1                                                         Kž-113/2024-5

      Republika Hrvatska

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                                      Kž-113/2024-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivana Jurišića kao predsjednika vijeća, Branka Ivića i Tonia Šantića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje KZ/11) odlučujući o žalbi opt. M. V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. siječnja 2024., broj K-866/2023-44, u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba opt. M. V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 10. siječnja 2024., broj K-866/2023-44 optuženi M. V. proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, pa je na temelju čl. 229. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. M. V. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja dana 22. rujna 2023. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 560. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi s odredbom čl. 77. KZ/11, utvrđeno je da novčani iznos od 1.165,00 eura predstavlja imovinsku korist  koju je opt. M. V. ostvario radnjama kaznenog djela, utvrđeno je da novčani iznos od 1.165,00 eura je imovina Republike Hrvatske, te je naloženo pot. M. V. uplatiti novčani iznos od 1.165,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Temeljem čl. 158. st. 1. i 3. ZKP/08 oštećenik M. J. sa imovinskopravnim zahtjevom u visini od 300,00 eura upućen je u građanski postupak.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP/08 opt. M. V. obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 554,00 eura te troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja u visini o kojoj će prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se opt. M. V., po branitelju D. Č., odvjetniku iz O. Č. i B. j.t.d. iz R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prema optuženiku primijeni djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od četiri mjeseca ima izvršiti, a dio kazne u trajanju od šest mjeseci da se ne izdržava ako optuženik u vrijeme provjeravanja ne počini novo kazneno djelo, s time da se optuženiku u neuvjetovani dio kazne uračuna vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika M. V. nije osnovana.

6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik M. V. navodi da je razumio stav prvostupanjskog suda kako ranije uvjetno kažnjavanje optuženika nije polučilo željenim rezultatom, međutim, kako je optuženik u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude po prvi put lišen slobode i proveo četiri mjeseca u istražnom zatvoru, optuženik se uvjerio u izvjesnost kažnjavanja, pa ako je optuženik iz dosadašnjeg iskustva s represivnim aparatom olako shvaćao prijetnju kaznenopravne sankcije, sada kada je prema njemu primijenjena realna sankcija (boravak u istražnom zatvoru) optuženik ima drugačiju percepciju i uvjerenje kako će u slučaju počinjenja kaznenog djela svakako ponovno biti lišen slobode, pa je boravak u istražnom zatvoru ostvario svrhu prevencije daljnjeg recidiva u vršenju kaznenih djela, zbog čega da bi se i djelomičnom uvjetnom osudom, na način da neuvjetovani dio kazne iznosi četiri mjeseca, u koji bi se uračunao istražni zatvor, a ostalih šest mjeseci da se ne izvršava ako optuženik u vrijeme provjeravanja koje odredi sud ne počini novo kazneno djelo.

8. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio olakotnim priznanje počinjenja kaznenog djela na koji način je pridonio bržem i ekonomičnijem završetku postupka, te žaljenje optuženika zbog počinjenja utuženog kaznenog djela, a kao otegotnu okolnost dosadašnju osuđivanost optuženika zbog istovrsnih kaznenih djela i činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinio u vrijeme provjeravanja po ranijim presudama (i to po tri presude Općinskog suda u Sisku br. K-290/2019, K-227/2022 i K-329/2020) te brojnost protupravnih radnji kojima je u kratkom vremenskom razdoblju ostvario obilježja predmetnog kaznenog djela što upućuje na iskazanu upornost optuženika u protupravnom ponašanju i visok stupanj kriminalne volje, kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom je u konkretnoj situaciji primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja. Tom će se kaznom utjecati na optuženika, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna sadrži dostatnu društvenu osudu  za djelo koje je optuženik počinio, a njom će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

9. Glede prijedloga optuženika u žalbi da mu se izrekne djelomična uvjetna osuda, na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od četiri mjeseca izvrši, a dio kazne u trajanju od šest mjeseci ne izvrši ako u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo, isto po zakonu nije moguće. Naime, djelomična uvjetna osuda po čl. 57. st. 1. KZ/11 može se izreći ako je počinitelj osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne godine, a manje od tri godine, a u konkretnom slučaju optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Osim toga, u st. 2. čl. 57. KZ/11 je propisano da neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovinu izrečene kazne, zbog čega prijedlog optuženika o izricanju djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi četiri mjeseca, a uvjetovani dio šest mjeseci, po zakonu nije moguć.

10. Iz iznesenih je razloga žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 12. travnja 2024.

                                                                                                                                  PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                                                                                 Ivan Jurišić, v.r.