Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1371/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Roberte Pandže, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV Nakladništvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 61651285801, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vidan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Index promocija d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 37502434016, kojeg zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Jurić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1102/2020-31 od 26. siječnja 2024., 18. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn - 1102/2020-31 od 26. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I te II izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje , pred drugim sucem pojedincem.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tužitelje IV Nakladništvo d.o.o. se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Nalaže se Tuženiku- INDEX PROMOCIJA d.o.o., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 37502434016 isplatiti Tužitelju- IV NAKLADNIŠTVO d.o.o. za izdavačku i nakladničku djelatnost, [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 61651285801, iznos od 50.000,00 kn / 6.636,14 eura na ime neimovinske štete uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Nalaže se Tuženiku- INDEX PROMOCIJA d.o.o., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 37502434016 objaviti ovu presudu o vlastitom trošku na internetskom portalu Index.hr bez promjena ili dopuna na istom ili istovrijednom mjestu i na isti ili istovrijedan način na koji su objavljene informacije na koje se presuda odnosi, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III/ Nalaže se Tuženiku- INDEX PROMOCIJA d.o.o., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 37502434016 da u cijelosti ukloni s internetskog portala Index.hr članak „Zovu firme, predstavljaju se kao policija i traže novac, a financira ih i država“ autora KH, objavljenog dana 7. veljače 2020. godine, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV/ Nalaže se Tuženiku- INDEX PROMOCIJA d.o.o., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 37502434016 naknaditi Tužitelju- IV NAKLADNIŠTVO d.o.o. za izdavačku i nakladničku djelatnost, [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 61651285801 trošak parničnog postupka prema priloženom troškovniku uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“, dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parnice u svoti od 2.875,00 eura u roku od 15 dana a pod točkom III izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška preko dosuđene svote.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužitelja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja, ugovornog nakladnika Međunarodnog udruženja policajaca (IPA-Hrvatska sekcija), za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao pravne osobe u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), koje pravo mu je povrijeđeno objavom tuženika na internet portalu Index.hr dana 7. veljače 2020. pod nazivom „Zovu firme, predstavljaju se kao policija i traže novac, a financira ih i država“ gdje je objavljen niz neistinitih, difamirajućih i malicioznih tvrdnji koje se odnose na tužitelja , neopravdano prikazanog u negativnom kontekstu i ocrnjenom u javnosti jer članak pod označenim naslovom stvara dojam u javnosti da se tužitelj služi prijevarom u poslovanju te da se radi o nemoralnoj poslovnoj aktivnosti.

5.1. Ovo stoga, što nije istina da se tužitelj predstavlja kao policija, ne traži novac već za ugovorenu naknadu pruža uslugu prodaje oglasnog prostora u preventivno edukativnim brošurama s najaktualnijim sigurnosnim temama , niti ih je doniralo bilo koje ministarstvo, uz malicioznu i tendencioznu tvrdnju istaknutu s ciljem zavaravanja javnosti i stvaranja loše slike o tužitelju navodom, kako je tuženik dokazao da ne postoji nikakva veza između njih i policije, ne postoji niti jedna zajednička akcija u prevenciji s MUP-om a u Ministarstvu obrazovanja nisu nikada čuli za hrvatsku IPA , niti znaju za njihove brošure koje se navodno dijele po školama i vrtićima.

5.2. Nedopuštena je nadalje tvrdnja iz podnaslova ovog članka gdje se navodi kako su iz policije rekli da su to prevaranti i da ih prijavi, te „Policija pere ruke, iz IV Nakladništva se ne javljaju“, „Opet smo pitali MUP i IV Nakladništvo o lažnom predstavljanju, odgovora nema“, kao i „još u travnju prošle godine pokušali smo dobiti reakciju iz IV Nakladništva, no od tada do danas nismo dobili nikakav odgovor“ kao i naposlijetku, tvrdnja da su člankom raskrinkani poslovi tužitelja, pa je objavljenim informacijama tužitelju nanijeta šteta te uz naknadu štete traži i objavu presude na internetskom portalu tuženika, bez promjene ili dopuna.

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenom kako tuženik, u smislu odredbe čl. 21. st. 4. toč. 3. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj: 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 i 27/26) ne odgovara tužitelju za možebitno nastalu neimovinsku štetu povrede prava na ugled, dobar glas i čast jer je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu predmetnog članka s obzirom da su se čitatelji obratili tuženiku ukazujući na iskustvo u poslovnom odnosu s tužiteljem koje je bilo „zbunjujuće“.

6.1. Potom zaključuje kako su navodi u članku utemeljeni na točnim činjenicama jer je tuženik poduzeo sve potrebne mjere kako bi ih provjerio a, iako se tužitelj bavi legalnom djelatnošću radi stjecanja financijske dobit i, termin donacija objektivno ne može uzrokovati štetu tužitelju, niti termin raskrinkani jer :„najblaže rečeno zbunjujući način komunikacije djelatnika tužitelja s poslovnim subjektima koji nisu sigurni s kojim pravnim subjektom uopće ulaze u poslovni odnos“, nema negativnu konotaciju nego samo ukazuje da je utvrđeno tko je zaista tužitelj i čime se bavi.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju povredu ističe tužitelj u žalbi jer su razlozi prvostupanjske presude nerazumljivi i suprotni sadržaju provedenih dokaza koji su ocjenjeni tek djelomice, suprotno odredbi čl. 8. ZPP zbog čega se presuda ne može ispitati.

8. Između stranaka nije sporno da je 7. veljače 2020. objavljen članak pod naslovom „Zovu firme, predstavljaju se kao policija i traže novac, a financira ih i država“ što se sve nesporno odnosi na tužitelja koji je punim nazivom označen u sadržaju objavljenog.

8.1. Istaknuti podnaslovi nadalje glase: „Samo lani od pet ministarstava dobili više od 52 tisuće naših kuna“, „Predstavljaju se kao policajci i ne daju vam da dođete do riječi“, „Iz policije mu rekli da su to prevaranti i da ih prijavi“, „Neumorno traže velik novac od poduzetnika“, „Policija pere ruke, iz IV Nakladništva se ne javljaju“, „Opet smo pitali MUP i IV Nakladništvo o lažnom predstavljanju, odgovora nema“.

9. S obzirom već na naslov i podnaslove a potom i na sadržaj ovog članka u prvom redu je nerazumljiv razlog prvostupanjske presude gdje odgovornim za štetu označuje samog tužitelja jer su, prema navodima djelatnika tužitelja, nakon objave članka osjetili znatan gubitak u poslovanju budući da su neki postojeći poslovni subjekti počeli otkazivati suradnju, a neki niti ne žele surađivati s tužiteljem pa se tako zaključuje da se radi o očitom „nezadovoljstvu“ s tom poslovnom suradnjom a predmetnim člankom je tuženik razjasnio sporna pitanja odnosno, tko je tužitelj i čime se bavi s obzirom da su do sada poslovni subjekti bili zbunjeni i osjećali se prevareno i neugodno.

10. Budući da nakon objave članka djelatnici tužitelja potvrđuju otkazivanje poslovne suradnje s tužiteljem, ovo otkazivanje ne može predstavljati dokaz da bi tuž itelj sam bio odgovoran za taj otkaz s obzirom na vrijeme otkazivanja poslovnih suradnji i objave predmetnog članka, pri čemu su nejasni i razlozi prvostupanjske odluke kojima zaključuje da je tuženik ovim člankom razjasnio sporna pitanja s obzirom na zbunjenost i prevarenost te neugodu kod nekih poslovnih subjekata bez jasno označenih dokaza na kojima se osniva takav zaključak.

11. Prvostupanjski sud je naime proveo jedan jedini dokaz saslušanjem svjedoka radi utvrđenja načina poslovne suradnje tužitelja s poslovnim subjektima i to PH koji je opisivao iskustvo s tužiteljem tako, da je tužitelj kontaktirao njegovog oca, suvlasnika trgovačkog društva Danex Umag d.o.o. i nema osobnih saznanja o tome ali je i on označio kako se njegovom ocu djelatnici tužitelja nisu predstavljali kao policajci.

11.1. Stoga tužitelj s pravom upućuje na to kako se ne radi o svjedoku koji ima osobna saznanja o iskustvu s tužiteljem dok s druge strane svi djelatnici tužitelja , svjedoci UH, AH, JH, IH, KHB te PHB suglasno ističu da se prodajni agenti tužitelja predstavljaju isključivo kao ugovorni partner IPA-e koju čine umirovljeni policajci, a ne i policija zbog čega su nerazumljivi razlozi prvostupanjske presude zasnovani na iskazu svjedoka koji nema neposrednih saznanja o kontaktiranju tužitelja sa trećim osobama za razliko od iskaza djelatnika tužitelja.

12. Iz razloga prvostupanjske presude nadalje nije moguće utvrditi kako je i zašto ocjenjena činjenica obustave kaznenog postupka kojega tužitelj vodi protiv autora predmetnog članka zbog kaznenog djela klevete te je nejasno zbog čega bi vođenje kaznenog postupka bilo neodlučno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja s tim više, što je u tijeku postupka tužitelj upućivao na činjenicu da kazneni postupak protiv autora predmetnog članka nije pravomoćno dovršen pa nije moguće utvrditi na temelju kojeg dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je obustavljen kazneni postupak koji se po privatnoj tužbi tužitelja vodi protiv KH zbog kaznenog djela klevete.

12.1. Prema sadržaju spisa je moguće utvrditi da se radi o nepravomoćnom rješenju Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-894/2020-4 a tužitelj je upravo na ročištu održanom 6. srpnja 2021 ukazivao na nepravomoćnost označenog rješenja protiv kojega je izjavio žalbu.

13. Nadalje, u odnosu na ocjenu dokaza dostavljenih isprava u vidu e-mail poruka nije moguće utvrditi da bi se djelatnici tužitelja predstavljali kao policija te se lažno predstavljali pri čemu je izostala ocjena isprava dostavljenih po tužitelju naročito sadržaja Općih uvjeta ugovora na temelju kojih se sklapaju pravni poslovni tužitelja s trećim osobama.

14. Odredbom čl. 338. st. 3. ZPP je propisano kako će u obrazloženju posebno navesti i obrazložiti koje je od iznijetih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio te koje je dokaze izvodio, zašto te kako ih je ocijenio, što se odnosi na svaki provedeni dokaz.

14.1. Prvostupanjska presuda međutim ne sadrži ocjenu cjelovitog dokaznog postupka dok u razlozima nije označeno koje dokaze sud prihvaća, a koje ne i zašto pri čemu dio dokaza uopće nisu ocjenjeni te je s obzirom na sve označene povrede trebalo primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

15. U ponovnom postupku je tako potrebno ocijeniti sve provedene dokaze i pravilno iznijeti razloge za odlučivanje pri čemu potrebno imati na umu da je cilj poslovanja tužitelja nesporno stjecanje dobiti na tržištu te je poslovni ugled način na koji ga treće osobe doživljavaju pa gubitak poslovnog ugleda izvjesno ima za posljedicu reakciju kupaca, poslovnih partnera i posljedično time uvjetovanih gubitaka te je potrebno iznijeti opravdane razloge koji će se osnivati na cjelovito ocijenjenim činjeničnim utvrđenjima u parnici glede primjene odredbe čl. 21. st. 4. ZM.

15.1. Tako je ocjenu suda u odnosu na cjeloviti članak a ne samo njegove izdvojene dijelove, potrebno opravdati jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima koji se mogu provjeriti bez povrede obveze ispitivanja odlučnih dokaza i navoda stranaka uz obrazloženje s jasnim i dostatnim razlozima provedenih dokaza radi utvrđenja činjenica koje je iznio ne samo tuženik, nego i tužitelj.

16. Pri ocjeni sadržaja predmetnog članka treba cijeniti činjenicu da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, što obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice što međutim, nije apsolutno pravo jer odredba čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, broj 18/97) kao niti odredba čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) ne jamči neograničenu slobodu izražavanja vodeći računa kako o pravima tuženika tako i pravima tužitelja, čime će tek, imajući na umu i navode stranaka u žalbenom dijelu postupka, u ovom predmetu biti donijeta nova i zakonita odluka.

17. Odluka o parničnom trošku stranaka u povodu žalbe tuženika, osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 18. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek