Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2726/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandže kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO iz [adresa], 4. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Jovanović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu i 2. tuženika FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-241/2022-36 od 10. travnja 2024., 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženika HO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-241/2022-36 od 10. travnja 2024.

II Odbija se tužitelj DO sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Proglašava se da ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-7020/2016 od 26. rujna 2016. na 2/24 suvlasničkog dijela z.k. č. br. [katastarska čestica], ZK tijelo II, u naravi kuća u [adresa], sagrađena na z.k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanog kao vlasništvo II-tuženika FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena.

II. Utvrđuje se da je tužitelj DO, [adresa], 4. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem valjanog pravnog slijeda (po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-2222/90 od 10. lipnja 1992., pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-3708/85 od 18. srpnja 1996. te Ugovora o darovanju od 15. svibnja 1998. sklopljenog između EO kao darovatelja te DO i ĆO kao daroprimatelja) stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i time suvlasništva u 2/24 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji iz z.k. tijela AI (jedan) – z.k. č. br. [katastarska čestica], dvorište i zemljište pod kućom [adresa] sa 224 čhv ili 807 m2 te kao zk tijelo AII (dva) - kuća u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] te je II-tuženik FO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan trpjeti da se temeljem ove presude po pravomoćnosti u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu izvrši uknjižba prava vlasništva na opisanoj nekretnini u korist tužitelja u 2/24.

III. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 Eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se 1. tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povede odredbi parničnog postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima 1. tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile jer na ročištu održanom 28. veljače 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2016. na 2/24 suvlasničkog dijela kuće u [adresa], 4. [adresa], a na pokretanje koje parnice je upućen pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-273/2021- 22 od 10. svibnja 2022. kao treća osoba.

8. Ovo stoga, što je Općinski građanski sud u Zagrebu radi naplate novčane tražbine 1. tuženika odredio ovrhu na predmetnoj nekretnini i to na 10/24 dijela a tužitelj je kao treća osoba podnio prigovor jer se ovršenik, sada 2. tuženik upisao kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s MO, ali je taj ugovor je raskinut presudom Općinskog suda u Zagrebu te su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. MO nasljednicima proglašeni 2. tuženik, pravni prednik 1. tuženika te pravni prednik tužitelja, svaki u 1/3 dijela s time, da je pravni prednik tužitelja Ugovorom o darovanju od 15. svibnja 1998. uknjiženih 1/4 dijela darovao DO i ĆO na jednake dijelove dok je 2/24 dijela darovao trećoj osobi, tužitelju.

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je uvidom u priložene isprave te saslušanjem tužitelja i 1. tuženika na siguran način utvrdio kako tužitelj u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu s obzirom da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine bili uknjiženi MO, ZO (prednik 1. tuženika), EO (prednik tužitelja) i FO (2. tuženik) svaki u 1/4 dijela te se 2. tuženik uknjižio na daljnjih 1/4 dijela MO na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je raskinut pravomoćnom i ovršnom presudom te su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3708/1985 od 18. srpnja 1996. iza pok. MO nasljednicima njezinih 1/4 dijela nekretnine, proglašeni 2. tuženik u 1/3 dijela, pravni prednik 1. tuženika u 1/3 dijela te pravni prednik tužitelja u 1/3 dijela, a taj prednik je Ugovorom o darovanju od 15. svibnja 1998. darovao tužitelju DO i ĆO na jednake dijelove svojih 1/4 dijela nekretnine a tužitelju još i 1/12 dijela nekretnine.

9.1. Budući da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. ožujka 1983. pravomoćnom sudskom odlukom raskinut, sukladno odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/96, 91/96, 112/99, 88/01) do stjecanja prava suvlasništva 2. tuženika dijelu nekretnine i uknjižbom tog prava u zemljišnim knjigama došlo je na temelju osnove koja je otpala pa prvostupanjski sud pravilno primjenjuje institut stjecanja bez osnove jer je otpala osnova na temelju koje bi 2. tuženik bio ovlašten uknjižiti svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u suvlasničkim omjerima koji su trenutno uknjiženi u zemljišnoj knjizi.

10. Kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu iza pok. MO njezinim zakonskim nasljednikom proglašen i njezin sin, pravni prednik tužitelja, sukladno odredbi čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) je on kao nasljednik stekao vlasništvo naslijeđene stvari u trenutku otvaranja nasljedstva i ovlašten je ishoditi upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u opsegu u kojem je i ostavitelj bio vlasnik.

10.1. Tako je trenutkom smrti ostaviteljice postao suvlasnik suvlasničkog dijela ostaviteljice za koji je u zemljišnoj knjizi u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-10462/1986, 3. srpnja 1986. izvršen upis prava suvlasništva u 1/4 dijela s imena MO u korist 2. tuženika na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. ožujka 1983. i 2. tuženik uknjižen u daljnjih 1/4 dijela odnosno, na 1/4 dijela MO, a koji ugovor je raskinut pa je otpala osnova na temelju koje je 2. tuženik bio ovlašten uknjižiti svoje pravo suvlasništva na spornoj nekretnini.

11. U trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu je 1. tuženik, kao sin ZO koji je ostvario uspjeh u sporu protiv tuženika FO koji se vodio radi brisanja zk. stanja nastalog na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. ožujka 1983. znao da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut te da je nakon smrti MO donijeto rješenje o nasljeđivanju pa su otac 1. tuženika i otac tužitelja, predmetne suvlasničke dijelove stekli na temelju istih pravomoćnih sudskih odluka i tako znao te bio svjestan da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara faktičnom izvanknjižnom stanju u svezi prava vlasništva ovršenika na nekretnini odnosno, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije postupao u dobroj vjeri.

11.1. Ovo s tim više što je 1. tuženik ovo potvrdio i u svojem iskazu gdje je sam naveo da mu je poznato kako se EO nije upisao na 2/24 dijela u zemljišnim knjigama odnosno, da je izvanknjižno stanje drugačije od onoga upisanog u zemljišnim knjigama.

12. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da 1. tuženik ne može upućivati na svoje postupanje s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u pogledu prava suvlasništva na 2/24 dijela nekretnine na kojima se pokrenuo ovrhu radi naplate novčane tražbine protiv 2. tuženika te je tako ostvaren razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ) i primjenom odredbe čl. 60. st. 1. OZ označena ovrha proglašena nedopuštenom.

13. Tužitelj je nadalje kumulirao zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom sa zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva koji zahtjev je prvostupanjski sud opravdano prihvatio jer tužitelj ima pravni interes za ovu tužbu na utvrđenje budući da se presuda kojom se ovrha proglašava nedopuštenom, ne može upotrijebiti kao valjana isprava za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu pa za trajno rješenje pitanja vlasništva tužitelj ima opravdani razlog za zahtjev na utvrđenje prava vlasništva.

13.1. Tako je dopuštena objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva koji su međusobno povezani i za njih je nadležan isti sud pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava što ističe 1. tuženik u žalbi tvrdnjom, da je na parnicu upućen isključivo radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa nije mogao postaviti tužbeni zahtjev za stjecanje prava suvlasništva u 2/24 dijela.

14. Daljnji žalbeni razlog kojega ističe 1. tuženik je taj, da sud ne može preispitivati sadržaj drugih pravomoćnih odluka s obzirom da je između EO, oca tužitelja i 2. tuženika već vođena parnica o istovjetnom zahtjevu glede jednakog predmeta spora na utvrđenje prava vlasništva iste nekretnine te je takav tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen pa ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari.

15. Za isticanje ovoga prigovora međutim nisu ispunjeni uvjeti objektivnog i subjektivnog identiteta spora s obzirom da su u parnici koja je pravomoćno dovršena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P -448272011-37 od 21. svibnja 2013. stranke bile različite jer je tužitelj bio EO a tuženik FO te se radilo o zahtjevu za brisanje zemljišnoknjižnog upisa i utvrđenja a koja parnica je dovršena odbijanjem tužbenog zahtjeva tamo tužitelja zbog toga, što nije pružio dokaz radi identifikacije nekretnine odnosno , utvrđivanja možebitne istovjetnosti nekretnine iz rješenja o nasljeđivanju i nekretnine iz tužbenog zahtjeva te se radilo o nepouzdanim dokazima.

16. Kako je nadalje prvostupanjski sud iznio valjane razloge glede utvrđenja da je ovrhovoditelj, 1. tuženik, bio nesavjestan, nepošten odnosno, znao i morao znati da ovrhu traži na predmetu koji nije u označenom omjeru suvlasništvo ovršenika (2. tuženika) a neosnovano je i upućivanje 1. tuženika na istinitost sadržaja zemljišnih knjiga tvrdnjom da je postupao u dobroj vjeri s obzirom na pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda glede znanja 1. tuženika o tome da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara faktičnom stanju u svezi prava suvlasništva ovršenika na nekretnini jer u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 1. tuženik je, kao sin ZO znao da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut te da je nakon smrti MO donijeto rješenje o nasljeđivanju kojim su otac 1. tuženika i otac tužitelja suvlasničke dijelove stekli na temelju pravomoćnih sudskih odluka.

17. I naposlijetku, odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22 i 138/23) te nisu ostvareni žalbeni razlozi 1. tuženika, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je odbijena njegova žalba kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

18. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek