Poslovni broj Ovr-1316/2026-6

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E  I Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste BU, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Zagreb colors d.o.o. Zagreb, Dankovečka 7, OIB: 05839680379, zastupani po punomoćniku Alenu Pešušić, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika P.S.C.Primorje d.o.o. Rijeka, Martinkovac 143, OIB: 73209095120, zastupani po punomoćniku Tomislavu Grahovac, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o. Zagreb, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 19. kolovoza 2026. godine

z a k l j u č i o  j e

Ovršenik se upućuje da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zbog razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 7 i 9 Ovršnog zakona zbog kojih je podnio prijedlog.

r i j e š i o  j e

I - Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod v.d.javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastva dana 15.prosinca 2021.godine pod brojem OV-8374/2021.

II – Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovršenik je dana 16.srpnja 2026.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa u kojem je naveo da je dana 29. lipnja 2026. godine izvršena zapljena sredstava po njegovim računima u Erste&Steiermarkische Bank d.d. i OTP bank d.d. u ukupnom iznosu od 6.856,95 EUR-a na temelju bjanko zadužnice, ovjerene kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastava dana 15. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem: OV-8374/2021. Smatra da su pljenidba i prijenos nedopušteni. Pojašnjava da je bjanko zadužnica podnijeta FINI na temelju čl. 4.1. Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji sklopljenog dana 1. siječnja 2021. između ovrhovoditelja s jedne strane te P.S.C. Zagreb d.o.o., P.S.C. Dalmacija d.o.o., P.S.C. Osijek d.o.o. i P.S.C. Primorje d.o.o. kao ovršenika s druge strane, kojim su uređeni međusobni poslovni odnosi stranaka vezani za isporuku i distribuciju AkzoNobel proizvoda (SIKKENS, LESONAL, DYNACOAT) u PSC autolimarske radionice u Republici Hrvatskoj. Prema čl. 4.1. Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji, ovršenik se obvezao predati ovrhovoditelju zadužnicu u iznosu od 100.000,00 kuna isključivo radi osiguranja plaćanja obveza iz predmetnog Ugovora te je svaki PSC ovrhovoditelju predao zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna. Prema članku 6. Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji, predmetni ugovor bio je sklopljen na određeno vrijeme od pet godina, počevši s 1. siječnjem 2021. godine te je trebao trajati do dana 1. siječnja 2026. godine, međutim ovrhovoditelj je jednostrano raskinuo predmetni Ugovor prije proteka ugovorenog roka, dana 31.listopada 2025.godine te pozvao ovršenika na povrat opreme. Dalje obrazlaže da je ovršenik bez odgode postupio sukladno ugovornim odredbama i vratio svu opremu koju je na temelju Ugovora zaprimio, o čemu je sastavljen Zapisnik dana 14. studenoga 2025. godine. Smatra da nema osnove za aktivaciju predmetne zadužnice jer je ovršenik izvršio povrat cjelokupne opreme ovrhovoditelju i izvršio je sve ugovorne obveze po raskidu. Ističe da je ovrhovoditelj po raskidu predmetnog Ugovora dana 28. studenoga 2025. godine ovršeniku izdao račun, broj: 67-0-1 na iznos od 6.348,21 EUR-a, koji se odnosi na prvo punjenje materijala koje je ovrhovoditelj isporučio ovršeniku u okviru sklopljenog Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji, a radi čije naplate je očito pokrenuo predmetni postupak prisilne naplate pred FINA-om na temelju bjanko zadužnice. Ovršenik je stava da predmetni račun nema činjeničnu ni pravnu osnovu iz više razloga. Prvo, zbog toga što je prvo punjenje isporučeno ovršeniku na temelju Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji — bez naknade i bez zaduženja ovršenika, kao rabat u robi, odnosno kao dodatna roba isporučena bez obveze plaćanja. Drugo, potrošna narav materijala isključuje obvezu povrata jer predmetni materijal predstavlja potrošan materijal koji je po svojoj naravi namijenjen redovnoj poslovnoj uporabi i koji se korištenjem iscrpljuje, a istrošenost stvari nastala njezinim redovitim korištenjem ne može biti osnova za naknadu prema odredbi čl. 536. st. 3. Zakona o obveznim odnosima . S tim u vezi je ovršenik ovrhovoditelju ponudio povrat prvog punjenja koje je zaprimio prilikom sklapanja Ugovora, međutim isti je takav povrat odbio te zatražio isplatu novčanog iznosa koji navodno odgovara vrijednosti materijala, umjesto njegova preuzimanja, iako za takav zahtjev ne postoji ni ugovorna ni zakonska osnova. I treće, računi bez pravne osnove ne konstituiraju dospjelu ovršivu tražbinu obzirom ovrhovoditeljev zahtjev za novčanom naknadom u vrijednosti prvog punjenja nije utemeljen ni u ugovornim niti u zakonskim odredbama te ugovor ne predviđa obvezu novčanog plaćanja za robu primljenu bez naknade pa račun kojeg je ovrhovoditelj ispostavio po raskidu Ugovora ne predstavlja valjanu osnovu za postojanje dospjele tražbine prema ovršeniku. Stoga, ovršenik smatra da su pljenidba i prijenos u dijelu koji se temelji na navedenom računu i zadužnici nedopušteni sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, odnosno ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave (bjanko zadužnice) tražiti ovrhu radi naplate tražbine koja nije nastala te sukladno toč. 9. istog članka — tražbina je prestala, odnosno nikada nije ni nastala kao novčana obveza, na temelju činjenice (naturalni rabat, nepostojanje kupoprodajnog zaduženja) koja je nastala ili je postojala u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe javnobilježnička isprava. Ovršenik ističe da su svrha i doseg zadužnice ograničeni na osiguranje plaćanja konkretnih ugovornih obveza, a ne na podmirenje eventualnih potraživanja ovrhovoditelja nastalih iz tumačenja obveza po raskidu odnosno radi naplate novčanog iznosa koji navodno odgovara vrijednosti materijala koji ovršenik nije vratio u novcu, nego ga je ponudio u naravi. Smatra da je u cijelosti ispunio ugovornu obvezu vraćanja onoga što je primio (oprema je vraćena, materijal je ponuđen i dostupan na preuzimanje), pa nikakva novčana obveza prema ovrhovoditelju nije nastala niti dospjela jer su ispunjene sve ugovorne obveze iz Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji te ne postoji osnovana niti dospjela novčana tražbina koja bi opravdala aktivaciju i podnošenje predmetne zadužnice na prisilnu naplatu. Predlaže se odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika i proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim.

