Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2586/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Mrazu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d., Zagreb, Jordanovac 15, protiv tuženika AxFina Croatia d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 13, OIB: 36629391168, zastupanog po punomoćnici Ivi Grbavac, odvjetnici u Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-660/2024-8 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-660/2024-8 od 10. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun tuženika određena zahtjevom za izravnu naplatu od 1. kolovoza 2023. godine upućenom Financijskoj agenciji, na temelju Zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša br. OV-527/08 od 4. ožujka 2008. godine. Također, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa koji se provode u postupku izravne naplate koji je, temeljem zadužnice izdane 4. ožujka 2008., pokrenuo tuženik zahtjevom za izravnu naplatu od 1. kolovoza 2023.

6. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika zahtjevom podnijetim dana 1. kolovoza 2023. pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice izdane 4. ožujka 2008.,

- da je tužitelj dana 9. rujna 2023. podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodom prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi povodom zadužnice od 4. ožujka 2008.,

- da je zaključkom suda prvog stupnja posl. broj Ovr-239/2024 od 24. lipnja 2024. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je zadužnica od 4. ožujka 2008. prvi puta podnijeta na naplatu Financijskoj agenciji dana 24. travnja 2012. od strane ranijeg vjerovnika VB Leasing d.o.o., te da se ista prestala izvršavati 30. ožujka 2023.

7. Gore navedene činjenice, osim što proizlaze iz isprava koje su pročitane na glavnoj raspravi, između stranaka i nisu sporne. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja zastarjela i, posljedično tome, postoji li razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 50. st. 1 toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ).

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja na temelju utvrđenja da tražbina tuženika ima osnovu u zadužnici koja nije solemnizirana te da stoga ista, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. S obzirom da je Financijska agencija naplatu po zadužnici temeljem zahtjeva ranijeg vjerovnika VB Leasing d.o.o. provodila u razdoblju od 25. travnja 2012. do 30. ožujka 2023. u kojem razdoblju je, sukladno odredbi čl. 241. ZOO, zastara bila u prekidu, te da je tuženik kao ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio 1. kolovoza 2023., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina računajući od 30. ožujka 2023., sud prvog stupnja je smatrao da tražbina tuženika nije zastarjela uslijed čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

9. Tužitelj žalbom osporava pobijanu presudu ističući u istoj da je zadužnica prvi puta podnijeta na naplatu 25. travnja 2012., te da je stoga, sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20 – dalje: ZPONS), Financijska agencija protekom roka od 3 godine tj. 25. travnja 2015. bila dužna prestati s izvršenjem zadužnice kao osnove za plaćanje. S obzirom da je tuženik kao ovrhovoditelj zadužnicu ponovno podnio na naplatu tek 1. kolovoza 2023. dakle, nakon proteka zastarnog roka od 5 godina računajući od 25. travnja 2015., to tužitelj smatra da je tražbina tuženika zastarjela.

10. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

11. Dakle, sukladno čl. 12. st. 1. ZPONS, a kako to u pobijanoj presudi pravilno navodi i sud prvog stupnja, da bi Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje nije dovoljno samo da tražbina nije naplaćena u roku od tri godine od primitka u Financijskoj agenciji, već je potrebno i da po osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno. Iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 22. svibnja 2024. proizlazi da se naplata po zadužnici prestala izvršavati 30. ožujka 2023. kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da je rok zastare počeo teći 25. travnja 2015. To pogotovo što iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je u konkretnom slučaju Financijska agencija pogrešno postupila kada je prestala s izvršavanjem naplate po zadužnici 30. ožujka 2023. kako je to utvrdio sud prvog stupnja. Osim toga, potrebno je i navesti da odredba čl. 12. st. 1 . ZPONS na koju se poziva tužitelj stupila na snagu 4. kolovoza 2018, tako da Financijska agencija nikako nije trebala temeljem te odredbe prestati izvršavati osnovu za plaćanje 25. travnja 2015. kako to tvrdi tužitelj u postupku.

12. Tužitelj u žalbi ističe i da ne može trpjeti štetu zbog činjenice što Financijska agencija nije postupila sukladno odredbama ZPONS. Međutim, da je u konkretnom slučaju Financijska agencija postupila protivno odredbi ZPONS ne proizlazi iz dokaznog postupka, a niti je to tužitelj u postupku dokazao. Naime, kako je ranije navedeno, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS, pretpostavka za prestankom izvršavanja osnove za plaćanje nije samo protek tri godine od primitka osnove u Financijskoj agenciji, već je potrebno i da po osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno. U postupku nije utvrđeno, niti od strane tužitelja dokazano, da prije nego što je Financijska agencija prestala izvršavati predmetnu zadužnicu, po zadužnici nije bilo naplate u posljednjih šest mjeseci uzastopno, tako da se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da je Financijska agencija postupila protivno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS.

13. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 214. st. 1. i čl. 225. ZOO, te čl. 12. st. 1. ZPONS kada je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

14. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna ispravama koje se nalaze u spisu. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nije proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati . Stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kojeg ističe tužitelj. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

17. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj