Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11461/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Klasnića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Nade Horvatović članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv maloljetnog LĆA zbog prekršaja iz članka 114. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.,70/18., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) odlučujući povodom žalbe maloljetnog LĆA zastupanog po braniteljici Josipi Bakočević odvjetnici iz [adresa], podnijete protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 11. kolovoza 2025., broj: Pp -1776/2025, u sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba mlt. LĆA kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c u vezi članka 227. stavka 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.,) mlt. ĆĆA oslobođen je obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje:
1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru od 11. kolovoza 2025., broj: Pp -1776/2025, maloljetnom TĆA primijenjena je odgojna mjera sudski ukor.
2. Maloljetniku je skrenuta pozornost na društvenu neprihvatljivost i štetnost njegovog ponašanja i opomenut je da ubuduće ne čini prekršaje.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja, maloljetni ĆĆA je po braniteljici podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Žalitelj ističe kako inkriminacijom koja se maloljetniku stavlja na teret nije imala nikakvu posljedicu, da sud u odluci uopće nije cijenio obranu maloljetnika.
Žalitelj smatra da se obrana sastojala u objašnjenju okolnosti koje su dovele do toga da zaboravi ponijeti kacigu. Napominje se da je 2025. upisan u auto-školu radi polaganja vozačkog ispita za motor i poznato mu je da zbog svoje sigurnosti mora nositi kacigu. Sud nije uvažio prijedlog obrane da se kao svjedok ispita majka, te da sud nije dao nijedan razlog zašto ne prihvaća obranu maloljetnika.
Obrana detaljno izlaže okolnosti koje isključuju krivnju, a kako ju sud ne navodi došlo je do povrede materijalnog prava.
4.2. Žalitelj citira Konvenciju UN kojom su propisani standardi koji osiguravaju zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja te se maloljetnicima jamči pravo na obazrivo postupanje primjereno dobi. Ukazuje na nedopustivost prisiljavanja maloljetnika na davanje iskaza ili priznavanje krivice, na pravedno postupanje u odnosu na ozbiljnost kaznenog djela, reakcija se mora temeljiti na individualnim okolnostima Kako prijestup nije ozbiljnije prirode, kada je roditelj adekvatno reagirao bilo je mjesta primjeni članka 226. Prekršajnog zakona i do sada nekažnjavanom maloljetniku obustaviti postupak prije započinjanja.
Žalitelj predlaže da se protiv maloljetnika obustavi postupak.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da u provedenom postupku nisu povrijeđene odredbe materijalnog prava niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako sud nije cijenio obranu maloljetnika koja isključuje krivnju maloljetnika, ne navodeći ali aludirajući time kako bi se u konkretnom slučaju valjda radilo o krajnjoj nuždi.
7.1. Jasno je da konkretna opisana situacija ne predstavlja krajnju nuždu, već upravo ono što i sam žalitelj navodi u žalbi, olakotnu okolnost kakvom ju je cijenio i prvostupanjski sud donoseći odluku o odgojnoj mjeri. Sud je postupak vodio sukladno odredbama članaka 223. do 227. Prekršajnog zakona i odluku je donio pravilno u obrazloženju rješenja navodeći koja se mjera maloljetniku primjenjuje i okolnosti koje opravdavaju primjenu odgojne mjere, u konkretnom slučaju sudskog ukora, kao najblaže odgojne mjere.
7.2. Radi se o ponašanju maloljetnika koje je opasno naročito po njega samoga i postupak i odluka prvostupanjskog suda su usmjereni prvenstveno i isključivo na njegovu dobrobit, jer je uzaludna i auto škola ako se maloljetniku opravdava opisano ponašanje. Višekratno ponavljanje navoda žalbe da postupak i izrečena mjera nisu razmjerni ozbiljnosti počinjenog prekršaja je upravo ponašanje koje nije prihvatljivo kada gotovo svakodnevno svjedočimo brojnim teškim ozljedama maloljetnika koji upravljaju romobilima i ne nose kacige.
7.3. Paušalno citiranje Konvencije UN-a o pravima djeteta gdje se citira čak i jamstvo da se maloljetnika ne prisiljava na davanje iskaza ili priznavanje krivice u ovom postupku uistinu nema mjesta.
Maloljetnik je zastupan po majci i braniteljici iznio svoju pisanu obranu, ispitan je i pred sudom u nazočnosti majke i braniteljice i sud mu je primijenio najblažu odgojnu mjeru kojoj je svrha, uz opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, pružanje zaštite, brige, pomoći i nadzora te između ostalog i jačanje njegove osobne odgovornosti.
8. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se žalitelj poziva na članka 226. Prekršajnog zakona i sugerira da postupak nije trebalo niti voditi uz prijedlog da se maloljetnika oslobodi optužbe ili podredno da se preinači odluka na način da se postupak obustavi temeljem članka 24. a Prekršajnog zakona jer da se radi o beznačajnom prekršaju kada ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, stoga što maloljetnik i nije kažnjen niti se radi o beznačajnom prekršaju, naročito u okolnostima kada je maloljetnik žurio u školu da ne zakasni i radi toga je zaboravio kacigu dovodeći samog sebe u opasnost.
8.1. Sud i ovlašteni tužitelj mogu, ali ne moraju odlučiti da postupak protiv maloljetnika ne započne ili da se obustavi, ali radi se o njihovoj diskrecionoj ocjeni.
9. Ispitujući odluku o odgojnoj mjeri ovaj sud smatra da je pravilna odluka da maloljetniku primijeni sudski ukor jer se iz maloljetnikovog odnosa prema počinjenom prekršaju i njegovoj spremnosti da ne čini prekršaje može zaključiti da će samo navedenim prijekorom biti postignuta svrha odgojne mjere.
10. Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 227. stavka 4. Prekršajnog zakona jer maloljetnik nema vlastitih prihoda niti imovine.
11. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 20. kolovoza 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić, v.r.
Drago Klasnić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 otpravaka za spis, maloljetnika putem zakonskog zastupnika, braniteljicu, nadležni centar za socijalnu skrb i tužitelja.