Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-218/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Pula-Pola Građansko upravni odjel, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-840/2021-36 od 3. studenog 2023., 11. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-840/2021-36 od 3. studenog 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj ČŽ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] temeljem dosjelosti i građenja stekao vlasništvo na nekretnini upisnoj u kč. [katastarska čestica] oranica vinograd pašnjak površine 6684 m2 upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na dijelu te čestice koja je u nalazu i mišljenju vještaka Veting d.o.o. od 21.07.2022. broj 53/22 odnosno dopuni nalaza i mišljenja od 16.05.2023. broj 53/22 označena slovima A-B-C-D-A i markirana oker bojom u površini od 1000 m2, a koji nalaz i mišljenje vještaka Veting d.o.o. od 21.07.2022. broj 53/22 odnosno dopuni nalaza i mišljenja od 16.05.2023. broj 53/22 je sastavni dio ove presude te je tužitelj ovlašten temeljem ove presude a po njezinoj pravomoćnosti izvršiti cijepanje opisnog dijela kč. [katastarska čestica] upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i formiranje nove katastarske čestice u površini od 1000 m2 temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog Područnog ureda za katastar te je tužitelj ovlašten a tuženik je dužan trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli izvrši upis prava vlasništva tako novoformirane katastarske čestice na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske OIB [osobni identifikacijski broj] sve temeljem ove presude i prijavnog lista koji čine jedinstvenu cjelinu kao i naknaditi troškove tužitelju od presuđenja do isplate po stopi od 7% godišnje a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl.29 st.2.ZOO-a a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.
Utvrđuje se da je tužitelj ČŽ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na temelju usmenog ugovora o prodaji nekretnine kojeg je kao kupac sklopio s prednikom tuženika [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] FŽ 1970.g. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisnoj u kč. [katastarska čestica] oranica vinograd pašnjak površine 6684 m2 upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na dijelu te čestice koja je izvatku iz katastra označena slovima A-B-C-D-A površine 534 m2, a koji izvadak je sastavni dio ove presude te je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvršiti cijepanje opisanog dijela kč. [katastarska čestica] upisne u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i formiranje nove katastarske čestice u površini od 534 m2 temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog Područnog ureda za katastar te je tužitelj ovlašten a tuženik je dužan trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda Pula izvrši upis prava vlasništva tako novoformirane katastarske čestice na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika republika Hrvatska OIB [osobni identifikacijski broj] sve temeljem ove presude i prijavnog lista koji čine jedinstvenu cjelinu kao i naknaditi troškove tužitelju od presuđenja do isplate po stopi od 7% godišnje a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl.29 st.2.ZOO-a a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.“, dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u svoti od 1.194,51 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2023. pa do isplate u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povredi odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću i građenjem stekao vlasništvo na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to dijela kčbr. [katastarska čestica] koji dio je opisan u nalazu i mišljenju vještaka i njegovoj dopuni , kao i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je na temelju usmenog ugovora o prodaji sklopljenim s prednikom tuženice FŽ 1970. godine , „stekao valjanu pravnu osnovu“ za stjecanje prava vlasništva na opisanom dijelu predmetne nekretnine.
5. Tužitelj tako tvrdi da je 1970. otac tužitelja ZŽ, od FŽ kao nespornog ranijeg vlasnika kčbr. [katastarska čestica] kao prodavatelja , 1970. godine na temelju usmenog ugovora o prodaji kupio upravo opisani dio nekretnina za protuvrijednost svote od 7.300,00 tadašnjih DEM i od tada je otac tužitelja a danas tužitelj, u mirnom i nesmetanom posjedu predmeta prijepora, na kojemu je izgrađena i jednostavna zgrada stambene namjene, čime je dosjelošću a potom i građenjem stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine koja je upisana kao vlasništvo tuženice.
6. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza odbija dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje vlasništva dosjelošću jer tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je bio savjestan a kamoli kvalificirani posjednik nekretnine te nema uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom da se za takvo stjecanje trebaju kumulativno ispuniti uvjeti propisani zakonom.
6.1. U odnosu na ocjenu zahtjeva glede stjecanja vlasništva građenjem zaključuje , kako tužitelj nije bio pošteni graditelj a činjenica da je na temelju rješenja o izvedenom stanju od 8. lipnja 2016. ozakonjen objekt sagrađen na predmetnoj nekretnini , ne utječe na vlasništvo i druga stvarna prava.
7. Nalazom i mišljenjem vještaka Veting d.o.o. [adresa] i dopunom tog nalaza je utvrđeno da premjeravanjem dijela kčbr. [katastarska čestica] tužitelj drži u posjedu 1000/6684 dijela te čestice koja je na skici lica mjesta dopune nalaza i mišljenja opisana slovima A,B,C,D,A, što u naravi predstavlja kućni broj [adresa], pomoćnu zgradu i livadu , dok je prema aktualnom prijepisu posjedovnog lista cjelovita kčbr. [katastarska čestica] površine 6684 m[2] upisana posjedom tuženice.
8. Saslušanjem tužitelja je moguće utvrditi da je ova nekretnina nekada bila u vlasništvu sada pok. FŽ, barbe njegovog oca te da su on i njegov otac dogovorili prodaju dijela te čestice koji ugovor je usmeno sklopljen 1970. od kada njegov otac ZŽ te potom i tužitelj, mirno koristi i uživa česticu koju uređuje, kosi i nikada ga , kao niti njegovog prednika, nitko nije uznemiravao u njezinu posjedu s time, da je i pok. FŽ ostatak nekretnine obrađivao sve do svoje smrti 1981. godine.
9. Saslušanjem svjedoka NŽ, koja ne zna gdje se nalazi predmetna nekretnina je utvrđeno da je poznavala pok. ZŽ, oca tužitelja, koji je pričao da je kupio parcelu od svog strica, barbe gdje gradi malu vikendicu te ih je često pozivao da dođu kod njega na kavu i nikada se nije žalio da bi imao problema s tom nekretninom odnosno, da bi mu netko branio korištenje ili da je imao sudske sporove u svezi nekretnine.
10. Potom je, saslušanjem svjedoka ZŽ utvrđeno da nitko nikada nije smetao njegovog djeda i oca u posjedu predmetne nekretnine na koju su često dolazili i tamo su bili objekti njegovog oca i djeda, koji je na nekretnini bio gotovo svakodnevno dolazeći iz [adresa] jer su mu tamo živjela braća s kojima se družio , ne zna ništa o prijenosu predmetne nekretnine u društveno vlasništvo uz isticanje činjenice kako nitko nije imao problema s načinom korištenja nekretnine do legalizacije zgrade, kada je tek utvrđeno da se radi o vlasništvu tuženice.
11. S obzirom na činjenice utvrđene u parnici glede vremena posjeda zemljišta i izgradnje objekta, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnju tužitelja da je dosjedanje započeto 1970. , treba ocijeniti prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj: 73/91 – dalje: OgZ) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO) dana 1. rujna 1980. a od tada po odredbama ZOVO i naposlijetku odredbama ZVDSP.
12. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OgZ u paragrafima 1460. do 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OgZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OgZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OgZ), s time, da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OgZ).
12.1. Prema odredbi paragrafa 326. OgZ je pošteni posjednik onaj koji drži da je stvar koju posjeduje njegova a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.
12.2. Sukladno paragrafu 328. OgZ, odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO i sada važećem čl. 18. st. 5. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova s time, da se poštenje posjeda pretpostavlja te se dakle posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
12.3. Stoga se, sukladno označenim odredbama poštenje posjeda pretpostavlja te tako tužitelj nije bio dužan dokazati poštenje posjeda, već je tuženica bila u obvezi dokazati suprotno, što niti u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije tvrdila jer je u odnosu na stjecanje vlasništva dosjelošću samo istaknula kako tužitelj i njegov pravni prednik nisu imali valjanu pravnu osnovu za posjedovanje jer nije dokazana realizacija pravnog posla u vidu plaćanja kupoprodajne cijene i stupanja u posjed nekretnine.
