Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-558/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UĐ zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: K-466/2019 od 2. travnja 2026. podnio okrivljeni OĐ, u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog UĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: K-466/2019 od 2. travnja 2026., pod točkom I. izreke presude, n a temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovnog broja: K-733/2018 od 13. prosinca 2018. Pod točkom II. izreke presude okrivljeni OĐ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11, pa je okrivljeni OĐ na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP okrivljeniku je naloženo da naknadi trošak kaznenog postupka - trošak za svjedoke članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP u iznosu od 794,82 eura (sedamsto devedeset četiri eura i osamdeset dva centa) i paušalni iznos iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u iznosu od 100,00 eura (sto eura), sveukupno 894,82 eura (osamsto devedeset četiri eura i osamdeset dva centa), koji je iznos okrivljenik dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni OĐ navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, “pogrešne ocjene provedenih dokaza i povrede načela in dubio pro reo“. U žalbi je okrivljenik predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i da ga oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog UĐ nije osnovana.
6. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda okrivljenik ističe da je svoj inkriminirani iskaz dao prema vlastitom opažanju, taj iskaz nije mijenjao niti prilagođavao, već je od početka kaznenog postupka identično iskazivao u uvjerenju da govori istinu. Okrivljenik navodi da je sud zaključio da je dao lažan iskaz jer je prihvatio drugačiju verziju događaja utvrđenu u drugom kaznenom postupku, što ne znači da je on svjesno i namjerno lagao. Nije izveden dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je on znao da govori neistinu, a kako nije ispitan svjedok ŽĐ okrivljenik smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Navodi da njegov iskaz nije bio od utjecaja na ishod kaznenog postupka protiv LĐ zbog čega da nije imao motiv lažno svjedočiti.
6.1. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik kao svjedok na raspravi u Županijskom sudu u Puli-Pola, u kaznenom predmetu broj: K-7/12 protiv LĐ (brat okrivljenika) zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) bio propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, ali unatoč tome je rekao da je dolaskom ispred kuće CĐ, u kojem dvorištu se nalazio i njegov brat IĐ, CĐ zasukao rukave, počeo ga psovati, počeo ga vrijeđati, da je stao, ušao između njih dvojice. On je rekao CĐ da se nisu došli svađati, nego da su došli razgovarati, predložio da idu sjesti u kuću da ne bi CĐ pomislio da su se došli obračunati s njim, da ga je zamolio da idu sjesti u kuću i rekao mu „barba, barba, barba, idemo sjesti, nismo se došli s tobom svađati“ i još malo potapšao po ruci. CĐ se okrenuo od njega, počeo vrijeđati njegovog brata LĐ koji je bio iza njega na udaljenosti od 3-5 metara, a kada mu je IĐ bio okrenut leđima, desnom rukom s lijeve strane tijela, izvadio je nož s dva sječiva koji je bio zamotan u jedan papir od vreće od brašna pa da je tim nožem počeo mahati prema okrivljeniku i govoriti da će ih sve redom zaklati. U jednom trenutku da ga je CĐ zahvatio nožem, da je prošao po njegovoj košulji, da ga je ispruženim rukama i otvorenim dlanom odgurnuo od sebe te je CĐ pao na pod, malo sjeo, opet se digao gore, držao svoju desnu ruku iza leđa, da ga je on molio da se smiri, ali CĐ je opet došao do njega, zamahnuo nožem, ponovno ga zahvatio nožem po košulji par puta, pri tome da mu nije zahvatio tijelo. Ispruženim rukama i otvorenim dlanovima ga je ponovno odgurnuo u predjelu ramena, radi čega je CĐ ponovno pao na zemlju, a kako je mislio da je uboden, bacio se i skotrljao na lijevu stranu u odnosu na CĐ. Kada je bio dolje počeo je gledati da li ga je CĐ ubo nožem, pa se tako pipao po trbuhu i čuo pucnjeve, ali nije vidio tko je pucao.
6.2. Takav svoj iskaz okrivljenik u žalbi niti ne osporava.
6.3. Prvostupanjski sud je iz iskaza svjedoka SĐ i NĐ utvrdio da je 2. svibnja 1993. došlo do fizičkog sukoba između okrivljenika i CĐ u kojemu je CĐ poderao dio košulje okrivljeniku, ali da CĐ u tom događaju nije imao nož. Iz iskaza svjedoka VĐ prvostupanjski sud je utvrdio da je on kao vještak sudjelovao u kaznenom predmetu Županijskog suda u Puli – Pola, broj: K-7/12 te je u nalazu i mišljenju utvrdio da su mehanička oštećenja na odjeći okrivljenog UĐ i to na rubovima vlakana tkanine nastala mehanizmom cijepanja i trganja tkanine, a ne nožem kako je to tvrdio okrivljenik u predmetnom svjedočkom iskazu u tom kaznenom predmetu.
6.4. Nesporno je da je interes društva da pojedinci lojalno sudjeluju u sudskim postupcima kako bi sudovi mogli svoje odluke temeljiti na istinitom činjeničnom stanju kao podlozi za donošenje zakonite i pravilne odluke. Lažni iskazi učesnika postupka dovode u zabludu sudove koji, između ostalog, i na temelju svjedočkih iskaza donose svoje odluke. U konkretnom slučaju u kaznenom predmetu Županijskog suda u Puli – Pola, broj: K-7/12 okrivljenik je propisno i zakonito upozoren na prava i obveze koje ima kao svjedok, ispitan je o činjenicama koje su se odnosile na događaj od 2. svibnja 1993. u kojem je ubijen CĐ te je okrivljenik bio svjestan da je njegov iskaz bio od značaja za utvrđenje činjeničnog stanja u tom kaznenom predmetu.
6.5. Kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11 postoji kada je iskaz učesnika u postupku objektivno lažan i kada je onaj tko daje takav iskaz svjestan da je njegov iskaz lažan, pri čemu nije od značaja da li je takav, lažan, iskaz imao utjecaj na sudsku odluku. Imajući na umu navedeno i utvrđenja prvostupanjskog suda o nepostojanju napada nožem CĐ na okrivljenika, koji je u tome i suglasan utvrđenjima Županijskog suda u Puli – Pola u predmetu broj: K-7/2012, potpuno je neprihvatljiv navod žalbe okrivljenika da je on svoj predmetni svjedočki iskaz dao prema vlastitom opažanju i da nije „svjesno i namjerno lagao“.
6.6. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je okrivljenik kao svjedok u postupku pred sudom dao lažan iskaz. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. KZ/11, a na pravilnost te odluke nije od utjecaja okolnost da prvostupanjski sud nije ispitao kao svjedoka ŽĐ koji je po iskazu okrivljenika bio prisutan događaju, ali koji nije pronađen, posebno kada se imaju na umu iskazi svjedoka SĐ, NĐ i VĐ. Stoga žalba okrivljenika niti u ovom dijelu nije osnovana.
7. Okrivljenik se ne žali zbog odluke o kazni, ali je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 464. stavka 7. ZKP uzeo da se okrivljenik žali na izrečenu kaznu jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je taj žalbeni osnov razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se on blaže kazni.
7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, kao i protek više od deset godina od događaja, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
8. Kako žalbenim razlozima okrivljenog UĐ nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Stoga je primjenom članka 482. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. kolovoza 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
