Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-670/2025-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Sandre Juranović i Mladenke Paro Rudić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JB, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika JB, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-373/2025, K-273/2018 od 5. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenika JB odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-373/2025, K- 273/2018 od 5. rujna 2025. je na temelju odredbe članka 498. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 dalje: ZKP/08) odbijen zahtjev osuđenika JB za preinačenjem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-273/2018 od 18. ožujka 2024. bez obnove kaznenog postupka.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu je žalbu podnio okrivljenik JB putem svog branitelja odvjetnika Dragana Smolića Ročaka iz Rijeke bez navođenja žalbenih razloga time da je iz sadržaja žalbe razvidno kako se ista podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se žalbom osporavaju zaključci prvostupanjskog suda u pogledu činjenica koje su odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva osuđenika JB. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem žalbe osuđenika preinači prvostupanjska pravomoćna presuda Općinskog suda u Rijeci u dijelu odluke o kazni na način da se prema osuđeniku primijeni uvjetna osuda u cijelosti glede vremenski izrečene kazne, a podredno da se radi pogrešnih činjeničnih utvrđenja ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3.Spis je na temelju odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

4.Žalba okrivljenika JB nije osnovana.

5.Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio okolnosti koje valja uzeti u obzir kod ocjene postoje li uvjeti za preinačenje prvostupanjske presude bez obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavak 4. ZKP/08 te pritom zaključio kako su okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kod odmjeravanja kazne prilikom donošenja prvostupanjske presude, ujedno i okolnosti koje osuđenik ističe u svom zahtjevu, a radi se o zdravstvenom stanju odnosno bolesti karcinoma debelog crijeva koja okolnost je cijenjena olakotnom prilikom donošenja prvostupanjske presude jer je prvostupanjski sud raspolagao podacima o narušenom zdravstvenom stanju tijekom prvostupanjskog postupka, a sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je i drugostupanjski sud u razlozima svoje odluke potvrdio zaključak u pogledu zdravstvenog stanja okrivljenika kao olakotne okolnosti koja je utjecala na odmjeravanje kazne kada je pravilnim i potpunim ocijenio utvrđenja prvostupanjskog suda o utvrđenim otegotnim i olakotnim okolnostima koje utječu na individualizaciju kazne.

6.Sud prvog stupnja pravilno je zaključio i to da isplata preostalog iznosa štete nakon izricanja presude nije okolnost koja bi dovela do preinačenja prvostupanjske presude bez obnove kaznenog postupka u smislu da bi dovela do blaže osude jer je iznos koji je na temelju donošenja nepravomoćne presude okrivljeni naknadio oštećeniku iznos koji je bio obvezan isplatiti i mogao isplatiti i za trajanja kaznenog postupka, dakle, i prije donošenja presude, a nakon njezina donošenja presude je postupio po presudi pa isplata preostalog iznosa prije nastupa pravomoćnosti nije okolnost koja se može cijeniti olakotnom u smislu blažeg kažnjavanja. Naime, i isplaćeni iznos zapravo predstavlja protupravnu imovinsku korist koju je okrivljenik kaznenim djelom za koje je proglašen krivim oduzeo oštećeniku pa je neosnovano isplatu iste, posebice nakon izricanja nepravomoćne presude, honorirati u smislu naknadnog izricanja blaže osude.

7.Dakle, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da istaknute okolnosti u zahtjevu nisu nove okolnosti za koje se nije znalo u vrijeme donošenja prvostupanjske presude i koje bi dovele do blaže osude da se za njih znalo pri čemu kod odlučivanja o zahtjevu okrivljenika sud pravilno cijeni i podatke o višestrukoj osuđivanosti okrivljenika i to za srodna kaznena djela koju je prvostupanjski sud utvrdio u pobijanoj odluci pod točkom 6. 1., a koja je svakako od utjecaja na izbor vrste i visine kazne i kod ocjene postojanja novih okolnosti u svezi kojih se može tražiti preinačenje presude bez obnove kaznenog postupka.

8.Nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi ističe da je sud pogrešno kod odlučivanja o zahtjevu osuđenika cijenio podatke o njegovoj ranijoj osuđivanosti zbog nastupa rehabilitacije. Naime, cijeneći odredbu članka 19. stavka 4. alineje 5. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/12, 105/15, 32/17, 53/22) ista nastupa protekom vremena od tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora , odnosno od dana isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude odnosno od dana izvršenja rada za opće dobro. Cijeneći podatke o okrivljenikovoj ranijoj osuđivanosti i to presudama Općinskog suda u Opatiji posl. br. K-240/98 od 6. rujna 2000., pravomoćnom 27. listopada 2000., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 – prijevara, na kaznu zatvora od 8 mjeseci, uvjetno na 2 godine, presudom Općinskog suda u Opatiji posl . br. K-46/99 od 20. listopada 2003., pravomoćnom 7. siječnja 2004., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 – prijevara, na kaznu zatvora od 1 godine, presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-256/99 od 4. studenog 2003., pravomoćnom 28. siječnja 2004., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/97 – prijevara u gospodarskom poslovanju, na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, presudom Općinskog suda u Opatiji posl. br. K-120/07 od 3. svibnja 2007., pravomoćnom 12. studenog 2008., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 – prijevara, na kaznu zatvora od 1 godine, uvjetno na 3 godine, presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-978/05 od 18. ožujka 2009., pravomoćnom 15. rujna 2010., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 – prijevara, na kaznu zatvora od 1 godine i 2 mjeseca, presudom suda Landesgericht Linz, Austrija, posl. br. 023 HV 93/2014w od 24. veljače 2015., pravomoćnom 24. veljače 2015., zbog kaznenog djela iz čl. ECRIS §§ 146, 147 (2) StGB – prijevara, uključujući varanje, na kaznu zatvora od 8 mjeseci, uvjetno na 5 godina, presudom suda Landesgericht für Strafsachen Wien, Austrija, posl. br. 011 HV 19/2017t od 22. ožujka 2018., pravomoćnom 25. ožujka 2018., zbog kaznenog djela iz čl. ECRIS §§ 146, 147 (2) StGB – prijevara, uključujući varanje, na kaznu zatvora od 1 godine, uvjetno na 3 godine te presudom Landesgericht für Strafsachen Wien, Austrija posl.br. 126 HV 42/2023 od 14. lipnja 2023., pravomoćnom 19. prosinca 2023. zbog kaznenog djela iz čl. ECRIS §§ 146, 147 (2), 148 1. StGB – prijevara, uključujući varanje, na djelomičnu uvjetnu osudu, bezuvjetnu kaznu zatvora od 6 mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 12 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, pravilno je sud prvog stupnja razmatrajući zahtjev osuđenika utvrdio i podatke o ranijoj osuđivanosti kao relevantne.

9.Slijedom toga, kako žalbom okrivljenika JB nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. odlučiti kao u izreci rješenja.

Rijeka, 12. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić