Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3753/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa], Švicarska, 2. tužiteljice ŠOD rođ. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa], koje zastupa punomoćnica Larisa Radović, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv 1. tuženice ŽO iz [adresa], 9. [adresa], koju zastupa Nataša Erstić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korljan i partneri u Zadru, 2. tuženika GO pok. TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženice VO, iz [adresa], 4. tuženika RO sina Š iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Vitlov, odvjetnik u Zadru, 5. tuženika IO iz [adresa], 6. tuženika SO pok. Ž iz [adresa], 7. tuženika CO iz [adresa], 8. tuženice FO udove MO iz G, [adresa]. tuženice OO iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbama 1. i 4. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1431/2021-55 od 29. travnja 2024., 11. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba 1. tuženice ŽO i žalba 4. tuženika RO kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1431/2021-55 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljica ad.1. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa boravištem na adresi [adresa], Švicarska i tužiteljica ad.2. ŽOD rođ. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa boravištem na adresi [adresa], Švicarska stekle pravo suvlasništva, svaka za ½ dijela, na:

-realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] N.I. (odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] S.I. u površini 163 m² i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] S.I. u površini 20 m²) k. o. [katastarska općina], površine 183 m², označen zelenom bojom i točkama A, B, G, H, I, A. na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulan, mag. Ing.geod. od 12.srpnja 2022. godine,

- realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] N.I. (odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] S.I. u površini 160 m² i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] S.I. u površini 21 m²) k. o. [katastarska općina], površine 181 m², označen plavom bojom i točkama B, C, F, G, B. na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulan, mag. Ing.geod. od 12.srpnja 2022. godine , - realnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] N.I. (odgovara čest. zem. [katastarska čestica] S.I. u površini 24 m² i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] S.I. u površini 180 m²) k. o. [katastarska općina], površine 204 m², označen narančastom bojom i točkama C, D, E, F, C. na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Igora Gulan, mag. Ing.geod. od 12.srpnja 2022. godine, a što su tuženici i prednici tuženika dužni priznati i dopustiti da tužiteljice temeljem ove Presude u zemljišnoj knjizi izvrše uknjižbu prava suvlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika i prednika tuženika, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove Presude.

II. Dužni su tuženici pod 1 i pod 4 naknaditi tužiteljicama pod 1 i 2 parnični trošak u iznosu od 2.837,07 Eur-a u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žale se 1. i 4. tuženici zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom prvostupanjsku presudu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova njihovih žalbi.

2.1. U odgovoru na žalbu se 1. i 2. tužiteljice protive navodima žalbi 1. i 4. tuženika i njihove žalbe predlažu odbiti kao neosnovane.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP istaknuta u žalbama 1. i 4. tuženika.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 13. ožujka 2024. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je djelomično pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet prijepora je zahtjev 1. i 2. tužiteljica (dalje: tužiteljice) na utvrđenje da su suvlasnice svaka u 1/2 dijela na realnim dijelovima kat. čest. [katastarska čestica] N.I., kat. čest. [katastarska čestica] N.I., kat. čest. [katastarska čestica] N.I. i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] S.I., što je sve točno označeno na skici lica mjesta sudskog vještaka za geodeziju.

6.1. Ovo stoga, što su na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojega su zaključile sa svojom bakom LO stekle pravo suvlasništva svaka za 1/2 realna dijela označenih nekretnina a koje je njihova baka stekla tako, da je dio nekretnina naslijedila iza smrti svog pok. supruga SO pok. MO te drugi dio na temelju Darovnog ugovora od 10. travnja 2012. od svojeg sina MO, koji je taj suvlasnički dio naslijedio iza smrti svo jega oca SO.

6.2. Uz iznijeto ističu da su prednici tužiteljica, kao i tužiteljice mirni i nesmetani suposjednici označenih dijelova nekretnine s time da je na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjednicom i upisana prednica tužiteljica, na kčbr. [katastarska čestica] mlljt. KO, mlljt. DO, mlljt. ZO, mlljt. AO, dok je njihov djed , EO **.**.1984. zaključio nagodbu s djedom tužiteljica kojom su uređene međe dok stvarno stanje po toj nagodbi nije nikad provedeno kroz katastarski operat. Nadalje, u posjedovnom listu je na kčbr. [katastarska čestica] posjednicom upisana ĐO pok. MO rođ. NO, koja je naslijedila svog pok. oca NO pok. T a on svoju majku BO udovu T te su tako predmet tužbe nekretnine gdje su vlasnicima upisani tuženici i njihovi prednici zbog čega je upis u zemljišnim knjigama posljedica nesređenog zemljišnoknjižnog stanja jer nitko nikada nije od njih polagao prava na nekretninama tužiteljica niti su se ikada nalazili u njihovom posjedu .

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući da je sporna nekretnina obiteljska kuća višekatnica s uređenom okućnicom i okolnim zemljištem u cijelosti u posjedu tužiteljica, omeđena betonskim zidovima i asfaltiranim putem te nespornom međom iza kuće sa sjeveroistočne strane, sve prema skici sudskog očevida, nalaza vještaka geodeta i snimaka sudskog očevida, gdje su sve opisali i svi saslušani svjedoci tako, da je gradnja kuće započeta negdje 1970-tih godina prošlog stoljeća te su je gradili SO i LO, a kasnije MO i njegova supruga V, dakle prednici tužiteljica i koji posjed postoji zasigurno i ranije i stečen je zamjenama koje je vršio pok. TO i djed tužiteljica SO.

8. Stoga zaključuje da su na temelju pretpostavljenog poštenog posjeda tužiteljice odnosno, njihovi prednici stekli pravo suvlasništva dosjelošću protekom vremena koje je prošlo već u trenutku podnošenja tužbe (26. srpnja 2021.).

9. Prvo i četvrto tuženici u žalbama ističu nepoštenje posjeda tužiteljica i njihovih prednika jer su bili svjesni da koriste tuđe nekretnine s obzirom da su to nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao javnim i vjerodostojnim u pogledu istinitosti i potpunosti svoga sadržaja, na ime drugih osoba.

9.1. Tako tvrde da su tužiteljice i njihovi prednici jako dobro znali za suvlasništvo 1. i 4. tuženika pa kako su osobno i putem svojih prednika upisani zk. suvlasnicima predmetnih nekretnina, njihovo suvlasništvo nije moglo ostati nepoznato tužiteljicama niti njihovim pravnim prednicima pa nedostaje poštenje posjeda kao osnovna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

10. Očevidom na licu mjesta održanom 7. srpnja 2022. uz sudjelovanje vještaka mjernika, na kojem očevidu su saslušani i svi svjedoci je utvrđeno da je predmet spora obiteljska kuća višekatnica s uređenom okućnicom, parkiralištem i terasom sa sjenicom, u jednom dijelu ograđena voćkama i maslinom te žičanom ogradom i betonskim zidom, a s jedne strane zajedničkim putem između stambenih kuća .

11. Tom prilikom je vještak mjernik identificirao predmet spora te utvrdio kako dijelovi označeni na skici lica mjesta predstavljaju cjelinu kao na snimkama koje prileže nalazu (str. 207-212 spisa).

12. Saslušanjem svjedoka je utvrđeno kako je predmetna kuća izgrađena 1970 -tih godina prošlog stoljeća gradnjom pok. R i LO, djeda i bake tužiteljica s time, da je posjed zemljišta na kojemu je izvršena gradnja nitko nije ometao , niti prigovarao posjedu prednika tužiteljica dok je saslušanjem 4. tuženika utvrđeno da on nije dolazio na predmetnu nekretninu i ništa mu nije poznato jer živi u [adresa].

13. S obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja prihvaća i ovaj sud glede vremena posjeda zemljišta i izgradnje objekta a sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) uvjete za dosijedanje odnosno, stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnju tužiteljica da je dosijedanje započeto prije sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, treba razmotriti i ocijeniti prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj: 73/91 – dalje: OgZ) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji zakon je stupio na snagu dana 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO i konačno po sada važećim odredbama ZVDSP.

14. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OgZ u paragrafima 1460. - 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OgZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OgZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OgZ), s time, da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OgZ) a koji je rok određen paragrafom 1468. OgZ.

15. Prema pravnom pravilu paragrafa 1468. OgZ, a koje je pravilo dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice Saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za nekretnine je bio 20 godina, dok je prema odredbi članka 28. stavak 2. ZOVO za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina.

15.1. Odredbe ZOVO se primjenjuju na rokove dosjelosti koji se počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli. Kada je ZOVO propisao kraći rok a nakon njegovog stupanja na snagu preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog , rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom. Ako je od toga roka određenog prethodnim zakonom preostalo vrijeme duže od onog predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanog u novom zakonu.

16. Provedenim dokazima je utvrđeno da su prednici tužiteljica bili pošteni posjednici u smislu odredbe paragrafa 326. OGZ jer su, ne samo posjedovali nekretninu tako da nisu znali, niti morali znati da nije njihova, nego su na njoj sagradili i stambenu zgradu te su tako prednici tužiteljica imali neprekinut, pošten posjed više od propisanih 20 godina čime je već za života prednika tužiteljica stečeno pravo vlasništva.

17. S obzirom da se poštenje posjeda sukladno odredbama OgZ pretpostavlja a tuženici su ti koji su bili dužni dokazati suprotno, što međutim iz rezultata provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi, posjed prednika tužiteljica je valjano ocijenjen savjesnim odnosno, poštenim jer prednici tužiteljica nisu znali niti mogli znati da stvar koju posjeduju nije u cijelosti njihova i u smislu odredbe čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.

18. Budući da je nepošten posjednik onaj koji zna ili mora znati da nema pravo samostalno posjedovati nekretninu što ovdje tuženici nisu dokazali činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na druge osobe, ne čini sama po sebi taj posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika provjeravati stanje u zemljišnim knjigama pa su pravno neodlučni žalbeni navodi 1. i 4. tuženika koji upućuju na mogućnost saznanja tužiteljica o upisu u zemljišne knjige.

19. Tužiteljice na činjeničnoj osnovi stečenog prava vlasništva njihovih prednika na temelju zakona prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja zahtijevaju zaštitu tako stečenog vlasništva na materijalno odijeljenom dijelu nekretnina, koje faktično već predstavljaju pojedinačno određenu stvar budući da je individualizirana nalazom i mišljenjem vještaka zbog čega tužbeni zahtjev tužiteljica predstavlja dopušten i određen zahtjev vlasničke zaštite gdje se taj faktično odijeljeni dio određuje prema grafičkoj individualizaciji predmeta spora sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

20. I naposlijetku, kako se radi o izgrađenoj kući u kojoj žive tužiteljice i živjeli su njihovi prednici, a 1. i 4. tuženici zapravo niti ne znaju gdje se nalaze dijelovi nekretnina na koje polažu pravo vlasništva, niti imaju saznanja o ostalim suvlasnicima s time da su tužiteljice na predmetu prijepora prema povijesti upisa posjeda te izgrađene nekretnine dokazali svoj pošteni posjed na točno označenim dijelovima nekretnina , nisu ostvareni žalbeni razlozi 1. i 4. tuženika te su primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijene njihove žalbe kao neosnovane i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

21. Odluka o parničnom trošku glede 1. i 4. tuženika donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 i 107/25) zbog čega su primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijene žalbe 1. i 4. tuženika kao neosnovane i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane prvostupanjske presude.

U Zagrebu 11. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek