Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5505/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bitanga, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika Općine Sukošan sa sjedištem u Sukošanu, Ulica hrvatskih branitelja 14, OIB: 05968747240, kojeg zastupa punomoćnik Franko Kotlar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o. u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2108/2023-13 od 25. listopada 2024., 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja BŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2108/2023-13 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke te u dijelu pod točkom III izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BŠ za naknadu štete u svoti od 35.511,89 eura sa kamatama tekućim od 5. ožujka 2020. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2108/2023-13 od 25. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj BŠ traži naknadu štete u svoti od 829,52 eura s kamatama tekućim od 3. studenog 2018. pa do isplate, 5.858,38 eura s kamatama tekućim od 17. studenog 2018. pa do isplate, 2.256,29 eura s kamatama tekućim od 17. srpnja 2016. pa do isplate, 1.128,14 eura s kamatama tekućim od 2. svibnja 2017. pa do isplate, 1.105,75 eura s kamatama tekućim od 5. ožujka 2020. pa do isplate i 225,63 eura s kamatama tekućim od 5. ožujka 2020. pa do isplate te u dijelu pod točkom IV izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 864,61 Eura (6.514,40 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 864,61 Eura (6.514,40 kn) u razdoblju od 14. listopada 2015. do 30. listopada 2015.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži naknadu štete u iznosu od 46.915,60 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 829,52 Eura ( 6.250,00 kn) od 03.11.2018. do isplate;

- na iznos od 5.858,38 Eura ( 44.140,00 kn) od 17.11.2018. do isplate;

- na iznos od 2.256,29 Eura ( 17.000,00 kn) od 17.07.2016. do isplate;

- na iznos od 1.128,14 Eura ( 8.500,00 kn) od 02.05.2017. do isplate;

- na iznos od 1.105,75 Eura ( 8.331,25 kn) od 05.03.2020. do isplate;

- na iznos od 225,63 Eura ( 1.700,00 kn) od 05.03.2020. do isplate;

- na iznos od 35.511,89 Eura (267.564,35 kn) od 05.03.2020. do isplate.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II, III i IV izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu i naknadu štete skrivljene postupanjem tuženika koji je 17. lipnja 2015. objavio javni natječaj za prodaju građevinskih zemljišta na temelju cijene utvrđene po procjeni vještaka iz 2013. godine, na koji natječaj se tužitelj javio te je njegova ponuda od 135,00 kn/m2 prihvaćena kao najpovoljnija te su sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 2/15-N (dalje: Ugovor) za ugovorenu cijenu od 130.288,00 kuna, koju je tužitelj uplatio.

4.1. Budući da je drugi sudionik javnog natječaja SŠ podnio tužbu protiv tužitelja i tuženika radi utvrđenja da je Ugovor ništetan, njegov tužbeni zahtjev je prihvaćen presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-274/2018-7 od 4. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P - 16/2016 stoga, što tuženik nije predmetni natječaj proveo sukladno zakonu s obzirom da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine nije izvršio uz primjenu odredbi Uredbe o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 74/14 – dalje: Uredba) što je bio dužan učiniti pa je početna cijena u javnom natječaju bila znatno niža od njezine tržišne vrijednosti.

4.2. Kako je Ugovor utvrđen ništetnim, tužbenim zahtjevom tužitelj traži vraćanje po njemu plaćenog poreza na promet nekretnina u svoti od 864,61 eura s kamatama tekućim od 14. listopada 2015. pa do isplate, trošak izrade geodetskog projekta u svoti od 825,00 eura i pribavljanja potrebne projektne dokumentacije u svoti od 5.858,38 eura što mu je sve bilo potrebno za izgradnju kuće na kupljenoj nekretnini i koje isprave su „propale“.

4.3. Potom tužitelj za potrebe sudjelovanja u parnici koja se vodila pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-16/2016 za odvjetničke troškove traži 2.256,29 eura kao i troškove plaćene odvjetniku Luki Brčiću u svoti od 2.256,29 eura i 1.128,14 eura te parnični trošak koji je morao podmiriti tužitelju u toj parnici u svoti od 1.105,75 eura uz plaćene sudske pristojbe u svoti od 225,63 eura.

4.4. I naposljetku, budući da je oštećen za vrijednost nekretnine uslijed rasta njezine tržišne vrijednosti protekom godina a kupio ju je po cijeni od 136,00 kn/m2 dok je u trenutku donošenja drugostupanjske odluke njezina tržišna vrijednost porasla na najmanje 395,00 kn/m2, za umanjenje svoje imovine traži 35.511,89 eura.

5. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrđuje kako je tuženik kriv za sklapanje ništetnog Ugovora jer nekretnina koja je predmet prodaje nije prodana po početnoj cijeni određenoj na temelju valjane procjene, već na temelju procjene izvršene 18. ožujka 2013. dakle, suprotno odredbama Uredbe gdje je propisan način procjene vrijednosti nekretnine po kojoj je tuženik bio dužan vrijednost nekretnine za potrebe određivanja početne cijene na javnom natječaju, utvrditi na temelju procjene izrađene sukladno Uredbi i nije mogao koristiti elaborat procjene iz 2013. godine.

5.1 Ovo stoga, što je tuženik jedinica lokalne samouprave koja u sklopu obavljanja svojih ovlasti učestalo raspolaže nekretninama u svom vlasništvu pa je dužna poznavati sve propise koji reguliraju pitanje otuđenja i raspolaganja nekretninama, a među njima i propise kojima se regulira pitanje načina procjene vrijednosti nekretnina i propust postupanja sukladno tim propisima predstavlja krivnju tužitelja za sklapanje ništetnog ugovora.

6. Tako nepobijanim dijelom prvostupanjske presude prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku isplatu plaćenog poreza na promet nekretnina po tužitelju od 864,61 eura a budući da je tu svotu tužitelj platio 30. studenog 2015., nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojim tek paušalno pobija točku II izreke pobijane prvostupanjske presude kojom je odbijen sa zahtjevom za zakonske zatezne kamate na ovu dosuđenu svotu, tekuće u razdoblju od 14. listopada 2015. do 30. listopada 2015.

7. Prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu štete za vrijednost nekretnine uslijed rasta njezine tržišne vrijednosti protekom godina čime je tužiteljeva imovina umanjena za najmanje 250.000,00 kuna zbog toga, što ništetan ugovor ne proizvodi pravne učinke te ništetnost djeluje od trenutka sklapanja ugovora a odluka kojom se utvrđuje ugovor ništetnim je samo deklaratornog značenja pa je tako Ugovor ništetan na temelju samog zakona od trenutka njegovog sklapanja, što ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja.

7.1. Zbog toga zaključuje kako tužitelju nije niti mogla nastati šteta u vidu umanjenja imovine time što je možebitno u trenutku utvrđenja ništetnosti Ugovora nekretnina imala višu tržišnu cijenu nego u trenutku njegova sklapanja.

8. Donoseći ovaj dio odluke prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako tužitelju nije nastupila šteta u vidu izmakle koristi zbog povećanja vrijednosti nekretnina u prvom redu zato, što je rast cijena posljedica kretanja na tržištu nekretnina a odredbom čl. 323 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

8.1. Tuženik koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora prema odredbi čl. 323. st. 2. ZOO je odgovoran za štetu koju tužitelj trpi ako nije znao ili prema okolnostima nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti pri čemu tužitelj ima pravo (čl. 1189. st. 1. i 3. ZOO) na naknadu obične štete i izmakle koristi.

8.2. Izmakla korist predstavlja dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima pa kako je Ugovor ništetan jer je bio suprotan zakonu tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na nekretnini koja je njegov predmet pa tako po redovnom tijeku stvari nije mogao osnovano očekivati dobitak kupnjom takve nekretnine.

8.3. Kako rast tržišne vrijednosti nekretnina predstavlja buduću neizvjesnu činjenicu i neizvjesnu korist a ne i dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima i čije bi ostvarenje bilo spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem i za što ne može odgovarati tuženik iako je na njemu krivnja za ništetnost Ugovora, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja glede ovog dijela prvostupanjske presude.

9. Slijedom iznijetog je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP), imajući na umu da nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a presuda je u ovom dijelu jasna i razumljiva te se može ispitati te je glede ovog dijela zahtjeva činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno, trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kao i u dijelu pod točkom III izreke za svotu od 35.511,89 eura s kamatama tekućim od 5. ožujka 2020. pa do isplate.

10. Dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu obične štete koju je pretrpio zbog toga što je izradio geodetski projekt te pribavio projektnu dokumentaciju i građevinsku dozvolu (829,52 eura i 5.858,38 eura) prvostupanjski sud odbija zbog toga što tužitelj nije dokazao kako je račune koji prileže spisu platio s tim više, što je jedan račun izdan na ime trgovačkog društva Mir promet d.o.o. Sukošan a ne na tužitelja, niti su trgovačka društva koja su izdala račune dostavila podatak da li je tužitelj izvršio plaćanje, u kojoj visini te kojega dana.

11. Glede ovog dijela tužbenog zahtjeva osnovan je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući da je tužitelj pravovremeno predložio provedbu knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja činjenice da mu je imovina smanjena za ovdje zatražene svote, pri čemu pravilno ukazuje na mogućnost dokazivanja činjenice plaćanja računa putem knjigovodstvenog vještačenja koji dokaz je sud odbio provesti samostalno zaključujući na temelju odredbe čl. 221.a ZPP odnosno, primjenom pravilna o teretu dokazivanja iako ovaj predloženi dokaz nije proveo, čime je počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 221.a ZPP, istaknuta u žalbi tužitelja.

11.1. U odnosu na daljnje razloge prvostupanjskog suda za odbijanje tog dijela zahtjeva jer je tužitelj zatražio predmetne isprave u izradi geodetskog projekta nakon što je primio tužbu prvostupanjskog suda u parnici broj P-16/2016 (16. veljače 2016.) i tada saznao za uzrok moguće ništetnosti Ugovora, treba reći kako je u trenutku poduzimanja ovih radnji bila donijeta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-16/2016-46 od 2. siječnja 2018. kojom je tamo tužitelj, SŠ odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnosti Ugovora te su stoga ovi razlozi prvostupanjske presude neodlučni za donošenje odluke ovom zahtjevu tužitelja za naknadu pretrpljene obične štete.

12. U predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-16/2016 je tužitelj SŠ **.**.2016. podnio tužbu protiv 1. tuženika Općine Sukošan i 2. tuženika BŠ, dakle, ovdje tužitelja koji je tako bio tuženik u toj parnici pa su nerazumlj ivi razlozi prvostupanjske presude zbog kojih odbija dio tužbenog zahtjeva glede parničnih troškova i troškova zastupanja tužitelja ocjenom, da se radi o šteti koju je tužitelj samostalno uzrokovao jer, da se nije upustio u raspravljanje u tom sporu osporavanjem tužbenog zahtjeva i da nije osporio tužbeni zahtjev, ne bi mu nastali ti troškovi zaključujući, da se ne radi o šteti koju bi pretrpio uslijed činjenice ništetnosti Ugovora i tuženik bio kriv za troškove koji su mu nastali tužitelju u svezi ove parn ice, iako je kriv za ništetnost ugovora.

13. Ovdje je treća osoba uspjela u parnici gdje je tražila ništetnost Ugovora koja je utvrđena zato što nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo sklapanje a tužitelj je morao sudjelovati u ovoj parnici jer je bio tuženik što je, uz ostalo dio p rava na pravično suđenje iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno, prava na pristup sudu, što s pravom ističe tužitelj u žalbi jer se radilo o zaštiti njegovih interesa i prava s obzirom na sklopljeni i u cijelosti ispunjeni Ugovor.

13.1. Kako je krivnjom tuženika odnosno, njegovim postupanjem suprotno zakonu Ugovor utvrđen ništetnim, tužiteljevo postupanje u toj parnici predstavlja neposrednu posljedicu propusta tuženika i to kako u vidu troškova plaćanja svojeg odvjetnika tako i u vidu nužnosti podmirenja parničnih troškova suprotnoj strani, kao i plaćanju sudske pristojbe zbog čega je činjenično stanje i u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja nepotpuno utvrđeno.

14. Tako je prema svemu iznijetom, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje u označenom dijelu pod točkom II izreke za svotu od 829,52 eura, 5.858,38 eura, 2.256,29 eura, 1.128,14 eura, 1.105,75 eura te 225,63 eura sve sa pripadajućim kamatama, radi otklanjanja označene povrede postupovnih odredbi i jer je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

15. U ponovnom postupku je tako potrebno potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje glede zahtjeva tužitelja za naknadu troškova koje je imao u svezi pribavljanja potrebnih isprava i izrade geodetskog elaborata a u odnosu na troškove zastupanja i troškove parnice pokrenute po trećoj osobi ocijeniti činjenicu da je ova parnica i zaštita interesa tužitelja uzrokovana nezakonitim postupanjem odnosno, krivnjom tuženika te potom ocijeniti da li su, i koji troškovi zastupanja tužitelja i troškovi parnice izravna posljedica nezakonitog rada tuženika kao i jesu li ti troškovi bili nužni te u kojoj visini, čime će tek u ovom predmetu moći biti donijeta nova i zakonita odluka.

16. Budući da je djelomično ukinuta prvostupanjska presuda primjenom odredbe čl. 166. st. 3. i 4. ZPP ukinuta je i odluka o troškovima parnice pod točkom IV izreke pobijane prvostupanjske presude i predmet u tom dijelu vraćen na ponovan postupak.

U Zagrebu 11. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek