1

Poslovni broj: Gž Ovr-1907/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                      Poslovni broj: Gž Ovr-1907/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

         Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. I. III A. sa sjedištem u Š., L., Z., kojega zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Z., protiv ovršenice Općine B., OIB:…, sa sjedištem u B., S. I. Z., koju zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S. I. Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-743/23-2 od 30. kolovoza 2023., dana 12. travnja 2024.      

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-743/23-2  od 30. kolovoza 2023.

 

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se po završetku postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o ovrsi, donesenim temeljem ovršne isprave, solemniziranog ugovora o založnom pravu od 22. kolovoza 2002., sklopljenog između Z. b. d.d. kao vjerovnika i Ž. D. kao vlasnika obrta A., Prijevoz tereta cestom, unutarnji i međunarodni kao dužnika i Ž. D. kao založnog dužnika, ovršnog dana 17. prosinca 2004., uz priloženi solemnizirani ugovor od 27. rujna 2019. o ustupu i prijenosu prava i tražbina između Z. b. d.d. Kao ustupitelja i D. I. III A. kao primatelja, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 12.046,88 eura sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2004. do isplate i iznosa od 99,28 eura sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate određena je ovrha na nekretninama ovršenice, upisanima u z.k.ul. br. 179 k.o. 335789 B., č.br. 2181/1, u naravi kuća, dvorište i vinograd površine 270 čhv,  zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, procjenom vrijednosti, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja. 

 

2. Protiv ovoga rješenja ovršenica je podnijela žalbu u kojoj ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 5., 7. i 11.  Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13,93/14, 55/16-Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ) i žalbeni razlog bitne povrede odredbe postupka iz čl. 353. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/11, 28/13, dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ, primjenjuje na odgovarajući način, s prijedlogom za preinačenje rješenja i odbijanje ovršnog prijedloga ili ukidanje rješenja o ovrsi i odbacivanje ovršnog prijedloga.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Suprotno navodu žaliteljice, uz ovršnu ispravu je u spis priložen izvod iz poslovnih knjiga o iznosu duga.

 

5. U prijedlogu za ovrhu jasno se navodi, tako proizlazi i iz priloženih isprava, da je ovršna isprava u ovom slučaju ugovor o založnom pravu, s potvrdom ovršnosti koju je izdao javni bilježnik, bez ikakvih izmjena i dopuna toga ugovora pa je netočan i žalbeni navod o navodnom dodatku sklopljenom 26. kolovoza 2002.

 

6. Na navod žalbe da kao ovršna isprava nije naveden ugovor o kratkoročnom kreditu iz kojeg proizlazi predmetna tražbina, valja reći da u ovom slučaju svojstvo ovršne isprave u smislu odredbe 23. st. 5. OZ temeljem koje se predlaže ovrha na nekretnini ima upravo solemnizirani ugovor o založnom pravu  a ne u spisu priloženi ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi potraživanje osigurano založnim pravom.

 

7. Ugovorom o založnom pravu je osigurano potraživanje iz mjenice koja je izdana u svrhu naplate tražbina po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada te svih drugih poslova između vjerovnika i dužnika, upisano pravo zaloga po sadržaju odgovara  ovršnoj ispravi iz čega proizlazi da se osiguranje odnosi i na predmetnu tražbinu.

 

8. Nadalje, prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu (pročišćeni tekst - Narodne novine, br. 49/03,) obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba (iznimno st. 2. navedene odredbe) sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, dok je prema st. 3. navedene odredbe obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz st. 1. u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

 

9. Stoga obrt u smislu citiranog zakona nema pravnu osobnost i ne može biti stranka u obveznopravnom odnosu već je nositelj prava i obveza fizička osoba koja je vlasnik određenog obrt. U ovom slučaju vlasnik obrta je u obavljanju djelatnosti obrta preuzeo određene obveze kao fizička osoba i to vlasnik obrta. Obrt je samo način obavljanja gospodarske djelatnosti, dok za obveze nastale u obavljanju te gospodarske djelatnosti odgovara vlasnik obrta i nakon prestanka obrta. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom U-I 2771/2008 od 17. ožujka 2010. pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom, te ukinuo odredbu čl. 20. st. 1. Zakona o obrtu, pa obrtnik odgovara za dugove obrta cjelokupnom svojom imovinom, a ne samo imovinom koja je unesena u obrt. Kraj činjenice da je ugovor o založnom pravu i ugovor kreditu sklopio vlasnik obrta, on je dužnik te je riječ o njegovoj obvezi neovisno na nazivu obrta pod kojim je djelatnost obavljao. Stoga za identitet dužnika i obveze nije odlučan različiti naziv obrta u ugovoru o kreditu i ugovoru o založnom pravu ili ugovoru o prijenosu potraživanja zbog čega žaliteljica  neosnovano tvrdi da tražbina iz ugovora o kreditu nije osigurana niti je prenesena na ovrhovoditelja.

 

10. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je predmetna tražbina ovrhovoditelja osigurana založnim pravom upisanim 26. kolovoza 2002. dok žaliteljica potvrđuje da je ona vlasništvo te nekretnine na kojoj je zalog upisan i određena ovrha stekla i upisala tek temeljem rješenja o nasljeđivanju od 7. veljače 2023.

 

11. Prema odredbi čl. 83. OZ, za slučaj promjene osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine na kojoj je stečeno založno pravo, ovrhovoditelj je ovlašten zatražiti ovrhu direktno protiv novoga vlasnika radi naplate osigurane tražbine ukoliko je do promjene vlasništva došlo nakon stjecanja založnog prava ovrhovoditelja upisom u zemljišnu knjigu.

 

12. Kako je u ovom slučaju nesporno da je do promjene vlasništva došlo nakon što je je ovrhovoditelj stekao založno pravo upisom u zemljišnu knjigu, pravilnom primjenom odredbe čl. 83. OZ na njegov je zahtjev (ovršni prijedlog) određena je ovrha direktno protiv ovršenice kao sadašnje vlasnice nekretnine te su neosnovani njeni žalbeni navodi.

 

13. O prigovoru zastare tražbine kao žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati. Naime, ukoliko je žalba izjavljena, uz ostalo, zbog tog razloga, prvostupanjski sud će postupiti sukladno odredbi čl. 52. OZ.

 

14. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. st. 5. OZ) temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje o ovrsi.

 

15. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ.

 

U Zagrebu, 12. travnja 2024.

 

                                                                                                        Sudac:

                                                                                                         Jasenka Grgić, v.r.