2. Prijedlog je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje koji se očitovao podneskom od 6.kolovoza 2026.godine, protiveći se prijedlogu ovršenika. Predlaže ovršenikov prijedlog odbaciti jer je podnesen izvan roka za žalbu propisanog odredbom čl. 11. st. 3. OZ-a, a koji se prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na odgovarajući način primjenjuje na predmetni prijedlog cijeneći činjenicu da je ovršenikov račun blokiran dana 29.lipnja 2026.godine, a prijedlog je podnijet tek 16.srpnja 2026.godine. Podredno, prijedlog predlaže odbiti. U tom smislu u bitnom ističe da iz Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji od 1. siječnja 2021. ne proizlazi da je bio ugovoren ili dogovoren bilo kakav naturalni rabat na koji se neosnovano poziva ovršenik i da prva punjenja nisu besplatna, a što i proizlazi iz e mail korespondencije stranaka, pa da je stoga neosnovana tvrdnja da ovrhovoditelj nije imao pravo naplatiti trošak prvog punjenja materijala kojeg je ovrhovoditelj isporučio ovršeniku sve sukladno čl. 3. Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji od 1. siječnja 2021. i u svrhu koje je naplate ovrhovoditelj izdao račun broj 67-0-1 od 28.11.2025. Ističe da zato što ovršenik nije podmirio izdani račun, ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice broj OV-8374/2021, a koja je bjanko zadužnica sukladno čl. 4. Ugovora predana ovrhovoditelju u svrhu osiguranja plaćanja obveza iz Ugovora o poslovnoj i tehničkoj suradnji. Protivi se odgodi ovrhe jer iz ovršenikovog prijedloga nije vidljiva uzročna veza između nastavka ovrhe, ovdje prijenosa sredstava i nastanka štete, niti je vidljivo na koji način se odgodom ovrhe, odnosno odgodom prijenosa, u ovom slučaju takva opasnost otklanja. Osim toga, ovrhovoditelj navodi da iz ovršenikovog prijedloga nije jasno u čemu se ogleda nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da će mu u slučaju prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta zato što prenesena sredstva neće moći u uspjehom vratiti od ovrhovoditelja. Potražuje trošak sastava podneska kojim se očitovao na prijedlog ovršenika u iznosu od 250,00 eura.

3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, i to u bjanko zadužnicu ovjerenu kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastava dana 15. prosinca 2021. godine pod poslovnim brojem: OV-8374/2021 na iznos od 100.000,00 kuna, u dopis kojim se raskida ugovor o poslovnoj i tehničkoj suradnji od 31.listopada 2025.godine, u odgovor na raskid od 3.studenog 2025.godine, u e mail prepisku stranaka, u poziv na preuzimanje materijala od 16.siječnja 2026.godine, u račun br.67-0-1 od 28.studenog 2025.godine, u izvod po računu ovršenika, u zapisnik o povratu otpreme i u Ugovor o poslovnoj i tehničkoj suradnji od 1.siječnja 2021.godine.

Poslovni broj Ovr-1316/2026-6

4. Odredba čl. 210 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), a na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe.

5.Ovršenik je ovdje podnio prijedlog za odgodu prijenosa te da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, pa se dakle primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe (čl. 65 OZ-a) te odredbe kao po žalbi protiv rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 50 OZ-a.

6. Najprije valja reći da ovrhovoditelj nije u pravu kada tvrdi da je ovršenik nepravovremeno podnio prijedlog. Naime, shodno čl. 210 st. 2 OZ-a u postupku povodom prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi uređenih odredbama čl. 50 i 53 OZ-a, dakle u pogledu samih žalbenih razloga, no ne i u pogledu roka. Ovdje valja ukazati da prema odredbi čl. 209 st. 7 OZ -a, Financijska agencija protekom roka od 60 dana od dana kada joj je dostavljena ovršna isprava iz čl. 209 st. 1 OZ-a, vrši prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, ukoliko ne zaprimi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim. Cijeneći činjenicu da je ovršenikov račun blokiran dana 29.lipnja 2026.godine, a da je prijedlog podnio dana 16.srpnja 2026.godine, ovršenik je zaštitu pred sudom tražio unutar roka iz čl. 209 st. 7 OZ-a.

7.U odnosu na samu ovršnu ispravu, ističe se da je zadužnica privatna isprava potvrđena od strane javnog bilježnika, u kojoj dužnik daje svoju suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene njegovi svi ili samo određeni računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se sredstva s tih računa, u skladu s izjavom dužnika, isplate izravno vjerovniku. Radi se o zadužnici koja je ovjerena dana 15.prosinca 2021.godine što znači da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama te po sadržaju propisima javnobilježničkog akta. Izdaje se u jednom primjerku, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i ima učinak rješenja o ovrsi kojom se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja te koja se dostavlja FINI na provedbu sukladno odredbi čl. 215 st. 2 i st.3 OZ-a s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi.

8. Ovršenik u bitnom osporava tražbinu ovrhovoditelja jer smatra da je ispunio sve ugovorne obveze po Ugovoru o poslovnoj i tehničkoj suradnji, da naplata koju traži ovrhovoditelj koja se odnosi na prvo punjenje materijala nema osnove ni u

Poslovni broj Ovr-1316/2026-6

predmetnom ugovoru ni u zakonu te da kao takva nije ni dospjela i da se predmetna ugovorna obveza ne odnosi na potrošni materijal koji je ovršenik zaprimio već isključivo na opremu koju je ovršenik vratio ovrhovoditelju, a povrat materijala je ovrhovoditelj odbio primiti. Ovršenikovi prigovori odgovaraju žalbenim razlozima iz čl. 50 st. 1 toč. 7 OZ-a (ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave, bjanko zadužnice, tražiti ovrhu radi naplate tražbine koja nije nastala) jer smatra da ovrhovoditelj izvršava zadužnicu radi naplate tražbine za čiju dospjelost i osnovanost nisu ispunjeni ni ugovorni ni zakonski uvjeti te čl. 50 st. 1 toč. 9 OZ-a (ako je tražbina prestala na temelju činjenice nastale u vrijeme kad je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe javnobilježnička isprava) jer je tražbina prestala odnosno nikada nije ni nastala kao novčana obveza. Sporne činjenice sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ-a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučiti u ovršnom postupku pa je valjalo zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

9. Nadalje, prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno prijedlog za odgodu prijenosa, nije osnovan. Naime, odredba čl. 65 st. 1 OZ-a propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti istodobno ispunjene. Ovršenik je izjavio žalbu iz čl. 52 OZ-a, čime je ispunjena prva pretpostavka za odgodu ovrhe, i to ona iz čl. 65 st. 1 toč. 5 OZ -a. No, ne navodi činjenice u odnosu na isticanje vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete na što se ovršenik u svom prijedlogu uopće ne poziva. Provedba ovrhe mora omogućiti ostvarenje prava vjerovnika (ovrhovoditelja) u razumnom roku ostvariti svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, a kako je na ovršeniku teret dokaza glede ispunjenja pretpostavki za odgodu ovrhe i utvrđivanja vjerojatnosti nastanka teško nadoknadive štete odnosno nenadoknadive štete, za što isti nije dao sudu konkretne razloge, to je valjalo odbiti u toč. I izreke rješenja prijedlog za odgodu ovrhe, zbog nepostojanja kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe.

10. U toč. II izreke rješenja valjalo je odbiti postavljeni zahtjev za naknadu troška ovrhovoditelja jer isti nije potreban za donošenje odluke prema odredbi čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 69/26) u svezi s čl. 21 OZ-a.

U Rijeci, 19. kolovoza 2026.

S u d a c:

Adriana Puž

Poslovni broj Ovr-1316/2026-6

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv zaključka nije dopuštena žalba. Protiv rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. pun ovrhovoditelja

2. pun ovršenika uz rješenje o pristojbi na prijedlog za odgodu prijenosa 40,00 eura i uz podnesak ovrhovoditelja od 6.8.2026.godine sa prilogom

3. Financijskoj agenciji