Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1228/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA, OIB [osobni identifikacijski broj], [obrt] N zastupanog po punomoćniku HA; MA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku HA; AA, OIB [osobni identifikacijski broj], H[adresa] zastupanog po punomoćniku HA, protiv tuženika TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [obrt] 01, 78713 [obrt] zastupane po punomoćniku ZA, radi pobijanja pravnog posla, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2633/2023-33 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća dana 18. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2633/2023-33 od 30. siječnja 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a o troškovima nastalima u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je prednik tužitelja ad 1. NA, [adresa], 85764 [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2. MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3. AA, [obrt][adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to pok. ĐA,[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] opozvao darovanje nekretnine oznake 12. Suvlasnički dio: 1619/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) etažna jedinica 5 - stan koji se nalazi na drugom katu zgrade, označen oznakom S5, koji se sastoji od: hodnika, kuhinje, blagovaone, kupaonice i dvije spavaće sobe ukupne korisne površine 44,90 m2, te parkirnog mjesta oznake P6 tlocrtne površine 15,00 m2, kao pripatka stana S5, u elaboratu označeno plavom bojom izgrađen na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi VRSI-[obrt], stambena zgrada, Vrsi, Ulica Ante Starčevića 36 sveukupne površine 430 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sklopljeno između prednika tužitelja kao Darovatelja i tužene kao Obdarenika pa da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na nekretnini 12. Suvlasnički dio: 1619/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) etažna jedinica 5 - stan koji se nalazi na drugom katu zgrade, označen oznakom S5, koji se sastoji od: 2 P-2633/2023-33 hodnika, kuhinje, blagovaone, kupaonice i dvije spavaće sobe ukupne korisne površine 44,90 m2,te parkirnog mjesta oznake P6 tlocrtne površine 15,00 m2, kao pripatka stana S5, u elaboratu označeno plavom bojom izgrađen na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi [adresa], dvorište, stambena zgrada,[adresa] sveukupne površine 430 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužene TA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te da se ovlaste tužitelji ad 1.NA, M. 2A, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad

2.MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3.AA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na temelju presude koja zamjenjuje Tabularnu ispravu na toj nekretnini zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, svaki za 1/3 dijela uz istodoban izbris toga prava sa imena tužene TA, A [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] uz naknadu parničnog troška. Pod II pobijane odluke konačno nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.790,77 Eur.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je EA tuženoj dana 15.srpnja 2020. darovao predmetnu nekretninu, a tužitelji su nasljednici iza pok. DA i to temeljem Rješenja o nasljeđivanju od dana 20.ožujka 2022. dok se pod br. P-1572/21 vodio postupak prednika tužitelja, pok. DA protiv tuženice upravo radi opoziva ugovora o darovanju u odnosu na istu nekretninu koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva, a koji postupak je okončan rješenjem P-1572/21 od 31.ožujka 2023. jer da tužitelji nisu dostavili smrtni list. Tuženica da se nakon učinjenog darovanja prema predniku tužitelja počela ponašati nemarno, ponižavajuće te bez imalo respekta pa da je počinila tešku povredu zakonom utvrđene dužnosti prema predniku tužitelja kao darovatelju jer su bračni drugovi dužni jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose, a što se primjenjuje i na izvanbračnu zajednicu u kojoj su se nalazili tužitelj i tužena. Razočaran opisanim postupanjem i ponašanjem tužene, prednik tužitelja je izjavom koju je uputio tuženoj opozvao darovanje nekretnine oznake te je na njoj njegov potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Silvane Grdović pod brojem ovjere OV - 7870/21 od dana 16.srpnja 2021. sve zbog grube nezahvalnosti obdarenika, s time da se gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje kako među strankama nije bilo sporno da je prednik tužitelja opozvao darovanje u pisanoj izjavi na kojoj je potpis javno ovjerovljen, sukladno odredbi članka 496.ZOO-a. Prema spomenutoj odredbi do opoziva darovanja dolazi izjavom o opozivu, a u slučaju spora je li tako dana izjava o opozivu proizvela pravni učinak, kao što je ovdje slučaj, odlučuje se deklaratornom presudom, kakav zahtjev su tužitelji i postavili, radi čega je valjalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za opoziv darovanja, a dosljedno i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja upisom tužitelja kao suvlasnika nekretnine koja je bila predmet darovanja.

