Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1323/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Roberte Pandže, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P- 289/2022-13 od 9. veljače 2024., 18. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice KŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-289/2022-13 od 9. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I i II izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
“I. Utvrđuje se da na temelju Obavijesti Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije, [adresa], Općinskog načelnika, [broj], [broj] od 28. prosinca 2021. godine nije raskinut i nije prestao postojati ugovorni odnos između tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zasnovan na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj 5/2013 od 01.02.2013. godine.
II. Utvrđuje se da ne postoje uvjeti za raskid Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj 5/2013 od 18.01.2013. godine, zaključenog između tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javnog bilježnika Ljerke Mandić iz Našica, Braće Radića 6, dana 18.01.2013. godine, broj: OV-311/13.
III. Održava se na snazi Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj 5/2013 od 18.01.2013. godine, zaključen između tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javnog bilježnika Ljerke Mandić iz Našica, Braće Radića 6, dana 18.01.2013. godine, broj: OV-311/13.
IV. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.“, dok je pod točkom II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u svoti od 796,32 eura, a pod točkom III izreke je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude, prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I i II izreke žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalbe je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji jo je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP , a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti istaknuta bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 16. siječnja 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjeničnog stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev na utvrđenje da nije raskinut i nije prestao postojati ugovorni odnos između tužiteljice i tuženika na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 1. veljače 2013. (dalje: Ugovor o zakupu) a prema Obavijesti tuženice od 28. prosinca 2021. (dalje: Obavijest), zahtjev na utvrđenje da ne postoje uvjeti za raskid Ugovora o zakupu te da se održava na snazi taj ugovor.
6.1. Ovo stoga, što tužiteljica uredno plaća zakupninu te obavlja ratarsku poljoprivrednu proizvodnju kao i ispunjava svoje obveze iz Gospodarskog programa zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora i ugovor nije prestao postojati već se treba održati na snazi.
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer je u Gospodarskom programu tužiteljica sama navela da za predviđenu proizvodnju žitnih rakija ima sve preduvjete te joj nedostaje dodatno zemljište zbog čega je zatražila zakup, koji je Ugovorom o zakupu i dobila ali svoju obvezu nije ispunila jer nije proizvodila žitne rakije pa se ne radi o nezakonitom otkazu koji bi bio suprotan prisilnim propisima.
7.1. Ovo s tim više, što je izmjenu ugovora zatražila tek nakon što je inspekcijski nadzor 8. lipnja 2020. utvrdio neprovođenje Gospodarskog programa pri čemu se ukazuje kako se ne radi o neispunjenju Ugovora o zakupu tek u manjem dijelu jer je tim Ugovorom preuzela obvezu obrađivati zakupljene nekretnine isključivo za ratarsku proizvodnju žitarica i njihovu preradu u žitnu rakiju a niti dijelom nije pokrenula predviđenu preradu žitarica u gotove proizvode.
7.2. Također ocjenjuje neosnovanim ukazivanje tužiteljice na potrebu primjene odredbe čl. 362. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) jer je u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, koji je važio u trenutku zaključenja Ugovora o zakupu i u trenutku raskida propisano, da se ugovor raskida ako se program ne provodi u određenom roku od dana sklapanja ugovora pa bi obveze preuzete Gospodarskim programom morale biti ispunjene najkasnije u roku od 2 odnosno, 3 godine, koju proizvodnju tužiteljica nije nikada pokrenula te je iz njezinog držanja jasno, da tu proizvodnju nije niti namjeravala pokrenuti jer je neisplativa pa se ugovor može raskinuti bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje (čl. 363. ZOO).
8. Između stranaka nije sporno da su zaključili Ugovor o zakupu kojim se u odredbi čl. 10. tužiteljica obvezala zakupljene nekretnine koristiti u skladu s prihvaćenim Gospodarskim programom koji čini sastavni dio Ugovora.
8.1. Tim se programom kojega je sastavila tužiteljica, glede namjene korištenja izrijekom navodi ratarska proizvodnja žitarica na površini od 75 ha i njihovoj preradi u gotovi proizvod odnosno, žitne rakije koje imaju osigurano tržište u Republici Hrvatskoj i izvan granice Republike Hrvatske jer za to ima strojeve i tehnologa.
9. Odredbom čl. 11. Ugovora o zakupu je također ugovoreno da zakupodavac, tuženica mora raskinuti Ugovor o zakupu ako se, između ostalog ne ispunjavaju obveze iz Gospodarskog programa.
10. Prema sadržaju Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 8. lipnja 2020. kojemu je sadržaj kontrola korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta i provedbe Gospodarskog programa je utvrđeno da OPG tužiteljice pozitivno posluje te da se na prijavljenim poljoprivrednim površinama obavlja ratarska poljoprivredna proizvodnja s usjevima u dobrom stanju, uz primjenu agrotehničkih mjera ali da nisu ostvareni planovi iz Gospodarskog programa u dijelu gdje su proizvedene žitarice trebale biti sirovina za proizvodnju žitnih rakija.
11. Tužiteljici nadalje nije dana suglasnost za izmjenu Gospodarskog programa prema njezinoj zamolbi koju je [adresa], dopisom od 23. listopada 2020. uputila Ministarstvu poljoprivrede, koje je dostavilo očitovanje kako zakupnik, tužiteljica ne ispunjava ciljeve Gospodarskog programa sukladno Izvješću o provedbi Gospodarskog programa i prema izvršenom inspekcijskom nadzoru pa se ne daje suglasnost za izmjenu.
11.1. Stoga je općina [adresa] 28. prosinca 2021. uputila Obavijest o raskidu ugovora o zakupu jer se zakupljeno zemljište ne obrađuje u potpunosti sukladno Gospodarskom programu i ona nije ništetna iz razloga kojega ističe tužiteljica glede svojeg bivšeg bračnog odnosa s načelnikom [adresa], jer njegovo postupanje nije bilo protuzakonito s obzirom na očitovanje Ministarstva poljoprivrede.
12. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud odlučio sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 152/08, 25/09. 153/09, 21/10, 39/11 i 63/11 – dalje: ZPZ/08) koji je važio u vrijeme zaključenja Ugovora te odredbi čl. 43. st. 4c Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 20/18, 115/18 i 98/19 – dalje: ZPZ) koji je na snazi u vrijeme raskida Ugovora odredba jer se prema odredbi čl. 104. ZPZ primjenjuje i na Ugovor o zakupu, gdje je propisano da se ugovor o zakupu raskida ukoliko zakupnik ne ostvaruje ciljeve Gospodarskog programa koji čini sastavni dio Ugovora o zakupu 2 godine uzastopno od dana sklapanja ugovora, osim u slučaju više sile.
13. Budući da je odredbom čl. 11. Ugovora o zakupu izrijekom propisano da zakupodavac mora raskinuti ugovor ako zakupnik ne ispunjava obveze iz Gospodarskog programa, a ne radi se o slučaju više sile jer je inspekcijom nadzorom utvrđeno da tužiteljica te ciljeve ne ostvaruje, dok je svojim iskazom potvrdila da uopće nije pokretala proizvodnju žitnih rakija sukladno Gospodarskom programu i to od samog sklapanja Ugovora o zakupu kojeg je sama pisala budući da bi trebala krenuti ispočetka, što je za nju bilo financijski neizvedivo pa je tražila izmjenu gospodarskog programa (tek tijekom inspekcijskog nadzora), nisu ostvareni žalbeni razlozi.
14. S obzirom da je tuženica Ugovor o zakupu raskinula nakon nalaza Državnog inspektorata kojim je potvrđeno da se proizvodnja ne obavlja u skladu s Gospodarskim programom, neosnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica upućuje na činjenicu kako se na zakupljenoj poljoprivrednoj površini obavlja ratarska proizvodnja s usjevima u dobrom stanju uz primjenu agrotehničkih mjera, upućivanjem na odluke drugih sudova, jer je na siguran način utvrđeno kako se ne ispunjavaju obveze iz Gospodarskog programa i tada je sukladno ugovornoj odredbi je tuženica morala raskinuti ugovor.
15. Tužiteljica nadalje, ima samo obvezu koristiti zakupljeno zemljište sukladno odredbama Ugovora o zakupu koju obvezu nije ispunjavala pa se ne radi o tražbini koju bi tuženica imala prema tužitelju i kada bi se primjenjivale odredbe ZOO odnosno, ZPZ o zastari zbog čega nije osnovan ovaj žalbeni razlog tužiteljice koj im upućuje na protek općeg zastarnog roka od 5 godina.
16. Stoga nije niti postojala obveza tuženice pozvati tužiteljicu na ispunjenje obveza s tim više što je iz iskaza same tužiteljice utvrđeno da ona nema , niti je imala namjeru udovoljiti Gospodarskom programu jer joj je to neisplativo pa su nastupile posljedice iz odredbe čl. 363 ZOO.
17. I naposljetku, ne radi se o neispunjenju neznatnog dijela obveze jer je Gospodarskim programom korištenja poljoprivrednog zemljišta odredbom točke 3. ugovoreno da se taj plan osniva isključivo na ratarskoj proizvodnji žitarica i njihovoj preradi u gotovi proizvod, žitnu rakiju i koji program nije niti započet tijekom trajanja Ugovora o zakupu pa je prvostupanjski sud zakonito ocijenio kako se ne radi o manjem dijelu neispunjenja ugovora zbog čega se sukladno odredbi čl. 367. ZOO ne bi mogao raskinuti.
18. Slijedom iznijetog je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a imajući na umu da je odluka o troškovima donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25), odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.
U Zagrebu 18. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ana Gradišek
