i nezakonitog pritvora i čl. 25. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen ima pravo odštetu

- da je punomoćnik tužitelja zaprimio oslobađajuću presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3. siječnja 2020., a sam tužitelj 9. siječnja 2020. (vidljivo i kroz eSpis) - da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske vodilo predmet pod poslovnim brojem UP/I-702-03/20-01/52 tri godine - da je dopisom od 2. veljače 2023. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske utvrdilo da je zahtjev tužitelja osnovan te mu je ponuđena isplata ukupnog iznosa od 46.078,40 EUR, odnosno 37,16 EUR po danu provedenomu zatvoru

- da tužitelj nije prihvatio ponudu Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske uzimajući u obzir da je optužen za ubojstvo majke o čemu su mediji redovito izvještavali objavljujući njegove fotografije i podatke iz privatnog života

- da su tužbe u ovoj pravnoj stvari podnesene 19. ožujka 2024. i 21. ožujka 2024.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica, te uzimajući u obzir iskaz tužitelja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 37,16 EUR, zbog neutemeljenog boravka u pritvoru za dan 3. kolovoza 2012., a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 308,13 EUR.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja, a i u žalbenom postupku, sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja za potraživanje naknade neimovinske štete.

9.1.Tužena ponovno u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbu mogao podnijeti najkasnije do 10. travnja 2023., a kako je tužbu podnio tek 19. ožujka 2024. i 21. ožujka 2024, pa je prema stajalištu tužene protekao zastarni rok od tri godine, a tražbina tužitelja je u cijelosti zastarjela.

9.2. Prigovor zastare sud prvog stupnja je prosuđivao pozivom na odredbu čl. 477. st. 1. ZKP/97, prema kojoj pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje da je zastara u konkretnom slučaju počela teći od dana kada je tužitelj primio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/2018 7 od 17. prosinca 2019. – dakle od 10. siječnja 2020., da je podnošenjem zahtjeva za naknadu štete Ministarstvu pravosuđa i uprave dana 10. travnja 2020. došlo do zastoja zastarijevanja u smislu odredbe čl. 478. st. 2. ZKP/97 koji je trajao tri mjeseca, odnosno do 10. srpnja 2020. obzirom da je odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 propisano ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu. Nadalje, zaključuje da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova, pa je u konkretnoj pravnoj situaciji zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020. istekao s danom 11. srpnja 2023. slijedom čega da su tužbe podnesene 16. travnja 2024. i 19. travnja 2024. podnesena nakon nastupa zastare - osim u dijelu postavljenog tužbenog zahtjeva za koji je tužena očitovanjem svog Ministarstva pravosuđa i uprave od 2. veljače 2023. tužiteljev podneseni zahtjev za naknadu štete ocijenila pravno osnovanim za ukupan iznos od 46.078,40 EUR, odnosno po jednom danu u iznosu 37,16 EUR. Stoga smatra da je u odnosu na priznati iznos nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 240. st. 1. ZOO-a, koji je potom prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a počeo teći ispočetka i nije se u odnosu na priznati novčani iznos za jedan dan proveden u istražnom zatvoru navršio danom podnošenja tužbe.

9.3. Slijedom navedenog, s pravom je sud prvog stupnja djelomično usvojio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, ugled, čast i dostojanstvo zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu od po 37,16 EUR za svaki utuženi dan neosnovanog lišenja slobode dan sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja pisanog zahtjeva nadležnom ministarstvu, a sve temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a to jest od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO. U preostalom dijelu, za iznos od ukupno 308,13 EUR sa zatraženim početkom tijeka kamate na dosuđene iznose od 27. ožujka 2013. i 3. srpnja 2013., do dosuđenog početka tijeka, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen.

10. Tužena neosnovano u žalbi ponavlja tijekom postupka isticani prigovor zastare i stajalište da se dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 2. veljače 2023. ne može smatrati priznanjem duga nego tek ponudom za sklapanje nagodbe koja nije prihvaćena od tužitelja (pri čemu se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-724/2007 od 31. prosinca 2008. i Rev-x-216/2015 od 6. listopada 2015.).

10.1. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, u kojemu je inicijativa da se predmetni spor riješi mirnim putem prije podnošenja tužbe nadležnom sudu, na tužitelju koji se obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave s ciljem da spor riješi mirnim putem, da se Ministarstvo nije očitovalo u zakonskom roku od tri mjeseca ali se unutar zastarnog roka jasno, određeno i bezuvjetno očitovalo da je zahtjev tužitelja za cjelokupni period proveden u istražnom zatvoru osnovan do iznosa od 46.078,40 EUR - tužitelj se razumno mogao osloniti da tužena priznaje pravni osnov i djelomično visinu štete.

10.2. Pri tome ne može se prihvatiti stajalište tužene da se radilo "samo o ponudi" koju tužitelj nije prihvatio i koja više ne obvezuje tuženu niti je prekinula zastaru (u odnosu na iznos od 37,16 EUR), budući da takvo stajalište predstavlja odraz pretjeranog formalizma od kojeg bi korist imala isključivo tužena koja je takvo očitovanje dala, dok bi s druge strane tužitelj trpio ograničenje prava (radi zastare) na pristup sudu zajamčen čl. 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija) koje s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nije razmjerno legitimnom cilju kojem služi.

10.3. Neosnovano se tužena poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u predmetima Rev 724/2007 od 30. kolovoza 2008. i Rev-x 216/2015-2 od 6. listopada 2015. s obzirom na pravno shvaćanje koje je zauzeto na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa predsjednicima županijskih sudova poslovni broj Su-IV-100/2026 od 23. travnja 2026. iz kojeg jasno proizlazi da priznanje zahtjeva tuženika u postupku za mirno rješenje spora, ima učinak prekida zastare u smislu čl. 240. ZOO-a.

11. Kako između parničnih stranaka nije sporno da je tužena dopisom od 2. veljače 2023. ponudila tužitelju za 1240 dana neosnovanog lišenja slobode isplatu iznosa od 46.078,40 EUR i da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se isto ima smatrati priznanjem zahtjeva tužitelja u iznosu od 37,16 EUR po danu provedenom u istražnom zatvoru, to je u konkretnom slučaju za taj iznos nastupio prekid zastare sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a, nakon čega je zastara počela ponovno teći 3. veljače 2023. (sukladno čl. 245. st. 2. ZOO-a) i do podnošenja tužbi tražbina tužitelja u iznosu od 37,16 EUR po utuženom danu nije zastarjela.

12. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata na dosuđeni iznos počev od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora u izvansudskom postupku pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO-a, a stopa zatezne kamate je u skladu s odredbom čl. 29 st. 2. ZOO-a.

13. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka.

13.1. Pri tome neosnovano tužena smatra da bi sukladno odredbi čl. 157. ZPP-a tužitelj bio u obvezi naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka. To stoga što odredba čl. 157. ZPP-a propisuje pravila naknade parničnih troškova u slučaju kada tuženik nije dao povod za tužbu i kada je, prije nego se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj, s obzirom, da tužena prije podnošenja tužbe nije isplatila nesporni iznos naknade štete, a u ovom postupku u odgovoru na tužbu u cijelosti je osporavala tužbeni zahtjev.

13.2. S pravom je sud prvoga stupnja odluku o troškovima parničnog postupka ustanovio na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.- dalje Tarifa).

13.3. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u cijelosti s obzirom da je utvrđeno da je osnovan njegov zahtjev za naknadom štete za svaki pojedini utuženi dan proveden u istražnom zatvoru, a da je u pogledu visine njegov uspjeh 10,76 %, odnosno da je njegov uspjeh u ovom sporu kako u pogledu osnove tako i visine zahtjeva 55,38%, a uspjeh tužene 44,62%, pa kada se od uspjeha one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu (ovdje tužitelja), oduzme uspjeh tužene, da je konačni uspjeh tužitelja 10,76% i da mu prema tom omjeru uspjeh u sporu pripada i pravo na naknadu troškova postupka.

13.4. Pri tome se ne može smatrati da postoje uvjeti za primjenu čl. 154. st. 4. ZPP-a, odnosno da se radi o uspjehu stranaka u parnici u približno jednakim dijelovima , pa se i tako istaknuti žalbeni navodi ukazuju u cijelosti kao neosnovani.

14. S obzirom da tužena nije uspjela sa podnesenom žalbom, to joj niti ne pripada trošak žalbenog postupka, slijedom čega je s zahtjevom za naknadom istih odbijena (166. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci osnovom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. U preostalom nepobijanom dijelu (u pogledu odbijajućeg dijela u točkama I., II. i III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 20. kolovoza 2026.

Sudac

Berislav Babić