6. Sud u takvoj situaciji primjenjuje odredbu čl. 494. ZOO prema kojoj darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika pod kojom se podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. U smislu odredbe iz članka 497. ZOO-a pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kada je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno te se dakle radi o prekluzivnom roku na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti a odlučno razdoblje bila bi posljednja godina prije izjave o opozivu učinjenog darovanja ĐA od 16.srpnja 2021.g. ovjerene po javnoj bilježnici u Zadru Silvani Grdović pod brojem OV-7870/2021 16.07.2021.g. odnosno od 16.srpnja 2020.g. do 16.srpnja 2021.g.

7. Stoga se sud ograničio na utvrđivanje činjenice je li u tom periodu obdarenica TA učinila prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji, odnosno u prvostupanjskom postupku je bilo potrebno utvrditi kao spornu činjenicu je li od strane tuženice nakon darovanja došlo do nezahvalnosti prema predniku tužitelja koja opravdava opoziv darovanja. Gruba nezahvalnost moguće jest i teža povreda zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji, koje zakon ne definira već propisuje pravni standard pa po sudu prvog stupnja u obzir valja uzeti isključivo zakonske a ne ugovorne obveze, jer svaka povreda neke zakonske dužnosti obdarenika prema darovatelju ili njegovom članu uže obitelji nije razlog za opoziv darovanja. Upravo je u okviru te odredbe i stavljen naglasak na izraze „težem ogrješenju“ koje dovodi do takvog oblika nemoralnog i nezahvalnog ponašanja da je razumno opozvati ugovor o darovanju jer takva radnja mora biti toliko gruba da je u potrebno opozvati ugovor o darovanju, ocijenivši težinu i posljedicu radnje na odnose među strankama.

8. Sud iz provedenih dokaza stoga utvrđuje kako je došlo do prekida veze obdarenice i darovatelja dana 8.srpnja 2021.g. ili nešto ranije, a koja veza je trajala od 2013.g. ili 2014.g., sa periodom zajedničkog življenja u [adresa] u [adresa] i u [adresa] u Republici Hrvatskoj, i u kojoj vezi je predloženo sklapanje braka od strane darovatelja 2020. a po utvrđenju suda prvog stupnja, ekscesi, verbalni sukobi i emotivna razilaženja pa niti raskid emotivne veze sami posebi se ne mogu okarakterizirati kao teže ogrješenje o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju, odnosno kao gruba nezahvalnost po čl. 494. st. 2. ZOO jer da poremećeni odnosi između ugovornih stranaka uslijed kojih je emotivna veza i zajednica života prestala nisu sami po sebi gruba nezahvalnost, dok drugi oblici ponašanja kod tužene bilo verbalni ili fizički nisu utvrđeni kao teže ogrješenje o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Konačno, sud utvrđuje kako je tužena kazneno osuđena jer je plaćala debitnom karticom koju je [obrt] izdala za ĐA za žiroračun pod brojem 606576, a pri tom da je znala da nije ovlaštena koristiti se tom debitnom karticom i da nema pravo njome platiti što je kupila, da se radi o ponašanju u lipnju 2022. koje je dakle uslijedilo nakon izjave o opozivu učinjenog darovanja ĐA od 16. srpnja 2021.g. pa nije od značaja za ovaj spor. Pri tome i pozivanje tužitelja na ucjene, odnosno pritiske koje da je navodno tužena u činila prema njihovu predniku vezano uz zaključenje ugovora o darovanju ne mogu biti od značaja za ocjenu grube nezahvalnosti kao razloga za opoziv, već eventualno mogu utjecati na odluku o postojanju mana volje darovatelja pri zaključenju ugovora, što dovodi do pobojnosti pravnog posla i ovdje nije predmet spora.

9. No, u žalbi tužitelji upiru na to da je u pobijanoj odluci sud pogrešno primijenio odredbu članka 494. ZOO je je morao utvrditi postojanje grube nezahvalnosti tužene budući da je obdarenik počinio djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju. Sud je po žaliteljima ovu odredbu protumačio restriktivno i formalistički, zanemarujući ukupnost odnosa stranaka, zahtijevajući formalno utvrđeno kazneno djelo unutar prekluzivnog roka, iako svako ponašanje koje po svojoj naravi i težini ozbiljno narušava odnos povjerenja između darovatelja i obdarenika može predstavljati grubu nezahvalnost.

10. Doista, i po stavu ovog suda, gruba nezahvalnost mora se u svakom konkretnom slučaju ocijeniti prema svim okolnostima, intenzitetu povrede i posljedicama, pa tako žalitelj ukazuje na postojanje snažnih emotivnih pritisaka na darovatelja još od doba zaključenja ugovora o darovanju, manipulativno ponašanje u vezi s darovanjem nekretnine, narušavanje odnosa povjerenja, verbalne ispade, omalovažavanje i emocionalno iskorištavanje, koje sve okolnosti sud prvog stupnja nije uzeo u obzir svodeći ih na prekid emotivne veze jer tužitelji tvrde kako su svi saslušani svjedoci nedvojbeno potvrdili nezahvalno i neprimjereno ponašanje tužene, a upravo ti svjedoci su bili dio svakodnevnog života pok. DA.

11. Nadalje, presuda [obrt] s pečatom pravomoćnosti potvrđuje po žaliteljima obrazac ponašanja i neovlašteno korištenje bankovne kartice te pribavljanje protupravne imovinske koristi, posebno imajući u vidu i činjenicu kasnijeg pravomoćno utvrđenog kaznenog djela počinjenog na štetu darovatelja, što samo po sebi da potvrđuje obrazac ponašanja i neovlašteno korištenje bankovne kartice darovatelja te pribavljanje protupravne imovinske koristi. Takvo ponašanje po žaliteljima jasno ukazuje na odnos i nisku razinu poštovanja i predstavlja indiciju karaktera tužene, kao i obrazac ponašanja usmjeren na pribavljanje imovinske koristi pa i ovaj sud smatra kako istu okolnost nije moguće razmatrati isključivo i bez dovođenja u vezu s ranijim darovanjem, mogućim financijskim interesom i prekidom veze jer bi isto moglo upućivati na okolnost je li izjavljeni opoziv bio opravdan uslijed ponašanja tužene za koje tužitelji tvrde kako isto smatraju duboko nemoralnim i nezahvalnim. Također, žalitelji upiru na to kako i svjedok JA tvrdi da joj je pok. DA osobno rekao da ga je tužena ucijenila - ili darovanje ili odlazak, da se sramio darovanja, da je hitno putovao u Hrvatsku radi opoziva i da je smatrao da je financijski iskorišten a i svjedok FA tvrdi da je tužena napustila darovatelja neposredno nakon darovanja, uz istovremeno zadržavanje imovinske koristi što moguće da upućuje i na obrazac ponašanja tužene prema darovatelju koji bi u tom slučaju mogao svakako prelaziti granice emotivnih neslaganja i nesuglasnosti naravi.