13. Nepošten posjednik je samo onaj koji zna ili mora znati da nema pravo samostalno posjedovati nekretninu što ovdje tuženica nije dokazala a prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava zaključio kako činjenicu poštenja posjeda treba dokazati tužitelj.
13.1. Tako je u svezi poštenja tužitelja odnosno, njegovog prednika je ocjenjivao dokaze samo u smjeru utvrđenja da tužitelju i njegovom predniku nije moglo ostati nepoznato kako je barba oca tužitelja, koji se držao propisa, morao obavijestiti obitelj o tome što kome pripada.
14. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću naime moguće je i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu određenog neprekidnog trajanja te da se poštenje posjeda pretpostavlja, dakle radi se o pravnoj pretpostavci koja se osniva na stavu da je neka činjenica istinita sve dok se ne dokaže suprotno.
14.1. Kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, ali je na tuženiku isključivi teret dokazati da postoje činjenice i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelj ne udovoljava definiciji poštenog posjeda.
15. Zbog toga je moguća i primjena odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP) u odnosu na postojanje činjenice koja nije utvrđena u tijeku postupka odnosno, nije utvrđena s dovoljnom sigurnošću.
16. Iz rezultata dokaznog postupka za sada je moguće utvrditi da je prednik tuženika stupio u posjed uz znanje i odobrenje prijašnjeg posjednika 1970. godine kao i da su predmetne nekretnine posjedovane kroz vrijeme dosijedanja, koji posjed nikada nije osporavan a tuženik nije dokazao, niti pokušao dokazati da je o ovom slučaju ostvarena oboriva pretpostavka poštenja posjeda tužitelja.
17. U odnosu pak na stjecanje vlasništva građenjem niti na koji način nije utvrđena činjenica da je građenje na čestici zabranjeno po tuženiku a sukladno odredbi čl. 153. ZVDSP, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.
18. Kako je tuženik prema aerofogrametrijskom snimanju još 2011. mogao znati za gradnju dok je u odnosu na poštenje graditelja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, u odnosu na odbijanje ovog dijela zahtjeva su nerazumljivi razlozi prvostupanjske odluke u kojima se navodi da je vlasnik zemljišta pošten samo kada je netko gradio na njegovom zemljištu bez njegova znanja i volje pri čemu treba voditi računa da vlasnik nije dužan poduzimati nikakve radnje radi utvrđenja gradi li netko neovlašteno na njegovom zemljištu, a koji razlozi se, i s obzirom na raniji posjed tužitelja ne mogu ispitati, čime je počinjena i bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
19. I naposlijetku, glede utvrđenja prvostupanjskog suda kako je tužitelj trebao ustati tužbom samo na utvrđenje prava vlasništva i tek tada pokrenuti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice s tuženicom te utvrđivati da li je razvrgnuće uopće moguće s obzirom na status čestice, treba reći kako tužbeni zahtjev u odnosu na zemljište, koje prema odredbi čl. 5. st. 1. ZVDSP može biti objektom stvarnih prava, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, već predstavlja pojedinačnu određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite gdje se taj faktično odijeljeni dio precizira grafički i individualizira prema skici lica mjesta (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: (Rev x-1075/2012-2 od 29. siječnja 2014.).
20. Zato je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako „sve i da su zahtjevi tužitelja osnovani, postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio provediv u zemljišnim knjigama“.
21. Slijedom svega iznijetog je primjenom odredbe čl. 369. st. 1 ZPP ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).
22. U ponovnom postupku je tako potrebno odlučiti pravilnom primjenom materijalnog prava u odnosu na barem izvanrednu dosjelost i cijeneći ovdje iznijete razloge te daljnje navode žalbe tužitelja, za odluku dati jasne i razumljive razloge koji će se osnivati na provedenom dokaznom postupku, čime će tek u ovoj parnici moći biti donijeta nova i zakonita odluka.
23. Budući da je zahtjev za utvrđenje stjecanja na temelju pravnog posla tek eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (188. st. 2. ZPP) o kojem se odlučuje tek ukoliko prvotno istaknuti ne bi bio prihvaćen, ukinuta je presuda suda prvog stupnja u cijelosti.
U Zagrebu 11. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ana Gradišek