12. U takvim okolnostima grubu nezahvalnost može predstavljati i posvemašan prekid obiteljskih veza izazvan isključivo krivnjom obdarenika uslijed potpunog ignoriranja i odbijanja kontakata, pa istu valja svako ocijeniti i prema intenzitetu povrede povjerenja, moralnoj težini ponašanja, posljedicama po darovatelja, te ukupnom kontekstu odnosa, jer u ovom slučaju tužena i sama tvrdi kako je tražila da nekretninu dobije odmah, a ne po njegovoj smrti. Bitna razlika pojma grube nezahvalnosti prema ZOO u odnosu na ranije stanje jest i to što sada nije nužno (tj. nije uvjet) da određeno ponašanje predstavlja obilježje kaznenog djela, već grubu nezahvalnost predstavlja i teže ogrješenje o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Što bi predstavljalo takvo ogrješenje utvrđene dužnosti, zakon ne definira već je to pitanje sudske prakse koja će isto utvrditi o slučaja do slučaja. Očigledno je da zakonodavac stavio naglasak isključivo na zakonske dužnosti (obveze), a ne na ugovorne obveze. Pri tome doduše motivi darovatelja za sklapanje ugovora o darovanju i njegova očekivanja u ispunjenju određenih obveza ili određenog ponašanja obdrenika nisu od značaja u odnosu na ocjenu pretpostavki za opoziv darovanja iz razloga što je darovni ugovor besplatni pravni posao.

13. Dakle, radnja koja sadrži obilježja kaznenog djela nije više isključiv uvjet, već tek jedna od mogućnosti zbog kojih se može opozvati ugovor o darovanju zbog grube nezahvalnosti no ta radnja mora biti toliko gruba da je u konkretnom slučaju razumno opozvati ugovor a na pitanje je li uopće moguće standardizirati takva gruba ponašanja prije je za očekivati negativan odgovor. Naime, svako grubo ponašanje uistinu je faktično pitanje koje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja te je odlučno ocijeniti je li razumno neko ponašanje uzeti kao takav stupanj nezahvalnosti koji opravdava raskid odnosno utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju. Dapače, u svojim odlukama sam Vrhovni sud RH izričito ističe kako (Rev 1843/12) pitanje grube zahvalnosti i njenih određenih pitanja ponašanja nije moguće standardizirati kroz sudsku praksu. Čak i pojedini verbalni incidenti bi se mogli okvalificirati kao nekulturno ponašanje, a ne kao gruba nezahvalnost no indicenti ne ovise samo o težini tih psovki i uvreda, već i o drugim okolnostima jer je važno kako isto utječe na odnos između stranaka uzimajući sve okolnosti slučajeva pa tako i primjerice bolest, dob, darovatelja i slično. Sam izostanak komunikacije između darovatelja i obdarenika ne bi trebao predstavljati grubu nezahvalnosti pogotovo ukoliko su isti nakon nekog incidenta nastavili normalno komunicirati a niti izostanak nekog fizičkog kontakta tj. posjećivanje darovatelja također samo po sebi ne bi predstavljao razlog grube nezahvalnosti zbog kojeg bi trebalo opravdano otkazati ugovor o darovanju. Sudovi su tako primjerice utvrđivali kako se radi o nezahvalnosti i to gruboj kada obdarenik darovateljici, inače bolesnoj od karcinoma, govori „neka crkne“, „rakašica“ itd., koja opravdava opoziv ugovora o darovanju. U svakom slučaju darovatelju je nužno omogućiti pružanje dokaza okolnosti koje su u njegovom slučaju opravdali da se opozove ugovor o darovanju.

14. Stoga konačno ovdje valja reći kako je sud taj koji rukovodi izvođenjem dokaza, te određuje njihovo izvođenje, pa je uslijed opisanog i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u pogledu okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, te niti ovaj sud u takvoj situaciji temeljem čl. 373.b ZPP nije u mogućnosti otkloniti ovakve nedostatke, već je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu, pa je na temelju odredbe čl. 370. ZPP te vratiti predmet istom sudu na ponovno suđenje a kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka, dok će se o troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu shvaćanja izražena u ovoj odluci te će nakon toga provođenjem i ocjenom dokaza moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevu tužitelja.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić